Ivan Šarić uoči finala ‘Zvijezde pjevaju‘ o velikom uzbuđenju i djevojci Korani: Volimo se, svađamo, mirimo, živciramo, ljubimo, nema vam tu mistike

On je multipraktik. Voditelj. Moderator. Glumac. Pjevač. Plesač. Humorist. Jesmo li zaboravili reći i stand-up komičar. Dame i gospodo, predstavljamo vam Ivana Šarića. Koji će ove subote u TV showu Zvijezde pjevaju pokazati koliko i kako pjevač kojem osnovno zanimanje nije biti pjevač, dobro pjeva. Hoće li pobijediti?

Ne možemo vam to otkriti, ne zato što moramo dobro čuvati produkcijsku tajnu. Ne, već poradi toga što nemamo pojma jer će se finale popularnog showa dogoditi u realnom vremenu, u direktnom prijenosu. I o pobjedniku, a za tu laskavu titulu će se boriti i svestrani Ivan, odlučit će telefonskim glasanjem gledatelji.

Prije toga smo ga odlučili ukrasti od niza svakodnevnih obveza, i u nedjeljno jutro, dan nakon ulaska u polufinale uzeti mu malo vremena. Pa ga priupitati i o tom biti ili ne biti trenutku. Stoga ravno u glavu, tko će pobjedi presuditi?

- Publika. Ona će dati taj završni dodir, taj će glas presuditi o pobjedniku. I znate što, jako smo i moja pjevačka mentorica Lara i ja sretni i uzbuđeni zbog tog finala, i svega što smo prošli dok smo do njega došli.

Skroz čudan osjećaj

Kada se sad osvrnem unatrag i pogledam sedam dosadašnjih epizoda na TV, znam da sam iz sebe izvlačio maksimum. Ma to vam je skroz čudan osjećaj, i uzbuđenje i smirenost u istom trenutku.

Pjevanje je talent, to je definitivno, ali ima nešto i u brušenju, tehnici, razvijanju. Na početku mi je mentorica izmjerila koliko mogu ići s glasom, i rezultat je bio dvije oktave.

Sada nakon nekoliko tjedana vježbanja došli smo do 2,5 oktave. To je svakako napredak – veli miljenik publike.

Producenti ga očito vole kada ga stalno pozivaju u raznorazne formate. Sudjelovao je u nekoliko showova ovakve vrste, na njih su kao ekstenzija došli i razni glumački i voditeljski angažmani. Nedavno smo ga gledali u nekoliko epizoda reprize dramske serije "Kud puklo da puklo".

Evo nam ga i s "Bogatstvom okusa" u zabavnoj reklami za Vegetu. Kaže nam kako mu je snimanje te reklame bilo predivno iskustvo. Štoviše, bio je jako sretan što je dobio priliku i sam sudjelovati u njenoj kreativnoj realizaciji.

Pričaš im o životu, ogoljavaš se

No, iza svih tih nastupa stoji i jedna važna činjenica, s toliko perfomansi u različitim oblicima estradnog rada, stječe se i prilična edukacija koja mu pomaže u očvršćavanju stupa, u stand-up komediji. Zapravo Ivanovoj najvećoj ljubavi.

- Sve mi je to pomoglo u brušenju talenta, ali kada se svjetla reflektora ugase, shvatiš da si natječući se s ljudima, kvalitetnim ljudima, dobio i jedno vrsno znanje koje ti obogaćuje život u svakom pogledu.

Show je imao koristi od mene, ali ja sam imao koristi i od njega, jer sam sve to znanje implementirao u moje stand-up predstave.

Stand-up komedija je zadovoljstvo, osjećaj. Stojiš sat i pol vremena pred publikom. Sam samcat s mikrofonom. Držiš im pažnju, pričaš im o životu, o sebi, ogoljavaš se. Prezentiraš situacije iz svakodnevice svih nas.

I nakon svega toga izađeš bez energije, ali prepun ogromnog zadovoljstva – veli Ivan.

