"Svi se naši snovi mogu ispuniti ako imamo dovoljno hrabrosti slijediti ih", izjavio je jednom prilikom Walt Disney i bit života sažeo u jednu rečenicu.
Zaista, ako nešto dovoljno jako želimo i ako imamo hrabrosti riskirati, nema te sile koja će nas spriječiti da u tome i uspijemo. Slično je razmišljao i Zadranin Marin Govorčin, doktor geodezije, kad se prije nekoliko mjeseci prijavio za poziciju na NASA-inu projektu "Opera".
Itekako je dobro znao kolika je konkurencija i koji broj znanstvenika diljem svijeta želi raditi na prestižnom znanstveno-razvojnom laboratoriju "Jet Propulsion" u kalifornijskoj Pasadeni, poznatom i po seriji "Teorija velikog praska", gdje je radila ekipa glavnog lika dr. Sheldona Coopera.
No, prijavio se i nadao se najboljem. Ipak, priznaje, ni u najluđim scenarijima nije zamišljao da će taj posao i – dobiti.
– Oko dva mjeseca nakon prijave, dobio sam poziv za prvi krug intervjua, na kojemu sam imao razgovor s dva NASA-ina stručnjaka, koji su ponajviše ispitivali moja tehnička znanja i prethodna iskustva. Koji tjedan nakon toga, uslijedio je drugi krug, ovaj put s predstavnicima ljudskih resursa. Pitanja su najviše bila o mojoj osobnosti, planovima, ona tipična na razgovoru za posao. Nedugo nakon toga, dobivam e-mail za ponovni razgovor s predstavnicom ljudskih resursa, a u sebi se mislim "što sad?". Na tom razgovoru dobio sam informaciju da su zadovoljni sa mnom i mojom prijavom, te da su spremni ponuditi mi posao. Uz kratko objašnjenje što očekivati na novom poslu, dobio sam ponudu na koju sam morao odgovoriti da/ne u roku tri dana. Naravno, ostao sam zatečen jer sam mislio da nema šanse ni sanjariti o tome. Dobio sam poziv života koji se ne odbija. I tako još dandanas nisam svjestan što se dogodilo niti gdje sam – kaže Govorčin, koji nam se javio iz svog novog doma, iz Pasadene.
Zasluge profesorice Lepur
Marin je 32-godišnjak iz Zadra, točnije s Belafuže, kako on voli naglasiti, koji je od malih nogu pokazivao veliki interes za prirodne znanosti, osobito matematiku, koju je zbog jedne profesorice i zavolio.
– Pohađao sam Osnovnu školu Šimuna Kožičića Benje, te mogu reći da mi je dala jako dobru osnovu za dalje, ponajviše iz matematike. Sjećam se razrednice Gordane Lepur, koja me kao profesorica matematike poticala na natjecanja i da budem što bolji u tom predmetu. Kasnije, čak i kroz srednju školu, dok su drugi imali problema s matematikom, meni je praćenje gradiva išlo s lakoćom. Išao sam u Gimnaziju Jurja Barakovića, uz koju me vežu jako lijepe uspomene, ponajviše zbog dobre ekipe u razredu. Iako sam tada želio postati vojni pilot, igrom slučaja završio sam na Geodetskom fakultetu u Zagrebu... – prepričava Zadranin svoj životni put, koji ga je polako vodio prema američkoj svemirskoj agenciji.
– Ni tada, za vrijeme fakulteta nisam uspio pobjeći od matematike, ha-ha... Usprkos uvriježenom mišljenju, geodezija je puno više od samog katastra i određivanja granica parcela. Tijekom studija su me kompletno zainteresirale geodetske metode daljinskih istraživanja, poput prikupljanja prostornih podataka iz bespilotnih letjelica i satelita, što kasnije postaje moja motivacija i "opsesija" da nastavim studiranje na doktorskom studiju na Geodetskom fakultetu.
Znanstvena fantastika s malih ekrana postala je za mene stvarnost i dovela me do ispunjenja dječačkog sna da radim za NASA-u. Moja majka i danas voli spomenuti da sam kao klinac čitao enciklopedije i istraživao na kojem principu rade svemirske rakete i lete u svemir, te gradio svemirske brodove od lego-kockica – smije se Marin, koji je danas znanstvenik koji proučava prirodne i antropogene promjene na Zemljinoj površini i to preko satelitskih snimaka.
– Pitam se je li moj životni put već tada, još kao dječaku, bio utaban i određen da ide u ovom smjeru... – komentira ambiciozni mladi čovjek, koji se odlučio i na daljnje školovanje te upisao doktorski studij tijekom kojeg je proveo godinu dana u Americi.
