Objava našeg teksta o gradnji i proširenju kapaciteta Doma za starije i nemoćne osobe, privukla je pažnju stanara Maraska parka, ali ne samo zbog njihove zabrinutosti oko zatvaranja prolaza prema parku, nego i zbog puno drugih stvari. Javila nam se jedna naša čitateljica koja živi u tim zgradama i njeno pismo objavljujemo u cijelosti.
-Nakon što sam pričitala vaš tekst o Maraska parku, odnosno takozvanoh Depadansi Doma za starije i nemoćne, ne mogu odoliti da ne dodam još neke detalje, koji muče nas tamošnje stanare. Naime, put kroz taj park je oduvijek ucrtan u sve karte Zadra, kao javni put. I Grad ga je do prije desetak godina održavao, nasipao tucanikom svake godine, no to nitko više ne radi. To je danas, možda i namjerno, postao zahod za pse, tamo dnevno na desetina pasa obavlja nuždu, nitko ne čisti.
-Nekulturni vlasnici ostavljaju smeće iza sebe i svojih pasa, Nasadi ne održavaju ni minimalno, jedna murva priječi prolaz, nitko je ne podrezuje, ne obnavlja se put, po kiši je nemoguće prolaziti, još su tamo po podu ogromna stabla koje je porušilo nevrijeme... Još nam je trebalo i da nam Depadansa zatvori normalan ulaz na taj put. To je samo jedan detalj iz bezbrojnih nemarnosti Grada prema nama građanima, koji ih hranimo i mnogo više. Je li gradonačelnik vidio kako su počele krađe lijepog kamena na ogradi Maraske? Polako nestaju, ogoljuju po noći ploču po ploču i nikom ništa. Je li gradski redari vide parkiranje po pješačkom uz Marasku, a pješake tjeraju u more i doslovno kada je jugo? Ima još toga,a barem pišite, premda odogovrnima to ama baš ništa ne znači. Ali znači nama koji smo ovdje rođeni i živimo cijeli život, zaključuje stanarka Maraska parka.