Kapetane, hvala! Te dvije tople riječi upućene Dominiku Mavri, zorno kazuju koliko je i kako svojom energijom, emocijom i ljubavi iskazanoj rodnom gradu i klubu, vodio momčad Zadra prema dvostrukoj kruni. Slavilo se naveliko naslov prvaka Hrvatske, i pomalo se sliježu dojmovi ne samo kod Mavre nego inače....
-Iskreno, nije baš lako odagnati emocije, sve mi je još u glavi, ali polako se vraćam u normalu. Ide nekako. Doista, kao da nisam svjestan što smo sve napravili ove sezone koja je bila u mnogo čemu turbulentna, ali je zato sve slađe jer smo taj trenutak osvajanja titule mogli odraditi sa svojim navijačima. Neka me se ne shvati krivo, nakon 14 mjeseci uspjeli su doći u dvoranu i napraviti ozračje koje će se dugo pamtiti. Jeste, bilo je utakmica Zadra koje su se pratili uz duplo više navijača, ali je zato prema mojoj procjeni i mojem doživljaju cijele priče – daleko najbolje! Uz sve, trebalo je igrom i rezultatom potvrditi njihovu gorljivu želju za trofejem na kojeg se čekalo trinaest godina – kazao je Mavra, te se još jednom kratko vratio u noć kad se otpustilo sve kočnice i slavilo.
-Zahvaljujući video zapisima, svejedno jesu li snimljeni sa zemlje ili zraka, nemoguće je ne primijetiti koliko je Zadrana željelo biti dio ove priče. Doista, fantastične snimke koje će trajno podsjećati na naš rezultat i sinergiju s navijačima – podvukao je Dominik crtu i okrenuo se u smjeru nastajanja, dvostrukog uspjeha, Kupa Krešimira Ćosića i Prvenstva Hrvatske...
-U početku, stvarno nije bilo dobro, niti sjena od momčadi koja je ostvarila rezultat. Svjestan sam i toga da je klupska uprava željela s manjim financijskim programom posložiti konkurentnu momčad, sukladno zadanim ciljevima. Međutim, uvijek vrijedi ona stara: Koliko platiš toliko i dobiješ! Dobro je što se na vrijeme reagiralo, imali smo malo sreće u svemu jer su se poklopile neke okolnosti zbog kojih je Justine Carter, igrač s ogromnim iskustvom prihvatio Zadar, isto tako i Chinanu Onuaku kojem je ovo bio prvi izlazak na europski parket. U konačnici, njihova cijena je čini mi se bila prihvatljiva danom trenutku, k tomu i dovođenje Kodija Justicea i Antonija Jordana pokazali su se kao čisti pogodak stručnog stožera i ljudi iz kluba. S njihovim dolascima otišli smo miljama daleko od onog sastava s početka sezone – otvoreno će Mavra, nakon čega je nastavio...
-Ne mora se nitko složiti s mojim mišljenjem, međutim, ne mogu propustiti prigodu i javno kazati kako bismo s momčadi koja je završila sezonu daleko bolje startali u regionalnoj ABA ligi i sigurno se ne bismo borili za ostanak, nego bili odmah iza klubova čiji su proračuni neusporedivi s našim klubovima. Nama je trebala prilagodba, valjalo je sve posložiti, jer kad u kući pomakneš stolicu u drugi kut, teško ti se naviknuti, kamoli kad dobiješ nove suigrače s kojima u hodu moraš pronaći dodirnu točku, usputno i pratiti to sve rezultatima. Eto, uspjeli smo ostvariti taj cilj ostanka onako bez prevelikog stresa što je u konačnici dobitak – kazao je Mavra, uz opasku kako svi koji se bave sportom dobro znaju koliko je teško igrati pod rezultatskim pritiskom i očekivanjima navijača.
Sve je izgledalo drukčije u narednim mjesecima, najbolja potvrda je osvojeni Kup u Omišu....