Fulbrightova stipendija
– Osvojio sam Fulbrightovu stipendiju koja me odvela "preko bare". Za mene, to je bio ključni moment u mojoj karijeri i privatnom životu: dokazivanje samom sebi i testiranje koliko znam radom na američkom sveučilištu u Miamiju, širenje kruga prijatelja i poslovnih poznanstava. Rekao bih da mi je ta godina u Americi jako puno pomogla da dođem tu gdje danas jesam te bih to savjetovao svima. Prijavite se za stipendije i koristite svaku priliku da provedete neko vrijeme vani, jer to nije samo predivno iskustvo tijekom kojeg ćete putovati i vidjeti nova mjesta, već ćete upoznati i nove zanimljive ljude s kojima danas-sutra možete ostvariti jako dobra prijateljstva i poslovne suradnje ili, možda, čak pronađete ljubav svog života, kao u mom slučaju. Također, svaka stipendija i boravak u inozemstvu je i dobra referencija u životopisu – savjetuje Marin.
Da, njemu je ta godina ostala u još posebnijem sjećanju s obzirom na to da je baš tada upoznao svoju buduću suprugu!
– Kako je Miami centar latinoameričke kulture, Paola i ja upoznali smo se u klubu zvanom "El Patio" u kojem svira miks svih tipova latinoameričke glazbe. Što je najsmješnije od svega, ni ona ni ja, tu večer nismo htjeli ići vani, ali eto, što ti je sudbina – prisjeća se Marin, te dodaje da su nakon tog susreta ostali u vezi na daljinu, koja je sama po sebi bila test i potvrda kada se dvije osobe vole da je sve moguće.
– Paola je, na moju sreću, odlučila slušati srce, i ubrzo rekla "da" te je nakon vjenčanja u Miamiju došla živjeti sa mnom u Hrvatsku. Moram spomenuti da je kompletno oduševljena našom zemljom, otocima, i načinom života.
Ona sama voli reći da je Dalmatina Latina s Dugog otoka – smije se naš sugovornik koji će neko vrijeme provesti daleko od svog otoka.
O Zagrebu i Petrinji
No, kako najjednostavnijim rječnikom opisati čime se Marin bavi te što će raditi u NASA-i?
Područje njegove ekspertize su radarske satelitske snimke na temelju kojih se s velikom preciznošću mogu pratiti pomaci na Zemljinoj površini ili kartirati topografija za izradu digitalnih modela reljefa.
Primjene takve tehnologije mogu se pronaći u proučavanju vulkana, potresa, klizišta, podizanju srednje razine mora, slijeganja terena uz obalnu liniju, otapanja ledenjaka...
– Neka od mojih istraživanja su, nažalost, događaji poznati svima u Hrvatskoj, a to su nedavni potresi u Zagrebu i Petrinji. Konkretno, radarske snimke satelitske misije "Sentinel-1" su primijenjene za dobivanje deformacijskog područja i intenziteta pomaka na Zemljinoj površini uzrokovanih potresom. Pomoću inverznih metoda, odnosno usporedbom modela "izvora" potresa i dobivenih površinskih pomaka iz satelita, možemo dobiti informacije o lokaciji, orijentaciji, i površini geološke strukture koja se pomaknula i uzrokovala potres. Moja istraživanja na Hrvatskoj će se nastaviti, međutim, u sklopu posla na NASA-i fokus će biti globalne primjene, ne samo potresi, već i druge elementarne nepogode – pojašnjava Govorčin te ističe kako su ove informacije jako bitne u analizama procjene seizmičkog rizika.
– Rad s radarskim satelitskim snimkama te sudjelovanje u izradi i modificiranju postojećih znanstvenih softverskih rješenja za njihovu obradu, doveo me prvo do suradnje s NASA-inim znanstvenicima, a zatim i do posla u NASA-i. Rekao bih da je bitno aktivno sudjelovati u javim diskusijama na forumima i doprinositi programiranjem na stranicama poput GitHuba. Na taj način lakše te se primijeti, i nikad ne znaš tko to može biti. NASA-i sam se pridružio kao znanstvenik, točnije na poziciji poslijedoktoranda, na projektu "Opera" - govori Marin te pojašnjava:
- Riječ je o velikom projektu kao odgovoru na klimatske promjene, koji ima zadatak proizvesti tri tipa produkta na globalnoj razini: kartiranje vodenih površina, te promjena i pomaka na Zemljinoj površini. S obzirom na moje prethodno iskustvo, moj zadatak na projektu je raditi na razvoju produkata vezanih uz pomake na Zemljinoj površini – naglasio je naš sugovornik, kojeg smo za kraj upitali kakvi su mu daljnji planovi:
– Plan je uživati u ovom momentu kao što sam to radio i do sada, a za kasnije... Pa, vidjeti ćemo što život nosi. Uvijek treba sanjati više... - zaključio je Marin uz osmijeh.
