Aramis Naglić: Ne brojim dobivene partije, usmjeren sam samo na nove suparnike!

Svaka čast majstore! Ovim je riječima nastupio Petar Popović, bivši igrač Zadra svojedobno i trener prve momčadi, na samom začetku našeg razgovora s Aramisom Naglićem današnjem tvorcem jednoga novoga poglavlja u zadarskoj košarci. Iza njega i momčadi niz je od jedanaest pobjeda, od čega tri u regionalnoj ABA ligi, te osam u HT Premijer ligi.

- Iskreno, ne brojim dobivene partije, jer sam skroz usmjeren na razmišljanje o novom suparniku s jedinom mogućim  filozofijom koja se ogleda kroz četiri riječi: "Kako dobiti iduću utakmicu?" Sve ostalo je manje bitno – veli Naglić.

Jeste li nakon početnih posrtanja, kad je o rezultatima riječ, mislili kako je to samo prolazno stanje?

- Ukoliko se pažljivo prelistaju svi članci o Zadru neće biti nimalo teško dešifrirati sve moje izjave u kojima sam pozivao na strpljenje. Jer, za stvaranje momčadi, napose igre koju danas prezentiramo, potrebno je vrijeme. Nemam što kriti, sve su nas u tomu razdoblju slabih rezultata, "pucale" frustracije. Nije bilo lako raditi ni igrati s takvim okovima oko sebe. Ali, svaki put se znalo stisnuti zube, uvjereno da se može više i bolje. To nas je držalo na površini, u protivnom bili bismo potonuli skroz.

Kako ste uspjeli pokrenuti pozitivno gledanje na ono što dolazi?

- Nije neka floskula, međutim, kad svi odreda radimo svoj posao najbolje što znamo i ako u cijeli projekt vjeruješ onda je lako niti držati čvrstima. Svatko od igrača znao je svoje mjesto i ulogu unutar momčadi, odnosno, dobili smo širinu što nije  baš bilo jednostavno učiniti. Upornim vježbanjem na treninzima, uspjelo se izbaciti negativno energiju koja nas je krenula tresti. Rekao sam igračima: "Dajmo svatko od nas barem po jednu ciglu i dobit ćemo čvrstu kuću!" Shvatili su da je to jedini put, što je u konačnici pretočeno u dobar rezultat.

Ono što je nerijetko isticano jesu vaša razmišljanja o  potrebnoj komunikaciji s publikom, navijačima. Očito je "ubodeno" na pravo mjesto, jer iza sebe imate vojsku pratitelja. Zasigurno vas raduje takav rasplet?

- I onda kad nismo bili na današnjoj razini, navijači su bili iza nas. Vjerovali su da možemo više od onoga što je neko vrijeme bilo prezentirano s naše strane. Zato im veliko hvala jer su bili naša dodatna motivacija. Jer kad bismo se okrenuli prema tribini i vidjeli taj zanos, nismo mogli ne podignuti razinu treninga. Oni su nas tjerali da damo svoj maksimum.

Primjetno je da i Amerikancima u momčadi, Prestonu Knowlesu i Joshui Bosticu paše adrenalin koji dopire izvan parketa?

-Imali smo sreću što su obojica emotivci, nisu tu da bi odrađivali posao i mislili samo na svoj učinak. Naprotiv, posve su se uklopili, odnosno, stopili sa suigračima. Vjerujte, njima su porazi bili veliko opterećenje, jer su u duši pobjednici. Oni širom otvorenih očiju gledaju prema tribinama i uviđaju kako je gledatelje nigdje kao u Zadru. Njih to potiče na još veći angažman.

Uoči sezone, ponajviše se govorilo o godini u kojoj, konkretno, Lovre Bašić mora potvrditi svoju ogromnu darovitost. Ali je zapao u krizu iz koje je gledajući igre u zadnje vrijeme  posve izronio. Ima li neka formula za taj iskorak?

-Mora se znati da je Bašić bio u jednoj delikatnoj situaciji jer je na sebi "nosio" epitet velikog talenta kojeg trebao dokazati. Kao igrač znam da to nije nimalo lagano, pa me ne čudi što neko vrijeme nije mogao funkcionirati. Nisu mu dobro sjedale ni kritike s tribine.  Zajedno smo kroz razgovor i rad na treningu uspjeli vratiti mu energiju tako da je Lovre u pravom trenutku pokazao novo lice. Igra s posebnom strašću, svjestan kako može više, jer prostor za napredak postoji.

Bez dobrog ozračja u svlačionici nema ni pravih rezultata. Tko vam je najviše pomogao u tom neizostavnom segmentu?

-Nisam od onih koji nekoga izvlači na površinu, jednako i dobrom ili lošem. Ali, nemoguće mi je preskočiti Šimu Špralju i Ivu Ivanova, koji donose onu potrebnu energiju. I što je najvažnije oni su svojim nadasve ljudskim odnosom prema suigračima donijeli tu potrebnu " kemiju", oni su pokretači dobrog raspoloženja. Nije jednostavno na isti kup staviti jedanaest osoba, isto toliko ega i jednak broj ambicija. Na njih se uvijek možeš osloniti, uz to na parketu u ponuđenim minuta daju sve od sebe.

Kroz raščlambu statističkih podataka o svakom igraču, vidljivo je kako Zadar u ovom trenutku ima osam igrača za "rotaciju". Jeste li se nadali nečem takvom?

-Jesam, jer je napravljeno sve da bi igrači shvatili kako je svatko od njih važan, jako važan kotačić bez obzira na ulogu. Imamo primjer Luke Božića koji je u svojoj karijeri navikao zabijati dvadesetak poena. U Zadru nema taj status, ali sada je najbolji skakač u momčadi i to će mu koristiti u daljnjem razvoju. Svatko od njih je prihvatio staviti se u službu kluba.

Nerijetko spuštate loptu na zemlju svjesni kako dobri rezultati iz ovih ili onih razloga mogu iščeznuti. Što vas tjera na takvo razmišljanje u trenucima kad sve štima " kao švicarski sat"?

-Opreza nikad dovoljno, svi smo mi od krvi i mesa podložni promjenama. Uvijek ističem staru izreku: "Kad si gore gledaj prema dolje i obratno!" Ne volim dodatno podgrijavati nekakvu euforiju, meni je važno da momčad funkcionira i u sebi nosi sportski duh. Sve oko sebe dobro je čuti, ali glavom se mora biti u igri i razmišljanju o suparniku.

U razgovoru s vama ipak se osjeća onaj veseli titraj na spomen navijača kojih je na Višnjiku sve veći broj. Osim spomenutih rezultata u čemu još vidite razlog podizanje razine svijesti o košarci u Zadru?

-Čujte, biti u Zadru i ne osluškivati što kaže zahtjevna publika nemoguća je misija. Nemam što okolišati,  meni je drago što je Tornado stao iza nas. I oni su prepoznali pomake u klubu koji su došli velikim zalaganjem svih ljudi koji su na pozornicu došli nedugo prije početka sezone. Prvenstveno mislim na mojeg dragog prijatelja Branimira Longina koji je preuzeo ulogu sportskog direktora. Puno toga je podredio prvoj momčadi, ali nije zaboravio ni ostale segmente, od omaldinskog pogona pa dalje. Nekako je sve polako počelo sjedati na svoje mjesto, baš onako kako to zaslužuje zadarske košarka. Samo neka ovako potraje.