Urednica Selma: "Burnout me doveo do depresije i predstadija raka vrata maternice. Ništa ne bih mijenjala, iskreno sam zahvalna na svemu"

Burnout ili izgaranje postaje sve veći problem današnjice. To je stanje koje vodi do tjelesne, mentalne i emocionalne iscrpljenosti, a najčešće nastaje zbog preopterećenosti i/ili nezadovoljstva na poslu. Ovo izgaranje na svojoj je koži iskusila urednica, marketinška stručnjakinja i majka Selma Terlević (41). Burnout ju je, kaže, doveo do predstadija karcinoma i depresije, no ona se uspješno iz svega toga izvukla, objavio je portal Živim.hr.

Ponukana vlastitim iskustvom pokrenula je well-being portal Gosimple koji se među ostalim bavi temama mentalnog zdravlja i odlučila upisati psihologiju kako bi mogla pomoći i drugima.

- Bio je to kraj 2015. godine. Bila sam na poziciji glavne urednice jednog časopisa i za mene je to bio posao iz snova. Međutim, ljudski odnosi su bili katastrofalni te mi u to vrijeme ni u privatnom životu nisu cvale ruže. Bila sam u vezi koja nije bila dobra za mene u tom periodu života. Sve je to vodilo prema potpunom iscrpljivanju i pogoršanju mog mentalnog stanja - priča Selma.

Prisjeća se da je u tom razdoblju bila toliko loše, nesanica ju je sve više lomila, plakala je u autu, na WC-u, prijateljicama na telefon. Odnosno - gdje god je stigla. Osjećala se kao da gubi kontrolu nad emocijama, sve ju je „gađalo ravno u srce“. Duboko u sebi je znala da je vrijeme za otkaz, ali i za prekid veze. Snage za to, dodaje, jednostavno nije imala.

- U pozadini su bili dubinski strah od napuštanja, odobravanje okoline i moj ego koji su me sprječavali da napravim prave poteze za sebe. Identificirala sam se sa svim svojim ulogama, pogotovo sa svojim poslom i nisam mogla zamisliti da sam sama, bez partnera, u tom periodu - rekla je. Tijekom tog teškog perioda, Selma je spavala svega tri sata dnevno.

- Po cijele noći sam imala bujice misli, kao da su vodile svoj život u kojem nije bilo mjesta za moje spavanje, mozak je bio u turbo modeu. To je stvarno bio jad i očaj. Uz to sam po cijele dane imala brdo obveza. To više nije bio umor, to je bilo puno gore od umora - kaže. Dodaje da je nakon razgovora s poznanicom koja je nekad išla kod psihijatra, saznala koliko je njoj pomogao, pa je odlučila napraviti isto.

- Tada sam se borila već oko godinu dana s nesanicom i odlučila sam krenuti kod psihijatra. On je znao sve probleme s kojima sam se nosila, situaciju na poslu i nedostatak sna. I dok su se obaveze na poslu i dalje gomilale, moje zdravlje je sve jače i jače patilo. Počela sam prvi put u životu razmišljati o bolovanju kako bih ponovo 'naučila' spavati. Prije mi je to bilo nepojmljivo. Nakon što sam to rekla psihijatru, on je samo potvrdio: „Vi ste zreli za bolovanje” - priča nam.

Međutim, Selma nije mogla zamisliti odlazak na bolovanje, pogotovo na mjesec dana ili duže. Danima je pisala mail nadređenima, a koji se nije usudila poslati. Skupila je snagu i poslala mail prilikom odlaska na poslovno putovanje, no prisjeća se kako tada nitko nije razumio u kakvom je stanju, pa ni njezin otac.

- Tata me vozio na aerodrom kad sam mu rekla da idem bolovanje jer se borim s nesanicom i ne osjećam se dobro. On mi je na to rekao: „Selma, ali tvoj posao je lijep posao, dobivaš parfeme i putuješ po svijetu. Tada sam počela histerizirati u autu, jer mi je već bila puna kapa toga da mi netko govori kako je moj posao super jer dobivam parfeme i putujem. A što je sa svim onim između? - govori.

Iako nije naišla na razumijevanje, odlučila se pobrinuti za sebe.

Odlazak na bolovanje i operacija

Početkom 2016., nakon povratka s putovanja je otišla na bolovanje i na njemu bila dva mjeseca. Nesanice se, kaže, svejedno nije mogla riješiti, jer je i dalje radila svoj posao, samo od kuće te su uskoro nastupili i novi zdravstveni problemi.

Papa test joj je pokazao izuzetno povišeni CIN (cervikalna intraepitelna neoplazija), a Selma je sigurna kako je glavni okidač tome bio silan stres i nesanica, koja je pogubna za ljudsko tijelo. Nekoliko mjeseci kasnije otišla je na operaciju jer je već bila u predstadiju karcinoma vrata maternice.

