Nakon što je Aleksandar Nišević (28) postao poznat na splitskom području zbog brutalnih napada na dvije žene na ulici u Splitu, doznalo se za još jedno njegovo nasilno nedjelo. Policija iz Siska ga sumnjiči da je 2019.godine u Glini ubio svoga 89-godišnjeg djeda Miloša Niševića.
Prema informacijama iz policije, radi se o teškom ubojstvu iz koristoljublja jer se unuk želio dokopati starčeve mirovine. Umlatio ga je udarcima po glavi, a nakon zločina je tijelo raskomadao i skrio u šumi.
Na splitskom području je počinio dva pokušaja ubojstva u srpnju 2021. godine. Prvo je u ranim jutarnjim satima na terasi ugostiteljskog objekta u Splitu na predjelu Firula prišao 53-godišnjakinji i zatražio od nje čašu vode.
U ruci je držao skrivenu staklenu bocu kojom je potom napao ženu udarivši je po tjemenom dijelu glave dok mu je ona bila okrenuta leđima te je silazila niz stepenice. Od siline udarca žena je pala, a Aleksandra Niševića se tereti da je nasrnuo na nju i nastavio je udarati.
Daljnji napad spriječila je slučajna prolaznica. Žena koju je napao zadobila je oguljotine, razderotine, krvne podljeve, napuknuće vrška nosne kosti i istegnuće mišića vratne kralježnice.
Nedugo zatim je u Ulici Antuna Branka Šimića s leđa više puta kamenom u glavu udario 40-godišnjakinju te ju je potom nastavio tući šakama po glavi. Zadobila je tešku ozljedu noge, a napadač je pobjegao.
Ubrzo je uhićen te se saznalo kako Aleksandar Nišević u dosjeu već ima 13 osuđujućih presuda za kaznene djela. U istražnom zatvoru je nad njim napravljeno psihijatrijsko vještačenje koje je pokazalo da ima određene poremećaje osobnosti, ali ne i da je psihički neubrojiva osoba.
Za svako od dva pokušaja ubojstva ubojstva dobio je po pet godina zatvora. Županijski sud u Splitu je opozvao i dvije njegove prijašnje uvjetne osude te je ukupno dobio 11 i pol godina zatvora.
Najnovije otkriće da je digao ruku na člana obitelji te okolnosti skrivanja djedova tijela dalo je dodatnu stravičnu dimenziju njegovoj slici u javnosti. Kod takvih divljačkih napada, većina je sklona vjerovanju da se radi o osobi koja je psihički bolesna.
Smatra se kako je samo osoba koja ne zna što radi u stanju tako okrutno nasrnuti na nekoga, bez imali sućuti za patnje žrtve.
Upitali smo dr.sc. Željka Ključevića, psihijatra i stalnog sudskog vještaka, da nam pojasni koliko su blizu istini takva razmišljanja.
- Većini ljudi su takva djela jednostavno nepojmljiva, ne samo neprihvatljiva. Manje - više, to bude rezultat nekih osobnih odnosa pa se akumuliraju emocije.
U jednom broju slučajeva radi se o nasumičnim ispadima. Činjenica je da, bez obzira koliko ta djela nama bila neprihvatljiva i nepojmljiva, ne znači automatski da je osoba koja ih čini neubrojiva.
Smanjeno ubrojiva možda, ali ne i da je njena ubrojivost bila potpuno isključena. Isto tako, osobe koje nisu duševni bolesnici, a čine nasilna djela, ne znači da nemaju psihički poremećaj.
Najčešći je to duboki poremećaj u ličnosti, disocijalni su, ne osjećaju krivnju. Ponavljaju ili takva ili slična iskustva iz kojih ne uče ništa.
To im njihova ličnost ne dozvoljava, oni ne usvajaju tu situaciju. Mogli bismo narodski kazati da su to osobe koje čine zlo.
Često su takve osobe i same u nekoj dobi bile žrtve nekih drugih osoba. Kod takvih osoba se često razvije strahovita frustracija i bijes koji moraju na neki način kanalizirati.
Ako to ne mogu kroz kvalitetnu psihičku energiju onda idu po pravilu: što ne može psiha, odrađuje tijelo. Taj silni bijes iskanaliziraju na takav način.
S druge strane, i psihički bolesne osobe nisu uvijek neubrojive. Najbolji primjer je primjer shizofrene osobe. Sama činjenica da ta osoba boluje od teške duševne bolesti ne znači da je automatski uvijek u neubrojivom stanju.
Mi gledamo ubrojivost u vrijeme počinjenja nedjela. To što netko boluje od bolesti ili poremećaja ne znači da je neubrojiv, postoje lucidna razdoblja kada te osobe koliko - toliko funkcioniraju.
Ta lucidna razdoblja mnogu biti prirodna, s vremenom se dogodi spontana remisija, ili se daju lijekovi kojima ih dovodimo u lucidna stanja - kazao nam je voditelj Službe za mentalno zdravlje Splitsko-dalmatinske županije, istaknuvši kako govori načelno, a ne o konkretnom slučaju.