Nekako je više bilo za očekivati kako će Zadar kao grad košarke odavno postati oaza za mlade koji se žele okušati u tom sportu, posebice stoga što u ŠC “Višnjik” postoje uvjeti moguće je i najbolji u Europi.
Ali, takva priča još uvijek nema valjanu podlogu, međutim, “uskočili” su oni koji na travnjacima Zadarske županije žele učiti nogomet. I došli su iz daleke Indonezije, na to ih je naveo Vedran Ješe, bivši igrač Zagreba i Dinama, svojedobno i reprezentativac Hrvatske, koji još uvijek igra aktivno u biogradskom Primorcu. Nije Ješina priča pala onako s neba, naime, punih godinu dana Vedran je razmišljao kako bi bilo dobro otisnuti se u menadžerske vode, te je posredstvom grupcije “Vamos Indonesia”, u Zadar doveo 20 mladih nogometaša uglavnom u dobi od 17 ili 18 godina, samo je jedan dvadesetogodišnjak.
Prije nego su stigli u Hrvatsku, neko vrijeme bili su u Španjolskoj, ali su zbog pandemije koronavirusa, odlučili ne vratiti se u Indoneziju, odabrali su Hrvatsku i Zadar! Zašto?
- Nema tu neke prevelike tajne, naime, pratili smo Svjetsko prvenstvo u Rusiji i odmah na prvu nam se svidjela reprezenatcija Hrvatske. Praktički do tog SP-a nismo ni znali gdje se nalazi vaša država, ali rezultat kojeg ste postigli otvorio nam je skroz vrata prema Hrvatskoj. Među nama ne postoji ni jedan koji ne zna kako igra Luka Modrić i svima odreda je nogometni idol, čovjek koji se popeo na vrh svijeta kao najbolji igrač. Jednoga dana želimo biti Modrić, znamo da je to jako teško, ali radom se možemo barem približiti njemu - kazao je Apa, čije oči otkrivaju koliko je divljenja kada govori o Modriću.
- Nemojte misliti, da nam nije poznato kako su na Stanovima svoju nogometnu školu odradili još trojica igrača, vratari Danijel Subašić i Dominik Livaković, te britki Šime Vrsaljko kojeg smo pratili za vrijeme našeg boravka u Španjolskoj. Jednostavno, sviđa nam se način na koji igra Hrvatska – podcrtao je Apa.
Indonežani su nakon kratke prilagodbe i zajedničkih treninga po naputku Ješe raspoređeni u četiri kluba. Dok se nisu zatvorili treninzi za nogometne klubovi u nižim ligama, moglo ih se vidjeti u Zadru, Arbanasima, Dalmatincu iz Crnog i Primorcu.
- Oduševila nas je činjenica da nakon rada u kampu u Španjolskoj i neko vrijeme zajedničkih treninga u Zadru, te odigranih utakmica, protiv Zadra i Arbanasa, možemo pristupiti spomenutim klubovima koji se natječu u ovdašnjim ligama. Ono što nas veseli jest činjenica da su nas odmah prihvatili, stekli smo nove prijatelje od kojih učimo nogomet. Nažalost, ne samo radi očekivanog prekida prvenstva, odnosno, uobičajene zimske stanke, zbog epidemioloških mjera morali smo se prilagoditi novim uvjetima rada. Dakle, nemamo zajedničke treninge, uglavnom prakticiramo tjelesne pripreme, ali ne brinemo, kako drugima tako i nama – veli Apa koji je mikrofon dodao najstarijem od njih, Rezi, kojeg je Ješe sa sobom odveo u Primorac.
- U Španjolskoj sam imao prigodu igrati u 4. i 5. ligi, međutim, s pravom mogu kazati kako je kvaliteta vaše Treće lige na višoj razini. Uz to čuo sam kako su upravo igrači s trećeligaškim iskustvom znali napraviti iskorak u viši razred natjecanja, čak izgraditi odličnu karijeru. Tko zna možda i mene netko primjeti kad nanovo krene prvenstvo – poželio je Reza, istaknuvši kako je trenažni process u Španjolskoj sličan ovome što imaju u Zadru, jedino se u Hrvatskoj, naglašava, rade teži treninzi kad je riječ o tjelesnoj pripremi.
Ono što zasigurno mnoge zanima pitanje je prilagodbe na drugu sredinu, posve drukčiji način života nego je u Indoneziji.
- Svi smo smješteni u hostelu u Zadru, gdje nam je osigurano sve što je potrebno jednom sportašu. Nadalje, kako je naša kuhinja posve drukčija od hrvatske, odnosno, mediteranske s nama je stigao i nutricionist koji određuje našu prehranu. Istina, gospodin Ješe nam je smanjio unos riže, ali svega ostaloga nam ne nedostaje, jer postoje brojni marketi u kojima se mogu nabaviti namirnice, ali i začini koje koristimo u Indoneziji. Sve se pripravlja u restoranu, imamo tri obroka dnevno, ne možemo se potužiti - zbori Reza, ne propustivši kazati kako se Ješe brine o stotinu drugih stvari i uvijek im je na raspolaganju.
-Naša prehrana je u mnogo čemu drukčija od ovdašnje, tako da nismo probali neke od specijaliteta, međutim, gospodin Vedran nas je počastio paškim sirom i maslinovim uljem. Uh, to je nešto posebno, međutim, čuli smo da se u ovom kraju jede dobra janjetina i to bi trebalo probati – nasmijao se Reza.
- Uz sve što je istaknuo Reza, mogu dodati kako im je osiguran i razgovor sa sportskim psihologom, taj posao izvrsno radi Toni Gauta, svi odreda su više nego zadovoljno koliko im je približio puno toga čime se mogu susresti na sportskom terenu, ali i u privatnom životu. Drago mi je da su se neki odlučili učiti hrvatski jezik, a pojedini uz to i paralelno studiraju (online) u Indoneziji. Svi skupa očekujemo popuštanje epidemioloških mjera kako bismo projekt izgurali do kraja. Ali, nema druge nego se pridržavati istih i čekati bolje dane – kazao je Ješe koji je ujedno i skrbnik za osmoricu Indonežana.
Zahvaljujući modernoj tehnologiji i društvenim mrežama, mladi nogometaši svakodnevno su u kontaktu sa svojim obiteljima...
- Zasigurno vam je poznato kako u našoj zemlji koja broji gotovo 270 milijuna stanovnika Covid-19 također ostavlja veliki trag. Jasno, zabrinuti smo za svoje, međutim, nastojimo na sve načine odagnati misli od toga. Primjerice, dobro nam dođe šetnja Zadrom koji obiluje predivnim starim građevinama, zidinama oko grada, izvrsnoj klimi. Eto, mi smo tropska zemlja i ne znamo što je zima, ovih dana je jako hladno, ali je temperatura prije bila itekako podnošljiva – prenosi Reza.
Osim što su odlično snimili nogometnu reprezentaciju Hrvatske, Indonežanima je dobro poznato kako su Dinamo i Hajduk klubovi koji privlače veliku pozornost.
- U razgovorima s našim novim suigračima saznali smo kako je mnogima želja, jednoga dana zaigrati u Dinamu ili Hajduku. Nama je pak zahvaljujući gospodinu Ješi u planu posjetiti Maksimir i Poljud, nadamo se kako bi na proljeće mogli odigrati i neke utakmice s njihovim mlađim igračima, odnosno, drugim momčadima. Želimo osjetiti hrvatski nogomet na sve načine – zaključio je Reza.