Na skupštini Hrvatskog nogometnog saveza predsjednik Marijan Kustić najavio je izgradnju nogometnog kampa kojeg je nazvao strateškim ciljem. Prvi čovjek hrvatskog nogometa ostao je zakopčan do grla po pitanju detalja, ali i najavio kako će mnogo više na tu temu moći reći za 10-20 dana jer ne želi da se sve svodi samo na priču, kako će Savez dobiti potporu UEFA-e i FIFA-e te da se nada podršci Vlade.
- Imat ćemo sufinanciranje Uefe i Fife, ja sam upoznao njihove predsjednike s našom namjerom i dobili smo njihovu podršku – najavio je Kustić, kao i tome da se nada skorom početku izgradnje.
Visina ulaganja, veličina kampa i broj terena i objekata, pa čak i sama lokacija, sve je još uvijek za širu javnost nepoznanica. A poučeni brojnim ranijim najavama izgradnje koje su redom postajale prazne, čak i bizarne priče, opečeni i na hladno puše. Pa je čak i bolje da se Kustić tu zaustavio.
Prisjetimo se samo kako je u eri tadašnjeg predsjednika, danas pokojnog Vlatka Markovića, za ‘budući kamp u Tuhelju‘ čak bio svečano u listopadu 2008. godine postavljen i kamen temeljac. Tada se za razliku od ovog slučaja sve ‘znalo‘ kako će izgledati. Trebao je kamp u Tuhelju imati ukupno u konačnici šest terena od kojih dva s umjetnom travom, hotel, dvoranu, bazen... Od svega nije ostao čak niti kamen temeljac. Navodno ga je vrlo brzo netko ukrao.
Markovićev nasljednik na poziciji predsjednika Davor Šuker je šest godina kasnije ‘gradio‘ kamp na zagrebačkim Sveticama. Imao je i određenu pomoć tadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika, danas pokojnog Milana Bandića. To je također ispao neviđeno dobar kamp. Jedno vrijeme je trajao taj nekakav zalet, pa se sve pretvorilo u spor s dotadašnjim korisnicima Svetica. Na koncu opet od svega nije bilo ništa.
Ne treba Kustića nipošto miješati sa spomenutim društvom, mnogim je potezima već pokazao kako pokušava hrvatski nogomet izvući iz gliba. A čak i u odnosu na broncu iz Katara, izgradnja stadiona i(li) kampa bio bi najveći potez, nešto što će ostati i za buduće generacije.
U spomenutim pucnjima u prazno uvijek se nekako kamp smještao u sjevernije krajeve Hrvatske ili Zagreb. Zar ne bi bilo prirodnije da mu je lokacija negdje gdje su povoljniji vremenski uvjeti, koji će dopuštati da se nesmetano i u dobrim uvjetima radi tijekom cijele godine? Svake sezone smo svjedoci problema na terenima u kontinentalnoj Hrvatskoj tijekom zimskih, pa i jesenskih mjeseci. Pa zar ne bi bilo logično da kamp bude na obali, gdje se zimi uostalom klubovi često tada i pripremaju.
Nameću se same po sebi Istra, Dalmacija. Sve ima svoje prednosti. Istra i relativnu blizinu Zagreba ako govorimo o A reprezentaciji, okupljanjima i odigravanjima utakmica. Dalmaciju blizinu Splita gdje u posljednje vrijeme baš vrlo često igra Hrvatska, na nadamo se u budućnosti novom ili obnovljenom Poljudu. Nakon što je reprezentacija vraćena u Dalmaciju, gradnja kampa na jugu bila bi nova, definitivna potvrda da više ništa nije u HNS-u kao što je nekada bilo