Pretposljednji dan festivala suvremenog plesa Monoplay započeo je u prostoru Kazališta lutaka Zadar razgovorom o knjizi "Vježbanje nemogućeg" Une Bauer u kojoj se prikazuju strategija rada i metodologija jedne od naših najjačih i najznačajnijih kompanija BADco. U razgovoru autorice s Ivanom Ivković i publikom došlo se do zaključka koliko je proces rada na predstavi važniji i zanimljiviji od same predstave. Ferenc Fehér je u dva navrata izveo svoju polusatnu predstavu Shiele koja se referira na radove prerano preminulog austrijskog slikara Egona Schielea. Svjetlosno dizajnirana vrlo raskošno i upečatljivo, a istovremeno minimalistička, predstava je dočarala kroz instrument golog plesačkog tijela svu ljepotu i ranjivost plesača kao poveznice s likovnim umijećem mladog umjetnika od prije sto godina.
U subotu, posljednjeg dana festivala, u 20 sati na programu je prikazivanje plesnih videa autorica Stošije Zrinski, Kristine Paunovski, Matee Bilosnić i Lade Petrovski Ternovšek. Nakon filmova slijedi atraktivna predstava koja oduzima dah PLI autora Viktora Černickog iz Čekoslovačke. Predstava je dobila nagradu publike i ukupnu nagradu češke plesne platforme 2019, a s njom je Černický postao dio selekcije za Aerowaves Twenty20. PLI na scenu donosi 22 stolca, opsesivan ritam i jednog predanog čovjeka. Na maloj površini odlučno zaranja prema beskrajnoj izgradnji, rekonstrukciji i dekonstrukciji. Autor navodi: „Moj interes za slojem – ili krivuljom – kao zamršenom i razigranom figurom pojavio se čitajući magično – realističnu trilogiju Naši preci Itala Calvina, i rastao čitajući uzbudljiv filozofski tekst Gillesa Deleuzea gdje Deleuze opisuje barokno doba s gledišta kultnog baroknog filozofa Leibniza. Njegovo me razmišljanje podsjećalo na čaroliju, no postojala je jedna razlika: nije bilo trikova. Leibniz okuplja naizgled nemoguće, propituje složenost i profinjenost svijeta koristeći vrlo jednostavne principe. Množi ih i savija na sve moguće načine, toliko puta da se na kraju nađemo oči u oči s kreaciom koja je sofisticirani dio arhitekture. Bogat detaljima, razrađenog stila, robusnog oblika i pomalo nevjerojatan, jednostavan, skroman i apsolutno istinit. Leibniz je zaista bio dijete baroka“. To je bila ideja koja je dovela do stvaranja predstave koja savija maštu i zaustavlja dah, a da pri tom nije uska u formi i direktna u izrazu.
Pokrovitelji festivala su Ministarstvo kulture RH, Grad Zadar, Zadarska županija, Turistička Zajednica grada Zadra i Zaklada Kultura nova. Partneri su Kazalište lutaka Zadar, Hrvatsko narodno kazalište Zadar i pivovara Brlog.