Nakon što smo objavili tekst o zapošljavanju u zadarskoj Gimnaziji Jurja Barakovića, priopćenjem za javnost javio se Jakov Krolo, profesor povijesti koji je jedini u Zadarskoj županiji proglašen tehnološkim viškom. Njegovo priopćenje donosimo u cijelosti.
Poštovani,
s obzirom na veliko zanimanje zadarske javnosti u predmetu zapošljavanja u Gimnaziji Jurja Barakovića, u kojem se moje ime na žalost spominje kao jednog od glavnih aktera, molim Vas da objavite i moju stranu priče.
Moje ime je Jakov Krolo i profesor sam povijesti i pedagogije sa sedmogodišnjim iskustvom u neposrednom odgojno-obrazovnom radu. O vlastitim kompetencijama neću govoriti jer bi takva vrsta samohvale bila u najmanju ruku nepristojna. Istaknut ću samo kako iznimno volim svoj posao, a to dokazuje i činjenica kako sam pet godina zbog njega putovao u 110 kilometara udaljenu školu. Put je to koji po snijegu i buri zna potrajati i preko dva sata u jednom smjeru. Trenutno radim u srednjim školama Gračac i Obrovac. Početkom ove školske godine sam ostao bez dijela satnice zbog jednog neupisanog razreda. Uzroci su iseljavanje stanovništva.
S tim statusom tehnološkog viška sam i evidentiran u Uredu Zadarske županije od rujna 2018.. Kao takvog me Zajednička komisija za raspoređivanje zaposlenika i zbrinjavanje tehnoloških viškova Ureda državne uprave, Zadarske županije i uputila ravnatelju Artukoviću, kada je izarazio potrebu za radnim mjestom nastavnika povijesti. Ured je zbog priznate vlastite pogreške odluku poslao naknadno, ali za vrijeme natječaja i unutar zakonske procedure.
Ravnatelj Artuković je zanemario odluku Ureda bez valjanog razloga. Iako je imao preporuke ravnatelja škole u kojoj radim, kao i onog iz jedne zadarske srednje škole u kojoj sam u funkciji člana školskog odbora. Rekao mi je kako je već obećao to radno mjesto i kako me zbog prvotnog propusta Ureda državne uprave neće uzeti. O mladom kolegi kojeg je primio ne želim raspravljati. On je u ovom predmetu samo posljedica, uzroci su ono što je bitno. Ipak, ogorčenje je veće stoga jer je primljena osoba bez ikakvog iskustva, koja ne može imati ni minimum znanja u praksi koje se stječe godinama neposrednog rada s djecom.
Nisam naivan pa da ne znam kako su klijentizam i nepotizam čest slučaj zapošljavanja u javnim i državnim službama. Je li ravnatelj u ovom slučaju vraćao uslugu svojoj „slavonskoj vezi“ koja mu je pomogla zaposliti člana uže obitelji, a ima i dobra poznanstva u Uredu državne uprave pa je i tu urgirala? To je pitanje za institucije ove države. Ne znam ni je li ravnatelj svjestan kako se u tom slučaju radi o klasičnom kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti. Svoje nepoznavanje zakonske procedure pokazao je kada je odluku Ureda odbio bez ikakvog valjanog razloga i stoga će (ako se zakoni budu poštivali) izgubiti na upravnom sudu. Po tom pitanju je pravna služba sindikata u Zagrebu već najavila tužbu.
Sramotno je kako jedan ravnatelj tako važne javne ustanove kao što je Gimnazija Juraj Baraković, ne poznaje zakon do te mjere da uopće nije proslijedio moju žalbu na provedeni natječaj članovima školskog odbora. Odgovor na žalbu nikad nisam dobio. I tu je prekršen zakon Ili ravnatelj Artuković jednostavno misli kako se on zakona ne treba pridržavati? Ako je to tako, još je žalosnije kako se takva osoba nalazi na čelu jedne gimnazije koja bi trebala pomagati stvaranju boljeg društva.
Ili je ravnatelj Artuković uvjeren kako su: nepotizam, klijentelizam i zanemarivanje zakona ove države, poželjan obrazac ponašanja i kao takve bi trebalo prenositi i na dolazeće generacije? To su pitanja na koja bi ravnatelj jedne važne javne ustanove morao odgovoriti zainteresiranoj javnosti.
S poštovanjem,
Jakov Krolo, profesor povijesti i pedagogije