.jpg)
Proteklih je dana i u Hrvatskoj odjeknula vijest o sjajnom nastupu njujorške, ali ipak najprije dalmatinske klape "Astoria" u prepunoj dvorani "Medison Square Garden" u New Yorku koja je pred košarkaški NBA derbi "New York Knicksa" i "Indiana Pacersa" otpjevala američku himnu “Star Spangled Banner”.
Nakon sjajne izvedbe himne u dalmatinskoj verziji dvorana je eksplodirala od ovacija, a klapa "Astorija" je sa svojom izvedbom postala hit na YouTubeu. Sedmoročlana klapa dobila je priliku nastupati u slavnoj njujorškoj dvorani u sklopu Dana hrvatske baštine. Običaj je naime u toj dvorani, da zvijezde ali i mladi i manje poznati izvođači izvode američku himnu pred utakmicu.
U hrvatskim je medijima nastup klape glasno zazvonio. Osim sjajnog nastupa i ovacije "Astoriji", nije im promaknulo i da su te večeri na različitim stranama igrali hrvatski NBA-ovci, Bojan Bogdanović i Mario Hezonja, te da je na poluvremenu grupa 'Hrvatska ruža' koja također djeluje u mjestu Astoriji, izvela popularni ples linđo. Utakmicu su u gostima dobili Bogadnovićevi "Pacersi".
Manje je, međutim, poznato da su čak dvojica članova klape "Astoria" iz zadarskog kraja i to Josip Velčić iz Vrsi te Jakov Grgurević iz Crnog. Stupili smo u kontakt s Velčićem kako bi nam prenio svoje impersije s nastupa u kultnoj dvorani:
- Iskreno, nismo očekivali takvu reakciju publike – rekao nam je Velčić.
- Kad smo završili i krenuli ća sve je grunulo, tako da smo ostali pomalo u šoku. Doduše, još dok smo se zagrijavali s našim dalmatinskim pjesmama, prije izlaska, oko nas su se počeli okupljati ljudi, Amerikanci, slušali su nas i pljeskali. A najveće priznanje nam je stiglo od ton majstora u Madison Square Gardenu koji tamo radi već 20 godina i koji nam je kazao da u zadnjih 10 godina nije čuo bolju izvedbu himne i veće ovacije.
Velčić kaže kako je u New Yorku naglo povećan interes za Hrvatsku i Hrvate nakon zadnjeg SP-a u nogometu.
- U Americi je nogomet brzo postao jako popularan. Evo kod nas u Astoriji upravo ruše igralište za bejzbol da bi sagradili nogometno. Onda vam je jasno kako 'padaju' neki stari američki mitovi, a stvaraju se novi. Tako je preko nogometa, pa mi Hrvati smo drugi na svijetu, i Hrvatska postala jako zanimljiva pa se naša klapa i zato našla u MSG.
Klapu osnovao Šibenčanin
Velčić nam je ispričao nešto više i o samoj klapi. "Astoriju" je u New Yorku osnovao Šibenčanin Josip Lacmanović, dobila je ime po njujorškom predjelu u kojem živi najviše tamošnjih Hrvata, u njoj je šest pjevača iz mjesta na priobalju, uglavnom iz Dalmacije, ali i iz Malinske na otoku Krku, Tonći Žgondić, te jedan pravi Zagorac – Srećko Mavrek iz Ivanca za kojeg Joso kaže da je s njima i zaboravio zagorski te govori čisti dalmatinski dijalekt. Kuriozitet je i to da je najstariji član klape, Tomislav Smodlaka, rođen 1942.g., pjevao na prvom festivalu klapa u Omišu 1967. godine.
Klapa je do sada uglavnom nastupala na manifestacijama i druženjima pripadnika hrvatske zajednice u New Yorku, ali je nakon nastupa u Madison Square Gardenu postala zanimljiva i Amerikancima – zovu ih na sve strane.
A Josip Velčić u Zadru nije nepoznat. Bio je dragovoljac Domovinskog rata te je kao branitelj, pripadnik 112. brigade, bio na raznim bojištima cijeli Domovinski rat. Radio je u zadarskom "Tankerkomercu", u trgovini, a nakon otkaza kao tehnološki višak, prvi je put otišao u New York kod brata 2011.g., nakratko se vratio u Hrvatsku, da bi trajno ostao u New Yorku od 2013. Danas ima američko državljanstvo. Prije nekoliko godina u New Yorku je upoznao i oženio Sukošanku Katarinu Labus. Kate i Joso danas su ponosni roditelji dva sina.
Kao perfektan bas za studija u Zagrebu Velčić je pjevao u zboru "Ivan Goran Kovačić", a u Zadru, do odlaska u SAD, u mnogim klapama – "Bibinje", "Korenat" iz Vrsi, "Condura" iz Nina, a na kraju i u zadarskoj klapi "Puntamika". Osim svega u Zadru je član KUD-a "Bleke i konji", a u New Yorku, točnije u Astoriji aktivni sudionik tamošnje hrvatske zajednice. Kako i ne bi kad je i odličan harmonikaš i zabavljač koji sjajno pamti i izvodi mnogima nepoznate stare dalmatinske napjeve.
Bez obzira na sređen život i siguran posao u američkom velegradu Joso kaže:
- Isto jedva čekam doći na lito doma, a računam i u par godina skupit nešto novaca kako bi se svi za stalno vratili.