Nakon 50 godina okupila se "najgora" generacija Pomorske škole koja je u mnogo čemu bila - najbolja!

Jučer se ispred Pomorske škole u Zadru okupila generacija maturanata 4. nautičkog i 4. brodo-strojarskog razreda , kako bi proslavili 50. godišnjicu mature - doznajemo od Josipa Tolića. Minutom šutnje odana je najprije počast preminulim nastavnicima i kolegama. Bila je to generacija proglašena najgorom do tada (1967. godine) - ali takvi su u to doba bili kriteriji, dok je istovremeno imala najboljeg učenika!

Apsurd je i činjenica da je to jedina generacija kojoj je uskraćena maturalna zabava, pa su već skrojena odijela i kravate ostale u ormarima. Propale su i neke tek začete ljubavi i upoznavanja, te je i to moralo biti odgođeno za neka bolja zavodnička vremena.

Nadalje zanimljivo je, ističe Tolić, kako su vršeći praksu na tada školskom (parnom) brodu "VEZ", prevozili pitku vodu obilazeći gotovo sve zadarske otoke koji su svakako – interesantno, onda manje žeđali nego je to slučaj danas. Za današnje prilike zvuči gotovo nepojmljivo, ali pojedinci su biciklima putovali svakoga dana u i iz škole – bez obzira na vremenske prilike, makadamskim putevima (primjerice Ljubač – Zadar odnosno Škabrnja - Zadar). Pripravnički staž je tada za kadete i asistente trajao pune 2 godine, ali nije bio nikakav problem ukrcati se na neku od domaćih pomorskih kompanija i odraditi ga do kraja. Neke je tako dopalo provesti i po 16 mjeseci na jednom brodu, daleko od domovine ili uplovljavanja u Jadran. Zadarsko poduzeće „Jugotanker“ znalo je primiti na praksu po 6 kadeta i 6 asistenata na jedan brod, omogućivši im time polaganje ispita za časnička zvanja u Lučkoj kapetaniji te daljnje normalno napredovanje u struci.

Kroz godine nakupilo se dakako mnogo zanimljivih stvari u vezi s ovim naraštajem. Tako izdvajamo kao svojevrstan pothvat, i da je bivši učenik pa zatim i profesor ove škole kapetan duge plovidbe Dragan Govorčin, koji se u periodu od kojih 10 godina usudio dva puta preploviti rutu od Vancouvera u Kanadi do Zadra. Prvi puta s 12 metarskom jedrilicom a drugi puta s 26 metarskim ribarskim brodom. Čitava generacija se kasnije zapravo pokazala veoma stručnom i cijenjenom u pomorstvu, većina ih je završila kao zapovjednici odnosno upravitelji stroja na brodovima, ili službujući pri lučkim kapetanijama ili agencijama.

No zaključno i unatoč svemu, ovu generaciju možemo ipak slobodno kategorizirati barem s 4 puta NAJ. Prvo: premda nezasluženo, ponijela je titulu NAJGORE u 7 - godišnjoj povijesti škole. No tada su vladali drugačiji kriteriji i odnosi na relaciji učenik - profesor - škola, pa će ih ova stigma zacijelo pratiti stalno. Za drugo naj pobrinuo se Marinko Šimac NAJBOLJI učenik škole svih vremena, svojim trudom i zalaganjem kroz sve četiri godine te ocjenama odličan iz svih predmeta. Nadalje treće naj pripada NAJHRABRIJEM Mladenu Vučetiću, zapovjedniku tada najvećeg tankera u domaćoj floti "Ante Banina", što je vrednovano (1981.) prestižnom "Plavom vrpcom Vjesnika" za pothvat na moru. I na koncu četvrto, svi zajedno bili su NAJVEĆI prepisivači! Ali tako da se u nedostatku udžbenika, od prethodnih generacija posuđivalo te potom prepisivalo skripte iz glavnog predmeta - Nautike. Nije to bio lagan posao, već su te skripte pisane stotinama sati. Mukotrpnim prepisivanjem se usput ipak mnogo toga i naučilo, pa ne čudi stoga što su kadrovi iz Zadra - kad je u pitanju struka tj. navigacija, bili među najboljima u državi.

To je kratka pripovijest o ovoj generaciji oldtimera i njihovih 50 godina od napuštanja srednjoškolskih klupa. Čitavo događanje popratile su kao hostese mlade članice Mažoretkinja otoka Ugljana i Pašmana dok je logističku podršku dala kao i uvijek Pomorska škola Zadar na čelu s ravnateljem Svetkom Perkovićem - izvijestio je čitatelj Zadarskog.hr Josip Tolić.