Tisuću i sto kilometara duga 'aVAntura' koju Via Adriaticom, dugopružnom planinarskom stazom prolaze omiški trekeri Duje Lekšić Crv i Ante Pešić Golub, stigla je negdje na 700 i neki kilometar ovog utorka kada je ovaj neumorni dvojac dotrčao iz pravca Malačke u Solin gdje su se nakratko odmorili prije rodnog Omiša.
- Evo nas doma! - povikali su Golub i Crv pred prostorijama HGSS Stanice Split u Majdanu gdje ih je dočekao pročelnik Darko Gavrić Čerčo, trail anđeo koji svakog hodača, a evo i trkača, dočeka na nekoj od dionica i pruži mu logističku pomoć ako zatreba.
Golub i Crv krenuli su prije dva tjedna, s rta Kamenjak, najjužnije točke Istarskog poluotoka, na Via Adriaticu, planinarsku stazu koja vodi sve do Prevlake na jugu Hrvatske, spajajući prirodne i kulturne specifičnosti jadranskog podneblja. Put vodi planinarskim stazama, šumskim cestama i poljskim putevima, preko Učke, Risnjaka, Velebita, Dinare, Svilaje, Kozjaka, Poljičke planine, Omiške Dinare, Biokova, Pelješca, Srđa i Snježnice, preko dvanaest rijeka, čak 18 zaštićenih područja otkrivajući prolaznicima bisere jadranske obale.
Ukupno je 25 ljudi prešlo hodajući cijelu "Via Adriaticu", njih pedesetak je prešlo jednu ili više dionica, a među njima je dosta stranaca koji su naprosto oduševljeni doživljenim. Omišani su odlučili prijeći Via Adriaticu - trčeći.
- Staza je teška, a vremenski uvjeti neizvjesni, ali protiv prirode ne možeš. Staza nije za ikakve rezultate jer je toliko lipa da moraš stat i divit se. Evo, pogled s Panosa je čudesan, a Kudin most na Zrmanji nešto izmišljeno - kazuju nam Omišani koji dnevno pretrče 50-ak kilometara, odnosno nekih 14 -15 sati, te naprave oko 2000 metara ukupnog uspona.
Volje im ne nedostaje, a u kako se vidi, u odličnoj su kondiciji. Vrijeme ih je proteklih dva tjedna odlično služilo, kiša ih je smočila tek na Strugama, a malo je bilo i hladno po Velebitu posebice kada bi ušli u noćne sate. No, sve je to doživljaj za pamćenje.
A da je u pitanju baš pravi doživljaj potvrđuje nam i Leo Lelas, član PD Imber iz Omiša koji kao logistika prati Goluba i Crva dočekujući ih na kraju svakog dana na pojedinim lokacijama s okrepom.
- Ovo je prekrasna avantura koja svakim danom donosi toliko prirodnih ljepota, toliko novih, dragih ljudi, novih utisaka. Ideja da krenu u ovo potaknuta je naravno, ludošću na prvom mjestu, a onda promocijom jadranskog dijela planina i kretanja planinarskim stazama na siguran način. Čitavim putem trkače prate trail anđeli, članovi lokalnih planinarskih i drugih društava, HGSS, pojedinci koji im nude noćenje, topli obrok, te im se pridružuju na nekim dionicama.
Evo, imali su ugodno iznenađenje kada im je ekipa na leđima donijela ručak na sklonište Struge na Velebitu, kao i kada su im se kroz Istru pridružili ultramaratonci iz Rijeke... Ima tu puno divnih trenutaka i još divnijih ljudi koji čine ovu stazu posebnom - kazao nam je Lelas, inače medicinar koji srećom, nije imao posla oko iskusnih omiških trkača.
Momcima su prave muke zadali neki zarasli, gotovo neprohodni dijelovi staze, pa apeliraju na planinarska društva da održavaju puteve na svom području. Prelazak preko Velebita također je bio neizvjestan zbog nedostupnosti signala mobitela na mnogim dijelovima.
- Tim krajolicima kreće se jako puno ljudi koji žele vidjeti ljepote Velebita, pa bi pokrivenost signalom zaista bila mudra preventiva kako bi se izbjegne neželjene situacije u tim, gotovo divljim prostranstvima - smatraju Omišani.
U rodni Omiš stižu baš u pravo vrijeme. Crv da zagrli ženu i 7-mjesečnog sinčića, a Golub stigne na godišnjicu braka i sinov rođendan. Točni su ko sat.
Najavljenih kiša se ne boje iako ih čekaju kilometri surovog dalmatinskog krša po kojem ionako treniraju u svako slobodno vrijeme. Stajanja nema previše jer kilometri vuku dalje prema Prevlaci.
- Ajmo ća! Ne bi se ja ovdi puno zadržava' - kaže Golub i s prijateljem odjuri iz Majdana prema Omišu u sumrak. Taman na feštu.