Bijeli na Maksimiru nisu bili dobri, ali su bili uporni. Vjerovali u sebe, a Lekine injekcije s klupe bile su presudne

Hajduk je nokautirao Dinama, kakav li je to preokret u Maksimiru, slavlje nogometaša i navijača Hajduka, pobjeda golovima Livaje, te posebno Pukštasa u zadnjim trenucima derbija i Hajduk – slavi!

I odmah ćemo reći, ovo je predskazanje za cijelu sezonu, za šampionsku utrku. Tako nam izgleda. I sad je malo koga briga da Hajduk većim dijelom utakmice nije igrao dobro, da je Dinamo imao sve u svojim rukama, ali baš su pogreške Bruna Petkovića i Dominika Livakovića, dvojice najboljih dinamovaca, otele pobjedu „modrima”.

Čarobnjak Livaja

Hajduk nije bio dobar, ali je bio uporan. Pa je onda bio sve bolji, vjerovao je u sebe i kad nije išlo, upornost se isplatila. I injekcije s klupe bile su presudne kad je Leko mijenjao sve ono što ne valja, a ubacivao ono što – valja. Prije svega Odjidja je pravi pogodak, ali o tome će biti prilike da komentiramo. Ima Leko širok izbor...

Nadasve, Hajdukov bog bio je i ostao Marko Livaja. Spasio je Hajduk u teškoj situaciji, u trenucima kad je Dinamo bio bolji i kad su „modri” trebali voditi i sa 2:0 ali je Bruno Petković olako izveo penal, u to je Livaja izvadio svoga zeca iz šešira, kao pravi čarobnjak, matirao je komotnog Livakovića.

Prvo poluvrijeme za zaborav

Treba reći i u ovim trenucima da se Hajduk, unatoč najavama i očekivanjima, nije nametnuo od prve minute u Maksimiru. Dapače. Nekako je splitska momčad ostala duboko u obrani i čekala „modre”. Doista smo očekivali kako će Hajduk zaigrati hrabro, puno hrabrije.

No, prvo poluvrijeme bilo je za zaborav. Dinamo je često dugo pleo s balunom, a da zapravo nije puno toga ostvario, no kako god okrenuli od Hajduka smo malo vidjeli.

Sve do urnebesnog nastavka i poljupca Livaje i sreće i Pukštasa što su ga „bijeli” ili „zeleni”, kako god, zaslužili vjerom u svoje snage. Nisu popuštali.

Kakav je bio derbi? Na primjer, u trenutku je posjed lopte u prvom poluvremenu glasio 73:27 u korist domaćih?! Previše.

Kiks Ferra

Mi bismo pak rekli da je prvo poluvrijeme prelomljeno baš na razmeđi 34. i 35. minute. Najprije je to bila dobra prilika za Hajduk, Benrahou je pronašao Mlakara na drugoj stativi, čekali smo golgetersku reakciju Slovenca, na stranu brojke o posjedu baluna, ali je Mlakar mlako reagirao, loše je primio loptu i od zgode za Hajduk ubrzo se desila – nezgoda.

Već u idućoj minuti Livaja je na centru ostao bez lopte. Mišić je bio čvrst u startu, oteo mu balun i onda odigrao u prostor za Špikića. Upadamo u zamku da detaljno opisujemo gol, za što postoji posebna rubrika, ali čudo jedno kako je Ferro, stoper iz Portugala potom loše reagirao, dopustio da ga Špikić iznenadi i otme mu loptu s kopačke uz korner-liniju, Ferro je ostao bez baluna i produžio je „u nigdje”. Dodavanje Špikića za nečuvanog (?!) Petkovića donijelo je lagani pogodak za vodstvo Dinama. Koliko god bio glup pogodak, toliko je došao i kao kazna za mlaki nastup hajdukovaca.

Petković dodao bocu kisika

Hajduk se pokušavao trgnuti u nastavku i uspio je, tri zamjene su uslijedile s klupe u 58. minuti, izašli su Sigur, Sahiti i Benrahou, a ušli su Moufi, Dolček i Odjidja-Ofoe. Vrlo znakovite zamjene i u smislu budućeg sastavljanja prve jedanaestorice.

Onda je bocu kisika Hajduku dao – Petković, promašio je penal, dopustio da mu ga Lučić obrani, a prethodno je Mlakar skrivio prekršaj. I to protiv Moharramija.