“Životna filozofija uglavnom mi se svodi na karmu. Na to sam fiksirana u životu. Mislim da jesi ono što postaješ i da svojim mislima možeš promijeniti svoj svijet i toga se držim. Samo pozitivno. To je moje geslo”, u skladu s optimizmom koji emitira svojim tekstovima, ali i samom pojavom na našoj glazbenoj sceni, mlada Osječanka Mia Dimšić otkrila nam je dio svojih životnih ideala. Prije godinu dana do tada nepoznata djevojka lijepoga glasa i za hrvatsku estradu neobičnoga glazbenog izričaja bila je senzacija na našem glazbenom nebu. S pjesmom “Život nije siv” osvojila je brojna srca, kako obožavatelja, tako i radijskih urednika, koji svoje play liste nisu mogli zamisliti bez zaraznog hita djevojke, čija je zvijezda u tom trenutku odlučila zasjati punim sjajem.
Pokazalo se vrlo brzo da Mia i “Život nije siv” nisu priča za jednokratnu uporabu, već ozbiljan projekt koji već godinu dana ide uzlaznom linijom na kojoj su već upisani i njezin prvi album, nominacija za Hit godine i nagradu Cesarica te kao šlag na tortu nagrada stručnog žirija za najbolju pjesmu ovogodišnjeg Splitskog festivala za novi hit “Sunce, oblak, vjetar”, koji već pet tjedana ne silazi s vrha HR Top 40. Mia živi prekrasne trenutke još otkada se 2016. godine prvi put pojavila na Prokurativama i otpjevala “Život nije siv” do današnjih dana kada s novim hitom dominira radijskim eterom.
- “Sunce, oblak, vjetar” nije ni trebala nastati, nego se to dogodilo isključivo zbog Splitskog festivala, odnosno zbog njegova direktora Tome Mrduljaša, koji me prošle godine ugostio kao debitanticu i time mi otvorio hrpu vrata i to je na neki način bio moj dug prema njemu. Naravno, htjela sam se pojaviti na festivalu koji mi je toliko pomogao u životu, ali nisam očekivala da će pjesma već pet tjedana za redom biti prva na HR Top 40 - iskreno kaže mlada Slavonka, koja veliku zahvalu šalje i svojem, sada već provjereno uspješnom timu.
Savjeti starijih
- Pjesmu potpisuju Vjekoslav Dinter i Damir Bačić, ljudi koji su sa mnom od prvoga dana, pri čemu je Damir i moj menadžer, a napisao je i dosta tekstova za album. Vjeko je imao melodiju, ja sam pričala o tome kakvu viziju sada imam, o čemu razmišljam, o čemu želim pjevati i to je bila refleksija na sve lijepo što mi se događa, a pjesmom smo to sve tematski zaokružili. S nama su u studiju bili i Branimir Jovanovac i Ante Gelo, s kojima mi je užitak i velika čast surađivati - nastavlja Mia.
Uspjeh u Splitu doista je veliko dostignuće. Naime, ne događa se često da nagrada ode u ruke nekome od pjevača s kontinenta, ali još je veća nagrada kada te inače vrlo zahtjevna publika, koja dobro zna prepoznati kvalitetnu pjesmu i izvođača, dočeka i isprati ovacijama.
- Prijatelj glazbenik koji tamo živi mi je prije nastupa rekao da je publika stvarno specifična - ili će te zavoljeti ili neće. To mi je stvorilo grozan kompleks. No, kako je pjesma “Život nije siv” vrlo brzo postala veliki hit, u ožujku sam se pojavila u Spaladium Areni na Porinu i aplauz koji je uslijedio bio je nevjerojatan. Tu sam shvatila da sam prihvaćena. Iskreno, nisam očekivala da ću kao Slavonka s jednim netipičnim zvukom za to podneblje biti tako primljena. Tu ima i meni važna činjenica, da je u Splitu s “Panonskim mornarom” pobijedio Đorđe Balašević. On je jedan od rijetkih iz ovog ravničarskog podneblja kojem je to uspjelo, pa je i s te strane meni ovaj uspjeh velika čast - istaknula je Mia. Jako joj je važno što su joj suradnici u prvome redu prijatelji i “što razumiju da se mladim ljudima, bez obzira koliko bili neiskusni, možda i prgavi u svojoj ambiciji, mora dati prostora da budu to što jesu, jer to čini izvođača”.