-Mi smo i djelovali kao momčad koja je bolja od Splita, ali je uvijek u glavi bila ona famozna fraza: " Kup je jedna utakmica i nikad se ne zna"! I bilo je tako, jer smo praktički 36 minuta vodili tešku bitku, lomili suparnika sve dok nam se nisu otvorile one četiri trice. Glavno da smo svojim navijačima isporučili ono što su tražili, doček je zbog korone bio u brojčano manjoj verziji, ali emocionalno jednako snažno kao u prigodi proslave titule. Ako se ne varam, mislim da je to bila najhladnija noć protekle zime, međutim, toplina oko srca nas i naših navijača sve je zatomila – prisjetio se Mavra i nastavio...
- Bili smo itekako svjesni da ćemo sve do trenutka pete utakmice u finalnoj seriji biti bez gledatelja na tribinama, ali smo isto tako znali kako su iza nas. Nije trebalo biti previše pronicljiv za zaključak da je Kup bio okidač za ovo što se dogodilo na koncu sezone. Zato se zapelo uvelike kako bismo sačuvali startnu poziciju, iako nije bilo nimalo lako – veli Dominik.
Nerijetko se igralo na način da su praktički iz autobusa išli od dvorane do dvorane, od grada do grada, u nepunih 24 sata...Dan više nekada je izgledao kao godišnji odmor....
-Uh, ritam je bio baš nenormalan i to tko ne priznaje ne vodi brigu o sportu. Zato apeliram na ljude koji vode natjecanja u kojima smo i bili i opet ćemo biti, neka zatome nekakve svoje " ratove" u kojima su već neko vrijeme. Nas igrače, jednako i navijače, to najviše pogađa, primjerice, na ranije zizrečeno mogu se nadovezati razmišljanje kako je doista potrebno u stranu gurnuti priču o priznavanju, odnosno ne priznavanju ABA lige. Obje strane moraju pronaći način kojim će se zaštiti zdravlje igrače. Isto tako, ljudi koji nas gledaju jasno vide kako to nije ono što oni očekuju od nas, vjerujem da su puno puta bili svjesni ritma o kojem sam govorio. Što možeš očekivati od nas, kad u petak na večer, primjerice, igraš u Osijeku, spremiš stvari, sjedneš u autobus i odeš u Zagreb gdje prespavaš, onda ujutro kreneš u Ljubljanu na ogled s momčadi koja igra u Eurocupu. I kad se raspadnemo rezultatski, svi na nas. A dobro je da smo istrčali na teren, kamoli odradili rezultat koji će nas sve zadovoljiti – kazao je kapetan Zadra, koji je podvukao crtu ispod ove teme...
- Mogu razumjeti preklapanje termina, ali neka se to ne radi preko naših leđa – zamolio je Mavra.
Iste večeri dok se fešta tek počela rasplamsavati Mavra je morao odgovoriti na pitanje svojeg statusa u reprezentaciji, odnosno, činjenici kako se nije našao na širem popisu izbornika Veljka Mršića.
-Nije ta odluka o mojem ne uvrštenju došla preko noći, niti nekoliko dana prije kad je objavljen popis, ona je plod mojeg razgovora s izbornikom. Jer, ako nitko nije bolje znao od njega da me muči koljeno i da mi je potreban odmor. Kroz savjete s liječnicima, došlo se do zaključka kako mi doista treba ljetni odmor uz određene preglede, moguće je i terapiju, da budem spreman ne samo za sezonu koja će doći, nego uopće moju košarkašku karijeru. Mlad sam, ne mislim još otići s pozornice , želim trajati što više – kazao je Mavra i loptu smo prebacili na kvalifikacijski turnir u Splitu na kojem će reprezenatcija Hrvatske tražiti svoje mjesto na Olimpijskim igrama u Tokiju.
-Evidentni su problemi s kojima se neočekivano susreo izbornik Mršić, tako da moramo svi skupa sačekati i vidjeti kako će se posložiti reprezentaciju. Ukoliko bismo bili kompletni, vjerujem u naš put prema Japanu, međutim, nastavi li se niz odustajanja iz svakojakih, ali objektivnih razloga, onda nisam toliko uvjeren. Zašto? Mi nemamo toliko široku bazu igrača, da možemo jednostavno nadomjestiti, primjerice izostanak Kruna Simona, Darija Šarića ili Bojana Bogdanovića. Toga moramo biti svjesni – zaključio je Mavra.