Nigdjezemska i Menza ne ostaju - tko nam to ulaštenom cipelom gazi kulu od pijeska!?

Baš kao što iz betona rastu makovi i maslačci, tako su iz betona koji je nekad bio u rukama vojske narasla čuda vrijedna i važne za ovo ''naše malo misto'' koje nazivamo gradom. Nismo Berlin, nismo London, ali imamo zanimljiv fenomen poznat kao skvotiranje. Oblik stanovanja u kojem se najčešće promoviraju alternativni oblici suživota, društvenih akcija i kulturno umjetničkih intervencija. Odličan je primjer bivša zagrebačka Kuglana iz koje je nastala kultna Medika.

U neposrednoj blizini Gradske knjižnice Zadar koja je s Poluotoka ušla u dio zgrade vojnog kompleksa u ulici Stjepana Radića narasla je Nigdjezemska i Menza.

Iz GKZD - oaze zadarske kulture poručuju: nikada nismo imali problema s ekipom, štoviše, na zgradi Gradske knjižnice nećete vidjeti ni jednu žvrljotinu, a kamoli veći grafit. Trava je uredno pokošena, na njoj nema ni jednog papirića. Nitko ne zalijeva okoliš pivom.

"Nigdjezemci" i skejteri koji izvode čudesa unutar Menze poštuju svoj i tuđi prostor. Posvojili su dio objekta koji je godinama propadao, urušavao se, iz kojega su počele bujati sve ultrainvazivne mediteranske vrste flore i faune.

Uredili su ga po principu ''do it yourself'' - snađi se, druže. Posadili voće i povrće. Stvorili malu zajednicu koja, iako ima onaj uži zatvoreniji krug, nije zatvorena sama u sebe, naprotiv!

Otvorena je i to za svoj grad - da bi njemu ponudila nešto što se ne uklapa u obrasce institucionalne, benigne, zaštićene i nerijetko sasvim odstrašćene kulture i umjetnosti. One koja ''ne talasa''. One koja je ionako nastala na temelju zadanih obrazaca, dokumenata, ugovora, tradicije, potpisa. Sve što se odvija u krilu Nigdjezemske i Menze sasvim je alternativno. Beskompromisno. Pomaknuto i specifično.

Pravilo je samo jedno- pravila nema!

Izložbe. Humanitarne akcije. Buvljaci. Uzmi ili ostavi. Kuhanje. Stolni tenis. Košarka. Razmjena znanja i vještina. Ples, pjesma, svirke, gostovanja umjetnika i kreativaca iz cijeloga svijeta.

Za Nigdjezemce ne postoji riječ ''proračun''. Ovdje imate oazu autonomije i osjećaj da možete zaista biti ono što jeste.

Profit? Ovdje sve ide na "donacije". Koliko daješ, toliko dobivaš, jednostavna računica. Ovdje se radi o svojevoljnoj akciji s ciljem opće dobrobiti, entuzijazmu, kreaciji i slobodi lišenoj svih okova, pozitivnoj energiji zbog koje je Zadar zaista upisan na tzv. mapu - čega?

Onoga što možemo nazvati nezavisno kulturnom scenom.

Ovih dana iza Gradske knjižnice i na prostoru bivše vojarne u tijeku je treće izdanje festivala urbane kulture nazvanog Kvartart festival. Svojevrsna baza za okupljanje brojnih zadarskih kreativaca, pjesnika, slikara, glumaca, plesača, izvođača i proizvođača...sve to živi i buja, ali u strogo određenom vremenskom periodu. Točnije, od 14. do 22. lipnja, a onda kud koji mili moji.

Nigdjezemska i Menza su tu 365 dana u godini.

Indikativna je stoga fotografija koja je osvanula na webu, na kojoj ministar Goran Marić u pratnji lokalne samouprave obilazi taj kompleks, a ugovorom potvrđuje kako će Zadarskoj županiji darovati prostore za njihove urede i zamislite, dvoranu za sjednice skupštine.

Ljudi u odijelima u kontrastu s onim obojanim i grafitima ukrašenim zidovima govore više od 1000 riječi.

Zamislite ovaj prizor: vaše dijete je na plaži sagradilo kulu u pijesku.

Zamislite sljedeće: crna, ulaštena cipela gazi kulu od pijeska.

Srdačan pozdrav.

Iva Pejković

predsjednica udruge Zadarski pisci - ZaPis