– Svatko u sebi ima Božji dar, samo ga treba osvijestiti – vedro govori pjevačica Marina Tomašević, a valjda cijeloga života i slikarica, koja je svoj bogomdani talent ponovno počela intenzivno koristiti tek prije dvije godine. Od djetinjstva, tijekom kojega je crtajući uživala provoditi sate, do zrelih godina, nije se često hvatala olovke i papira, sve dok je nije, kako kroz smijeh veli, "nešto puklo". Rezultat Marinina "puknuća" su vjerni portreti njezinih kolega – od Miše Kovača, pokojnog Tomislava Ivčića, Tončija Huljića, Zlatka Pejakovića do Gibonnija, Olivera Dragojevića, pokojnog Vinka Coce... – nastali u vinorelu.
– Najprije sam počela crtati olovkom, a onda sam se uhvatila vinorela, stare i pomalo zaboravljene tehnike crtanja vinom, zbog koje sam isprva bila pomalo u strahu. Ideju mi je predložila prijateljica Branka iz Zadra, a kako moj zet i kći imaju svoje vinograde i svoj vinski podrum, bilo mi je sasvim logično povezati vino, glazbu i slikarstvo – objašnjava Marina, koja se prije desetak godina sramežljivo vratila slikarstvu baveći se temama iz prirode, najčešće morem i zalascima sunca, koje je oslikavala tehnikom ulja na platnu. Nije to bilo razdoblje u kojemu se dobro osjećala, patila je tada, ne krije, od teške depresije, a slikanje je bio njezin bijeg.
– Svih ovih godina jako sam puno radila na sebi kako bih poboljšala vlastiti život, a meditacija mi je jako puno pomogla. I evo me, danas trčim, rastem, cvjetam... Baš sam sretna žena – veselo će Marina, ističući kako meditacijom diže vibraciju, čisti um i povezuje se s onim višim u sebi, zahvaljujući čemu dobiva odgovore na milijun pitanja.
– Prilikom jedne od meditacija imala sam flasheve (op.a., bljeskove) kako moram slikati portrete kolega. Tako je sve počelo... Zašto ne kolegica?! Polako, i žene će doći na red, kako kolegice, tako i mnoge druge uspješne pripadnice ljepšega spola – smije se Marina, koja je vinorel tehnikom, koristeći crna vina, ponajprije sorte syrah i merlot, portretirala brojne popularne pjevače, ali su to često puta bila i djeca i neki anonimni ljudi, jer crta i po narudžbi. Oko kojeg se kolege najviše namučila?
– Mišo Kovač mi je, definitivno, bio najteži. Trebalo ga je baš pogoditi. Pa čak i Tonči Huljić. Kidala sam prve crteže i jednog i drugog, što mi nije palo teško jer želim da rezultat bude što je moguće bolji i vjerniji. Pokojni Tomislav Ivčić mi je bio možda najveći izazov, željela sam ga sačuvati u sjećanju po nečemu po čemu je najprepoznatljiviji, po "Kalelargi", pjesmi našega grada. Zato na mom crtežu njegov duh lebdi nad najpoznatijom zadarskom ulicom. Grdović?! E, mnogi su me pitali zašto ga nisam nacrtala s čašom bevande, a ja sam, s obzirom da je on pravi Dalmatinac, o čemu i pjeva u svojoj pjesmi, uz njega nacrtala jednog dalmatinera. Huljiću sam umalo nacrtala krunu zbog njegove pjesme "Kakvi sam ja kralj" – uz smijeh će pjevačica navodeći kako nije lako crtati vinom. Kad se kist stavi na papir, nema više brisanja, nema natrag, vino odmah upija i ostavlja trag. Zapravo, vino diše – voli reći Marina – ima svoju dušu, a njen je zadatak spojiti je s dušom osobe koju portretira.
– Za svaku sliku treba mi nekoliko dana, jer nije jednostavno u jednom dahu nacrtati portret, morate malo odmoriti glavu i oči kako biste što vjernije prikazali osobu, tu nema kalkulacije, ipak crtate nečije lice. A i vino se mora malo osušiti kako bih mogla dalje stavljati nove slojeve – tumači Marina, koja je u vinorelu pronašla vlastiti likovni izraz. Komentari portretiranih pjevača redom su fantastični, kao i oni manje poznatih ljudi, no pjevačici su nekako najveće priznanje komplimenti poznatog slikara Charlesa Billicha.
– Charles je tražio da mu napravim njegov portret, on je već napravio moja dva. Kad ga je vidio, samo je rekao: "Ja ti se u vino ne diram" – zadovoljno će pjevačica, priznajući kako još ne razmišlja o vlastitoj izložbi. Polako će i to doći, veli, a svakako bi htjela da bude humanitarnog karaktera. Spoznavši sebe, prestala je biti rob velikih planova, stremi samo kratkoročnim ciljevima.
– Kad čovjek upadne u problem sa samim sobom, ne pomažu lijekovi. Ništa medicina. Ja sam se odavno dogovorila sa svojim egom i rekla sebi: "Idemo dalje" – zadovoljno će Marina Tomašević.
Otkrio je Tomislav Ivčić
Marina je samouka likovnjakinja. Nikada nije pohađala nijednu školu ni tečaj za crtanje, prirodno je talentirana. Njezin je dar na jednom od njihovih zajedničkih nastupa davnih godina uočio i pokojni Tomislav Ivčić, kad je kao 15-godišnjakinja u stankama programa nacrtala pjevačev portret na običnom listu papira, gledajući njegovu fotografiju na autogram karti. Ivčić joj je tada, vidno iznenađen, predložio da upiše školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, međutim Marina to nije bila u prilici učiniti jer je njezina majka bila jako protiv odlaska u drugi grad.