Za vrijeme bolovanja, Selma je i dalje radila, ali je ubrzo shvatila da je vrijeme da to radno mjesto napusti zauvijek.

- Situacija je postala neizdržljiva, psihički. Odlučila sam da do kraja godine moram otići od tamo. Nisam se više bojala ni toga hoću li biti gladna ili hoće li me drugi poslodavci gledati poprijeko. Postalo mi je potpuno svejedno što će tko misliti, znala sam da ću se snaći i da je odlazak najbolja odluka za mene - prisjeća se.

Istaknula je kako joj nije bilo svejedno otići u ured posljednji put. Morala je popiti tabletu za smirenje jer joj se činilo da će joj srce probiti prsni koš. Ali nakon raskida ugovora je bila sretna kao malo dijete.

- Napokon sam se naspavala i jednostavno sam bila presretna - kaže.

Razdoblje depresije

Posljednjih par mjeseci bolovanja, Selma je, kaže, u dogovoru s psihijatrom, počela terapiju antidepresivima. Međutim, nakon što je dala otkaz je prestala s konzumacijom.

- Zaključila sam, potpuno samostalno i bez konzultacije s psihijatrom, da mi više nisu potrebni. Vjerovala sam da sam otkazom riješila sve svoje probleme i da ću biti dobro. Ali nisam razmišljala što će mi se dogoditi ako naglo prestanem s konzumacijom lijekova - ispričala je.

Selma ističe kako je ona svoju depresiju zapravo samo 'zakrpala', a da pritom uopće nije radila na sebi. Mislila je da je dovoljno riješiti samo uzroke. Lijekovi su joj pomagali, ali toga nije ni bila svjesna.

Budući da je tako naglo skidanje s antidepresiva izuzetno izazovno za ljudski organizam, odlučila se ponovno vratiti na antidepresive te se polako s njih „skidati“... Nakon četiri mjeseca dogodila joj se još gora situacija jer je tada prestala i sa psihoterapijom.

- Nije mi se sviđala ta ideja da budem na tabletama i opet sam napravila istu stvar. Samo sam rezala posljedice, a nisam radila na sebi. Tada sam pala u još težu depresiju, a nisam to znala jer sam prestala ići kod psihijatra. To je bio period života kada sam stvarno dotakla psihičko i emotivno „dno“ - rekla je.

U meditaciji je našla spas

Nova godina 2018. je dan kad je Selma osjetila iznutra jedan veliki poriv za preokretom i zaista se pobrinuti za sebe.

- Postalo mi je jasno da mogu i moram naučiti „upravljati“ svojim mislima i upoznati sebe ako želim biti dobro. Riješiti i uzroke i posljedice. Doslovno sam dva dana kasnije započela ponovno učenje svog tijela, upisala sam kolegije 'Budizam i moderna psihologija', 'Pozitivna Psihologija' i 'Psihologija popularnosti' te se bacila u pokretanje svog portala.

Tada sam počela s meditacijom i zaista brinuti o sebi. Otišla sam još koji put kod psihijatrice, shvatila sam da mi to više ne odgovara i da je meditacija moj lijek - govori.

Dodaje kako je svako jutro počela meditirati, a te navike se drži i danas iako su prošle već četiri godine. Na početku je mogla meditirati samo nekoliko minuta, a danas može i po sat vremena, ovisno o danu i potrebama.

- Meditacija nakon nekog vremena daje jedan smireni, centrirani osjećaj moći, snage. Naučila sam promatrati svoje misli, prepoznati reakciju u nastajanju. Više ne reagiram ni približno burno kao prije, puno sam centriranija, promijenila sam način života, promijenila sam sve odnose i sebe. Uz psihoterapiju, preporučujem meditaciju svima koji se osjećaju sj*ebano - rekla je kroz smijeh.

Iako je, kaže, prošla kroz teško razdoblje - baš ništa ne bi mijenjala.

- To je neprocjenjiva škola i iskustvo. U takvim stanjima i situacijama najviše učimo, a ja sam iskreno zahvalna na svemu, ustvari - ističe.

Nakon što joj se to dogodilo, sve odnose u životu je ili poboljšala ili su prestajali postojati, prekinula je vezu i pronašla svoj put. Odlučila je još više sebe slušati i upisati studij psihologije.

Onima koji se nalaze u sličnoj situaciji savjetuje:

- Možda zvuči grubo, ali osvijestite što vas je dovelo do situacije u kojoj se nalazite, a kao prvi korak u tom procesu, prihvatite svoju odgovornost u tome svemu i budite iskreni prema sebi. Istina stvarno oslobađa. I tek kad to učinite, možete pokušati mijenjati stvari - zaključuje Selma za Živim.hr.