- Naravno da treba slušati savjete pametnijih i iskusnijih, ali ja moram imati prostora da budem to što jesam. Za uspjeh je ključno imati oko sebe ljude koji te razumiju, a ne one koji ti nameću ono što je moderno, što će proći i što ljudi žele čuti - pojašnjava Mia iz čega zaključujemo da najviše vjeruje osjećaju.
U što vjeruje
- Da, i držim se toga. Za sebe ne bih rekla da sam religiozna, ali sam jako duhovna i u svemu oko sebe vidim neki znak. Ne vjerujem u slučajnosti, ali strašno vjerujem u intuiciju i da moraš slijediti kada ti nešto klikne. Trudim se da mi cijela ova industrija ne zatupi taj osjećaj.
Zanimljivo je, pak, kako se unatoč činjenici što, prema vlastitom priznanju, obožava Balaševića to u njezinu izričaju ne osjeti.
- Nemoguće je biti Balašević. On je nešto posebno. Ipak, mislim da je sličnost što dosta volim prepričavati kao i on, samo što ja ne idem u takve širine i pričam o nečemu drugome, nekim totalno drugačijim jezikom. Osim od njega, nešto sam pokupila i od Taylor Swift koja mi je, koliko god to nekome smiješno zvučalo, ženski strani ekvivalent Balaševiću. Ne do te mjere, ali, primjerice, njezine country stvari imaju toliko puno detalja u tekstovima kao da čitate dnevnik neke djevojke i zato je uspjela, jer prije nje toga u countryju uopće nije bilo. Volim pjevače koji u svojim pjesmama imaju naraciju.
Politička karijera
Iako mlada i nova u toj industriji, Miju su stariji kolege lijepo prihvatili, no ističe da je to ipak na određeni način “čudan svijet u kojem trebaš biti oprezan”.
- To je pomalo kao politička karijera, iako ja politiku mrzim. No treba znati s ljudima, treba ponekad biti taktičan, diplomat jer ima i ljudi koji nisu dobronamjerni, koji žele isprovocirati, vide neki skriveni cilj do kojeg žele doći preko tebe. Treba to sve izbalansirati i u tom smislu tu prepoznajem politiku. Međutim, upoznala sam prekrasnih ljudi i sretna sam što mogu prići ljudima koje slušam od malena. Jedan od njih svakako je Neno Belan, kojega sam upoznala tijekom jedne slavljeničke emisije na HR2 i kada sam poželjela otpjevati jednu njegovu pjesmu. Skupila sam hrabrost i pitala ga slaže li se s time, a on je rekao da nema problema i izabrala sam “Srce od leda”. Neno je to snimio mobitelom i objavio na svojem Facebooku, YouTubeu, poslao mi poruku u privatni inbox... i tako je započelo jedno lijepo poznanstvo s nekim tko ti je idol.
Dva mjeseca poslije imala sam promociju albuma u HNK pa je pala ideja da ga pozovemo kao gosta i on je pristao. Inače, zanimljivo je da su se moji roditelji prvi put poljubili uz njegovu pjesmu još iz vremena Đavola, “Ostani uz mene”. Možete zamisliti taj osjećaj i trenutke s toliko simbolike. Oni sjede u prvom redu na promociji mojeg prvog albuma, dolazi Neno i zajedno pjevamo “Ponoćna zvona”, a meni je prva ljubav bila uz to vezana. Skidala sam je na gitari sa 16 godina, a da nisam onoga dana na HR2 imala hrabrosti prići mu, to se ne bi dogodilo. Zaista sam presretna zbog toga što je riječ o jako samozatajnoj osobi. Divan čovjek, koji je spreman pomoći savjetom, ali samo ako ga pitaš. Nikada se neće nametati.
