Iz ureda pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević zatražili smo podatak je li nasilje u školama u porastu proteklih godina.
- Različiti državni sustavi različito bilježe slučajeve vršnjačkog nasilja pa tako policija u svom izvješću za prošlu godinu navodi da je evidentirano 186 djece i mladih počinitelja vršnjačkog nasilja, ali nisu zasebno predočeni podaci za nasilje koje se dogodilo u školama. U godini prije bilo ih je 140.
Nažalost, uza sve to postoje i velike tamne brojke, jer se mnogi slučajevi nasilja nikom ne prijavljuju, a posljedice na djeci ostaju. No, dio prijava možemo pripisati i povećanoj osjetljivosti građana za slučajeve vršnjačkog nasilja i boljem prepoznavanju pojave.
Prije dvadesetak godina odrasli neke oblike vršnjačkog nasilja, posebice psihičkog i verbalnog, nisu uopće primjećivali pa povećan broj prijava nije nužno rezultat učestalije pojave. Dio prijava odnosi se i na novi oblik nasilja – nasilje putem interneta, a mi bilježimo veći broj prijava koje se odnose na verbalno psihičko nasilje u razrednim grupama na Viberu i WhatsAppu - naveli su.
Ured pravobraniteljice za djecu bilježi između 40 i 50 prijava godišnje, a ove godine su do sada zaprimili više od 50 prijava. Potrebno je uzeti u obzir da se nastava tijekom 2020. i 2021. godine održavala pretežito online.
Navedene prijave također ne odražavaju stvarno stanje, jer do njih ne dolazi svako evidentirano nasilje, nego samo ono koje prijave građani, najčešće roditelji i djelatnici škola, i ono za koje saznaju iz medija.
Što se tiče prijava roditelja, iz ureda navode da, iako je najveći broj prijava utemeljen, valja priznati da pojedini roditelji vrlo subjektivno doživljavaju i obične, razvojne sukobe djece koje vide kao nasilje s jasno suprotstavljenim stranama – žrtve i počinitelja.
- Takvi roditelji su nerijetko nezadovoljni svakim postupkom škole, osim onoga koji oni smatraju ispravim, a to je najčešće strogo kažnjavanje pa i "odstranjivanje" drugog djeteta. Pri tome nerijetko nisu spremni uložiti trud i energiju u smirivanje sukoba među djecom i postizanje suradnje i mira.
Nerijetko sami pridonose tenzijama i zaoštravanju sukoba koji se može proširiti i na druge roditelje. Neki roditelji su skloni "uzeti pravdu u svoje ruke" – bilo zbog nedostatnog postupanja škole ili subjektivne procjene da škola "ništa nije uradila" – pa se sami obračunavaju s drugim djetetom i njegovim roditeljima.
To su iznimno rizične situacije koje se negativno odražavaju na cjelokupnu atmosferu u školi. No, najvažnije je da škola sama bude sigurna u svoje djelovanje, poduzme zakonske mjere predviđene za takve slučajeve i da uvijek vodi računa o najboljem interesu svakog djeteta - istaknuli su.