'Stari, bio si odličan'

I tko kaže da je to lagan posao vara se. Evo, probajte, uzmite kuhaču u ruke, zamislite publiku, gomilu ljudi pred sobom. S reflektorom koji tuče u vas. Pokušajte biti duhoviti minutu, pet minuta, pola sata? Ide li? Kod većine staje brzo.

Ivan je četiri puta po dva sata punio zagrebački Lisinski dovevši u njega svaki put po 1800 gledatelja. I još jednom Dom sportova s 3300 gledatelja. Sam, bez popratne mašinerije, ljudi, gostiju, benda, glazbe, efekata…

- Bogme nije lako. Nije lako definitivno. I laže svaki onaj koji kaže da nema treme pred javnim nastupom. Imaš ipak taj neki pokretački strah i ogromno poštovanje za publiku. Želiš biti najbolji, dati sve od sebe.

Jer oni ispred tebe su kupili kartu da bi uživali u boljoj strani priče. Priče koja izvire iz naših svakodnevica. Iz svima istih nam problema. Pričajući o sebi, pričam o drugima, jer ipak, svi smo mi ljudi. I u Zagrebu, Splitu ili Slavoniji, svugdje, svi se mi volimo nasmijati životu – veli Ivan.

Eto zašto mu je drago kada mu poslije nastupa priđe čovjek koji je sa suprugom bio jedan od tih koji je napunio tu veliku dvoranu. Pa mu kaže - pa nije se to znači samo meni dogodilo, nisam jedini na ovom svijetu koji je to doživio, znači ipak nisam sam'.

Voli i duboko ga raduje kada mu na ulici priđu nepoznati ljudi i onako srdačno mu kažu 'stari bio si odličan'. U biti prijeđu barijeru kontakta s nepoznatom, a znanom osobom. Pa mu kao domaćem daju kompliment na šalu koju je stvorio iz spoja opservacijskog i apstraktnog humora.

Izgrebani DVD Robbiea Williamsa

- Biti stand-up komičar znači vrlo pedantno istraživati medije, analizirati, zapažati. Pratiti vijesti, čitati, sagledavati ljude, uočavati. Zapravo iz niza situacija, ma kakve god one bile, pokušati izvući nešto pozitivno. A znate kako je to započelo? Kao mladac sam bio jako zainteresiran za informatiku.

Ali jednom mi je prijatelj donio na dar stari izgrebani DVD, sa stand-up nastupom Robbiea Williamsa. Bilo je to 2004. godine i moj je život tada otišao u posve drugom pravcu. Nedavno me taj moj prijatelj nazvao i rekao mi, znaš da sam taj stari DVD tada skidao čak tjedan dana. Smijali smo se.

Ali, eto taj disk mi je donio preokret. I tko zna koliko će ih još biti. Život je maraton, on je put na duge staze. Puno se toga tu još može dogoditi – veli.

Istina živa. Showovi u kojima nastupa isto tako mogu tom razmišljanju pridonijeti. Oni su kao neka vrsta prezentacije koja može otvoriti nove pravce rada. Korona je tu debelo uplela svoje prste, ali dobro, doći je jednom i njen kraj. Možda će malo usporiti projekte koje je planirao u slijedećoj godini, ali neće ih ugasiti.

A kada smo već kod vremena, pitamo ga kakav je u privatnom životu? Jesu li "standupovci" i u kući tako razigrani, je li njegovoj djevojci Korani Gvozdić smijeh stalni drug?

- Mi smo jedan sasvim normalan, uobičajeni par, par kao i svaki drugi sa svim usponima i padovima. Volimo se, svađamo, mirimo, živciramo, ljubimo, plešemo, raspravljamo, zafrkavamo, smijemo. Zapravo sasvim mirno i normalno živimo, trudeći se uvijek na život gledati veselijim očima.

Kad nam se pleše, plešemo, kad nam se smije, smijemo se, kada je tuga u pitanju, oslonac smo jedan drugom. Nema vam tu mistike. Ima samo jedan običan zdravi odnos koji gradimo najbolje što znamo i onako kako nama odgovara – veli Ivan Šarić