Mia, koja ne želi govoriti o svojem ljubavnom životu, ističe kako joj se život uvelike promijenio, ali to joj se sviđa “jer je zanimljivo i dinamično, a ja se ne mogu zamisliti na poslu s radnim vremenom”. Kada je pitate za krajnji cilj, odgovara da ga trenutno i nema, već su to više periodični ciljevi poput “svirati sutra u nekom drugom mjestu, imati novu pjesmu, nastupiti izvan Hrvatske...”
Uči španjolski
Naravno, postoje dani “kada želi biti sama sa sobom”, a za to se uvijek nađe slobodnog vremena koje u posljednje vrijeme koristi i za online učenje španjolskog jezika. Nismo mogli ne primijetiti kako bi se uskoro u njezinoj izvedbi u eteru mogla pojaviti i neka pjesma na španjolskom jeziku.
- To nije loša ideja.
Poznato je da Mia studira prevoditeljski studij engleskog i njemačkog jezika, na kojem sljedećeg tjedna brani diplomski.
- Da. Napokon je i to došlo na red, na moju, ali i na veliku radost mojih roditelja, koji su, kada sam ulazila u svijet glazbe, mudro šutjeli sve dok mi nisu rekli: “Molimo te, diplomiraj, jer ćemo biti razočarani ako to ne učiniš, a za sve ostalo što te čini sretnom u životu radi i imat ćeš našu podršku”. Puno mi to znači, a vidim da su i oni jako ponosni i sretni. Trebalo im je malo da se priviknu na ovaj moj način života, koji je drugačiji od onoga što netko možda zamisli za svoje dijete - otvoreno priča Mia.
Ima ona i pregršt želja i planova. Recimo, kao nagradu za obranu diplomskog planira si kupiti klavir. Pomalo se čudimo, jer to baš i nema neke veze s country izričajem, koji je postao njezin zaštitni znak.
- Da, country je više baziran na žičane instrumente. On će uvijek biti osnova i bit će ga uvijek barem u tragovima, ali ne mogu reći da će to biti zauvijek tako jer se i ja mijenjam, sazrijevam. Bitno je da glazba odražava mene, a sad hoće li to biti u određenom trenutku malo više pop, neki tvrđi zvuk, malo više struje... to su eksperimenti koje ćemo, ako dođe vrijeme za to, iskušati. Želim se razvijati. Nekada pišem jer želim novu pjesmu, a nekada jer mi to u tom trenutku treba. U srednjoj školi sam pisala dnevnik i to mi je jako terapeutski, kada sve što ti se vrzma napišeš na papir i odjednom sve ima smisla - dodaje Mia.
Još ima vremena i za izlaske, za vrijeme s prijateljima i obitelji. S druge strane, nastupi i probe u Tamburaškom orkestru Batorek više nisu tako česti. Nešto očito mora i platiti. Konačno, često i nije u Osijeku jer nastoji doći svugdje gdje je pozovu, doprijeti do svakog poštovatelja njezine pjesme. Putovati joj nije teško. Konačno, ona i njezin menadžer još su s prvim singlom “Budi mi blizu” obišli gotovo sve radijske postaje u zemlji i nudili ga glazbenim urednicima. Bio je to, kaže Mia, odličan potez, jer je ljude oduševilo što im je autor došao sam.
Novi album
- To na njih ostavlja dojam i preporučila bih to svim mladima.
Na novom albumu još ne radi. Sada su joj u fokusu koncerti i objava singlova za koje još nema spotove jer želi da i oni nađu put do publike. Kako su obilazili hrvatske radiopostaje, Mia i njezin menadžer prije nekoliko mjeseci posjetili su i Beograd. Rezultiralo je to da se “Bezimeni” jako puno vrte po tamošnjim postajama, kao i u BiH, a sve češće i u Sloveniji.
