Što su to radili Dončić i Novozelanđani? Košarkaška legenda osula paljbu po nesportskom ponašanju: "Mene bi bilo sram"

Pierre de Coubertin, otac modernih Olimpijskih igara, utemeljitelj je zamisli kako globalni sportski događaj simbolizira prijateljstvo, fair play i međunarodno jedinstvo. Njegov moto, "Citius, Altius, Fortius" (brže, više, jače), čini se, odavno ne stanuje u sportskim krugovima.

Nema potreba odlaziti toliko duboko i široko u povijest skrnavljenja sportskog nadmetanja, kojih je da se razumijemo bilo, vjerojatno će ih, nažalost, biti i dalje... Dovoljno je bilo pogledati košarkašku utakmicu između Novog Zelanda i Slovenije. Zašto? Sve do trenutka u kojem su se ove dvije reprezentacije viteški borile za mjesto koje znači ulazak u poluzavršnicu kvalifikacijskog turnira koji je, pak, put i zadnja ulaznica do skorašnjih Olimpijskih igara u Parizu, osjećala se Coubertinova vizija, brže, jače i više.

Međutim, onoga trenutka u kojem je postalo jasno kako Novi Zeland gubi utrku, u Ateni, okrenuli su ploču fair play nadmetanja i stavili na ispit sportsko viteštvo koje je već spomenuto! Kako? Mnogi izvještaji s turnira, govore o tomu kako su se Novozelanđani doslovce micali s parketa ne bi li Slovenija dostigla plus 29 i tako zauzela prvo mjesto u skupini, samim time i izbjegla utakmicu s Grčkom u poluzavršnici.

Luka Dončić

Stefanos Kyriazis/Nurphoto Via Afp

I tu je ozbiljno načeta Coubertinova zadužbina svim sportašima, jer je u završnici viđena slika koja, ni jednoj ni drugoj strani ne služi na čast! Za one koji nisu imali prigodu gledati izravan TV prijenos valja pojasniti viđeno svega 17.8 sekunda do kraja utakmica. Dva slobodna bacanja imao je Shea Ili, prvo je pogodio drugo promašio, ništa neuobičajeno.

Ali, prije nego je Ili namještao ruku za drugi šut, onako opušteno uz smiješak, prilazeći prema bočnoj crti reketa, nešto mu je dobacivao Luka Dončić, neprikosnovena NBA zvijezda. Bila je to najprije jednostrana verbalna komunikacija. Ista se nastavila neverbalnom, odnosno, osmijehom i klimanjem glavom Ilija čija je lopta, umalo probila tablu i došla pravo u ruke Slovencima. Otvorio se našim susjedima put do plus 29, imali su čak dvije nebranjene „trice”, prvu je promašio Gregor Hrovat, potom i Dončić iz kuta.

Luka Dončić i trener Aleksander Sekulić

Stefanos Kyriazis/Nurphoto Via Afp

I gle slučajnosti, oko Dončića, koji se neometano namještao za šut iza crte za tri poena, kao u školskoj igrici, skakutao upravo Ili, ali je prste umiješala sudbina, lopta se od obruča odbila u polje, suci su svirali kraj! Kasnije su dvojica igrača, moguće je, zagrljajem zahvalnosti, zaključili utakmicu, u najmanju ruku čudnih okolnosti.....

- Ukoliko se radilo o dogovoru, meni je kao sportašu i košarkašku, iskreno, jako neugodno i držim to krajnje nesportski. Mislim pritom na obje strane i to zaslužuje svaku osudu. Ne bih dublje ulazio u priču – kazao je Giuseppe Giergja, sudionik i osvajač odličja na velikim sportskim priredbama.

Nedvojbeno, ranije opisano zbivanje na parketu, upućuje na zaključak kako bi netko trebao pomnije razmotriti cijelu sliku, ako ništa drugo onda poradi sportskog poriva kojeg je zagovarao Coubertin.