Hrvatski košarkaški savez ne prestaje iznenađivati svojim odlukama, jedna od takvih usvojena je na 25.sjednici Upravnog odbora i odnosi se na Izmjene i dopune Pravilnika o statusu i licenciranju trenera. I onda piše: „Pravilnikom je definirano da trener koji nema hrvatsko državljanstvo mora imati osvojeno prvenstvo ili kup u inozemstvu kako bi se mogao licencirati u Hrvatskoj”. Kakva se poruka šalje u Europu? Jesmo li država u koja se otvara prema svijetu ili oko sebe postavljamo „bunkere”? I komu je ovakva zamisao uopće mogla zasvijetliti kao nešto čime ćemo „zadiviti”, ne samo košarkaško tržište, nego gospodarstvo uopće? Isto gospodarstvo koje umjesto politike nastojimo vezati uz sport! A kako? Ovakvim i sličnim odlukama sigurno nećemo, naprotiv, jer domaće i strane tvrtke bježe kao „vrag od tamjana” , čim im se spomene ograničavanje u bilo kojem smislu te riječi!
Zar je doista Upravni odbor mogao uglaviti ovakvu izmjenu? Slažu se samo upitnici i ako krenemo u raščlambu odluke zapnemo na „rampi” koju nikako ne bismo željeli vidjeti pred licima naših igrača i trenera kojima je kruh svagdašnji u inozemnim klubovima, čak i reprezentacijama. Je li želja UO HKS-a, doista, sadržana u zatvaranje u vlastitom dvorištu i misle li kako je to način na koji ćemo hrvatsku košarku izvući iz gliba? U takvom razmišljanju tonemo u „živo blato”, jer ograničavamo pravo na rad, bez obzira što je riječ o stranim državljanima.
Kako to da se nitko nije sjetio koliko je naših igrača u europskim klubovima, u američkoj NBA ligi,kao i u drugim zemljama koje su miljama daleko od Europske zajednice? Zaboravili su u HKS-u kako su nedavno „spiskali” tri milijuna eura koliko je Vlada Republike Hrvatske uplatila u kasu FIBA- e, za organizaciju „ balona” pomoću kojeg se željelo ugurati na Olimpijske igre u Tokiju. Nije se uspjelo, novac se potrošio? Nakon nekoliko dana uvjetno rečeno samokritike, svi ostadoše na svojim mjestima i nastavljaju jahati na istom konju. HKS se odavno pretvorio u „batinu i mrkvu”, jer klubovi koji participiraju u regionalnoj ABA ligi, jedan ili dva, izloženi su stalnim prijetnjama.
Prema namjerama koje bi se uskoro trebale provesti u djelo, navodno, klubovi čije su natjecateljske misli i dalje uz ABA ligu, neće dobiti ništa od financijskog kolača vrijednog dva milijuna kuna. Na taj novac, imaju pravo samo osmorica vjernih, dok su Zadar, Split, Cibona i Gorica odmaknuti od stola za kojim će se driješiti kesa. Čija? Naša!