Ubojica 44-godišnje žene koja je u utorak nešto prije 15 sati ubijena u trgovini "Lidla" na Poljičkoj cesti je, neslužbeno doznajemo iz pouzdanih izvora bliskih istrazi, 54-godišnji Željko Đekić, zvani Lika. On je, po dosadašnjim informacijama, nožem napao i više puta ubo svoju deset godina mlađu bivšu partnericu, s kojom je bio u brakorazvodnoj parnici, a policiji dosad nikad nije prijavljivano da bi nad njom ili nekim drugim počinio obiteljsko nasilje.
Đekić je široj javnosti postao poznat prije dvadesetak i više godina, kada se učestalo pisalo o tragediji njegove obitelji, odnosno ubojstvu njegova 19-godišnjeg brata Milenka, kojeg je 26. listopada 1996. godine, ispalivši mu hitac iz pištolja u zatiljak, ubio Vinko Budiša, bivši zapovjednik Specijalne policije, koji je za to pravomoćno osuđen na četiri godine i jedanaest mjeseci zatvora.
Danas pokojni sudac Slavko Lozina osudio je 2003. godine Budišu po optužnici u kojoj je stajalo kako su se prije ubojstva Budiša i Željko Đekić sukobili u diskoteci "Palladium" u Splitu. Željko je nakon sukoba napustio "Palladium", a Budiša je pošao za njim pa su se ponovno sukobili pred diskotekom. Tada su se Željku pridružili njegov brat Milenko i nekolicina prijatelja. U jednom trenutku Budiša je izvukao pištolj iz pojasa te ispalio hitac raznijevši glavu mladiću.
Ubio ga je iz službenog pištolja koji je nakon nekoliko godina nestao sa splitskog Županijskog suda pod nikad razjašnjenim okolnostima.
Dodajmo i da je krajem listopada 2011. godine, dan prije petnaeste godišnjice Milenkove smrti, njegovoj obitelji na Općinskom sudu u Splitu bilo dosuđeno ukupno 370 tisuća kuna odštete.
– Nema tog novca koji može vratiti život našeg Milenka. Uzeli su mu život, a uzeli su ga i nama. Nikakav to novac nije, jad i bijeda. Postupak nije gotov, sada idu žalbe pa tek onda viši sud odlučuje o presudi – izjavio je prije deset godina novinarima stariji Đekić.
U medijima se pojavljivao i prije pet-šest godina, kada se grčevito medijski borio protiv planova da se ljude koji desetljećima žive u barakama u vlasništvu HŽ-a na Zlodrinoj poljani izbaci iz tih prostora.
– Vodili su se tada radnici željeznice iz ovih objekata kao "stambeno zbrinuti", pa nisu imali pravo na dodjelu stanova, niti poslije na dizanje stambenog kredita. Svatko je u svoje ulagao koliko je mogao, prilagodili su zidove stanovanju – govorio je novinarima Đekić, kazavši da je on pravo "dijete željeznice".