Na daskama koje život znače stvaraju prava mala remek-djela.
Djeca za djecu. Dobro, i za svoje roditelje koji svaku predstavu s ponosom i suzom u oku gledaju bez treptaja.
Osim toga, za mnoge od njih, upravo su ti su prvi koraci na pozornici bili putokaz prema kasnijim životnim odabirima, oblikujući njihove ambicije i strasti. Treba to i znati postići.
A u tome je itekako uspjela Matija Šango-Šimurina, predsjednica udruge Kazališna udruga Igrajmo se čiji su dugogodišnji trud i rad prepoznali i gradski oci te će joj na Dan grada uručiti Nagradu Grada Zadra.
Postavili smo Matiji nekoliko pitanja kako bi njezin rad kroz Udrugu Igrajmo se približili našim čitateljima.
1. Kada je i kako sve krenulo - i zašto?
Moje kazališno putovanje započinje 90-tih kroz glumačke angažmane koji dolaze kao posljedica prolaska na prijemnom ispitu za nažalost nikad ostvarenu Akademiju dramskih umjetnosti u Zadru. Nastavlja se pedagoškim radom 2001. godine kada sam bila jedna od voditeljica radionice "Igrom protiv nasilja" pri HKK ZADAR koja je okupljala nešto manji broj djece i mladih nego Igrajmo se danas, a koji su iskazali želju za bavljenjem kazališnom umjetnošću i glumom. Tada sam završavala studij hrvatskog jezika i književnosti pri Filozofskom fakultetu u Zadru, a pararelno s tim educirala se na području dramske pedagogije i kazališne umjetnosti te naknadno stekla obje diplome. Danas sam zaposlena u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Zadar, a pararelno s tim vodim "Igrajmo se". Moji odabiri bili su prirodan tijek stvari, jedno se spontano nadograđivalo na drugo.
Po završetku projekta u HKK ZADAR koji je bio sufinanciran Europskim sredstvima 2003. godine zamoljeni smo napustiti kazalište i nastaviti svoj rad s djecom i mladima negdje drugdje. Tada započinje promišljanje o tome kako i što dalje. Jedna od voditeljica Iva Burčul (plesačica) predlaže osnivanje udruge, druga Irena Vitaljić (učiteljica razredne nastave i dramska pedagoginja koja danas radi i živi u Zagrebu) naziv "Igrajmo se", a obje predlažu mene za osobu koja će voditi cijelu našu priču. Vrlo skoro njih su životni putevi odveli na neke druge staze izvan Zadra, ja sam bila odlučna nastaviti našu započetu priču Igrajmo se i tako je i do danas. Osnivanje udruge dolazi kao normalan slijed da se zadovolji potreba djece i mladih prema kazališnoj umjetnosti i ovakvom sadržaju koji je svakako bio novina i osvježenje.
2. Koliko je djece prošlo kroz Udrugu i koliko njima znači biti dio nje?
U ovih 21. godinu rada kroz program je prošlo preko 2000 djece. Broj je uvijek podjednak, naši su kapaciteti uvijek popunjeni i mogućnost upisa je ograničena. Pridružuju nam se kad god se za to otvori mogućnost i novi članovi, ali uglavnom naše grupe čine dugogodišnji polaznici (neki su tu i 10 godina!), odrastamo zajedno.
"Igrajmo se" je jedna velika obitelj koja svoja druženja i suradnje nastavlja i nakon formalnog razilaženja.
3. Što sve uče uz glumu, kakve sve vještine koje bi im kasnije u životu mogle pomoći?
Naš princip rada zasnovan je na dramskoj pedagogiji čiji je prvi i osnovni cilj osvijestiti sebe kao biće s vrlinama i mana.
Gluma je rad na sebi, a ovom radu posreduje spontana dječja igra koja je svima nama urođena, nesvjesna i prirodna. Izuzev oslobađanja straha od javnog nastupa, govornih vještina, poticanja kreativnosti ovakav tip rada podrazumijeva promišljanje, istraživanje, učenje posredstvom umjetnosti o sebi i mnogim stvarima o kojima progovaramo kroz naše predstave koje se najčešće dotiču aktualnih pitanja djece i mladih te života općenito.
Jedna od ključnih riječi jest samopuzdanje kao kotač koji pokreće sve ostalo u životu. Sposobnost, hrabrost da živim i budem ono što jesam.
4. Je li Vas iznenadila Nagrada grada te je li Vam ona dodatni poticaj za daljnji rad?
Svakako me je iznenadila posebno stoga što nagrade nisu kategorizirane već podrazumijevaju sva područja ljudske djelatnosti, a Zadar je po tom pitanju izniman grad i velik je broj i organizacija i pojedinaca koji doprinose našoj boljoj svakodnevici i daju ogroman doprinos lokalnoj zajednici.
Zahvaljujemo se predlagateljima Zajednici udruga "Centar nezavisne kulture", roditeljima koji kao neizravni korisnici uviđaju uvažnost ovoga rada, članovima Udruge i svima koji su na različite načine doprinijeli našim ostvarenjima. Posebice se zahvaljujem mom stalnom autorskom timu čija su imena navedena na svakom našem plakatu (Anita Goreta, Robert Brkljača) te Luciji Dovranić koja je bila dijete Udruge, postala voditeljicom i bila mojim osloncem čak 13 godina, a na tom nam se putovanju u najosjetljivijim trenucima pridružila i Ana Fric. I danas su mi velika podrška kao članice Udruge.
Ova je godina obilježena međunarodnim nagradama naših bivših polaznika, glumaca Silvija Mumelaša, Lare Nekić ("Zlatna palma“ za najbolji kratkometražni film) i mlade redateljice Sare Jurinčić (višestruko nagrađivani kratkometražni film "Valerija“) i na kraju i zaokružena ovim priznanjem koje je velik poticaj za nastavak rada nakon 21 godine i priznanje svoj djeci koja su bila i koja jesu dio obitelji "Igrajmo se".
