Ive Morović, naš „brico na pedalama s Kalelarge”, pasionirani biciklist iz Sv. Filipa čije avanture na dva kotača pratimo već godinama, krenuo je na novo putovanje. Najduže i najveće do sada: biciklom će proći 1000 kilometara od Tokya do Hiroshime u Japanu!
Priča je to koja se trebala dogoditi još 2020. godine, u vrijeme Olimpijskih igara u Tokyu, ali korona je svima poremetila planove pa tako i našem Ivi. Ali nije odustao od svog plana. Četiri godine kasnije, evo ga u Japanu gdje nam se javio s početka svoje biciklističke ture.
- Evo me napokon u zemlji izlazećeg sunca. Sletio sam u Tyoto nakon 15 sati leta, ali sam uspio odspavati, a jet leg nisam ni osjetio. Japan je uistinu posebna država svijeta u kojoj vlada neka sasvim drugačija razina civilizacije. Imaju najnižu stopu kriminala (doduše to ćemo tek vidjeti jer mi je bicikla vezana vani na ulici), a u Valenciji su mi ukrali boce od vode u roku od tri minute- priča nam Ive. Prvi dojmovi iz Japana su sjajni.
- Tokyo, najveći megapolis na svijetu, ima 38 milijuna ljudi. Tesko je opisati gužvu, ali nema nervoze, cijeli dan sam na ulici,ali nijednom nisam čuo da je netko trubnio. Grandiozan, ali skroman, kaotičan, ali miran. Grad impresionira svojom veličinom, ali još više osvaja disciplinom i redom koji vladaju u javnom prostoru. Ma čudo. Pola dana me po gradu vodio moj japanski domaćin Umezawa, poslovni partner od Jadran tune i Pelagosa. S njim sam posjetio najveću tržnicu ribe na svijetu,Toyosu, a spavao sam u njihovim hostelima, takozvanim kapsulama. Navečer sam se našao sa zemljakom Lukom Dubrojom koji je u Japanu kao turist pa mi je prenio neka iskustva. I da, biciklu sam ujutro našao tamo gdje sam je ostavio- smije se Ive kojega na ovoj japanskoj turneji prate i sponzori koji su vezani uz tu zemlju: Jadran tuna, Pelagos i Grad Biograd čiji je gradonačenik Ivan Knez veliki prijatelj i poštovatelj Japana.
- Japan je zaista nešto posebno. Ljudi su čudo, radišni, zahvalni, ponizni...Ali zato i jesu tu gdje jesu. Sigurnost mene kao putnika neupitna, takav dojam imam od prvog časa kad sam sletio, nadam se da će tako i ostati. Treba se odvažiti i živjeti svoje snove, ne samo sanjati. I još nešto: svi me pitaju pitaju zašto idem sam. Zato što čekajući druge nikad neću krenuti, uvijek će biti nekih izlika, opravdanih i neopravdanih. Treba pratiti svoje snove, ići široka srca i otvorena uma, tada sve dođe na svoje, sve ti se poklopa i otvara -poručuje naš brico kojega ćemo redovito pratiti na njegovom japanskom putovanju.
