Tragom priče o komadiću sira od magarećeg mlijeka vrijednog tisuću eura došli smo kod Joška Antunovića, a u njega preko 80 tovara, svih uzrasta

"Najskuplji sir na svijetu ne radi se od kravljeg, bivoljeg, niti kozjeg mlijeka - već od magarećeg. Komadić takvog sira košta tisuću eura. Sir skup kao 'suho zlato' radi se samo po narudžbi za klijentelu dubokog džepa.

U Americi ga koriste kao prirodni afrodizijak“.

Upravo takve informacije kruže društvenim mrežama, a mi smo se uputili na Pelješac kod Josipa Joška Antunovića, kako bi iz prve ruke doznali sve o magarećem mlijeku i magarcima.

I nismo pogriješili, jer ih ima preko 80, svih uzrasta i vrsta, od male puladi stare tek koji sat, pa do veterana od 30-ak godina, koji dokono odmaraju u hladovini pazeći na ostatak stada.

Tu su istarski i dalmatinski magarci.

Istarski su krupniji, izgledom dominantniji, dok je dalmatinski magarac onaj sitniji sive boje sa križem na leđima, kakvog smo naviknuli gledati u Zagori.

Joško je poznati proizvođač magarećeg mlijeka, kod njega dolaze i stranci i domaći ljudi, kojima je magareće mlijeko potrebno kao lijek.

Ne delicija u prehrani, već lijek za bronhitis i "magareći“ kašalj, od kojega često pate djeca, a ni odrasli nisu imuni na njega.

Svaka kap magarećeg mlijeka zlata je vrijedna.

Ali od magarećeg mlijeka se ne pravi sir, ono se koristi isključivo kao tekućina. Da dobro ste pročitali, samo se pije. To je jedino mlijeko na svijetu koje se ne može siriti. Tako mitovi o magarećem siru, koji vrijedi kao suho zlato, padaju u vodu.

Nema tu sirenja

- Mlijeko od magarice se pije. Nema tu nikakvog sirenja. Netko misli da se može napravit jedan sir i obogatiti se. To je smiješno - pojašnjava nam Joško, dok obilazimo njegovu farmu u Kuni na Pelješcu.

Istina, bilo je ranije pokušaja dodavanja magarećeg mlijeka, kravljem, ovčjem i kozjem u procesu sirenja, ali to nije magareći sir već miješani, i od toga se vrlo brzo odustalo.

- Magareće mlijeko se dodavalo u sirenju da se sir kasnije ne bi napuhavao - pojašnjava Joško.

- Samo od magarećeg mlijeka ne može se napraviti sir, ali u kombinaciji je druga priča - govori nam.

Tako je proizvodnja sira rezervirana za druga mlijeka, a magareće mlijeko se koristi danas kao i prije dvije tisuće godina u tekućem stanju.

Poznato je da se i egipatska kraljica Kleopatra, jedna od najvećih zavodnica svijeta, kupala u magarećem mlijeku, za što su joj dnevno muzli tisuću magarica.

Treba ga ukrasti

No, to su samo mitovi i legende, a stvarnost je takva da danas rijetki entuzijasti poput Joška Antunovića uzgajaju magarce i proizvode magareće mlijeko kao lijek.

No, oko magarećeg mlijeka treba se itekako potruditi, doslovno ga ukrasti od magarice. Za izmusti samo dva decilitra, mora se magaricu privoljeti da “spusti” mlijeko, jer ga ona “ustegne” i čuva za mlado.

Stoga to nije nimalo lagan posao.

Ipak, magarice naviknule na gazde daju svježe mlijeko, koje se tako i konzumira, bez kuhanja.

– Magarica nevjerojatno voli svoje mlado i zato mu štedi mlijeko. Škrta je prema nama – pojašnjava naš sugovornik.

Muzu se samo one magarice koje se okote.

Znači, dok ima pule kraj sebe, do sedam mjeseci, magarica daje mlijeko - priča nam Joško dok pokušava izmusti kapi dragocjenog magarećeg mlijeka.

Ali mali magarčić, star tek tjedan dana, sve je posisao ili ga iskusna magarica jednostavno čuva svom mališanu za kasnije.

Jedna magarica može dati tek nešto više od dva decilitra mlijeka - doslovno jednu čašu. I zato je to mlijeko cijenjeno.

Ljudi su dobro upoznali sa svim blagodatima magarećeg mlijeka i njegovom ljekovitošću. Joško nam objašnjava kako je magareće mlijeko izuzetno korisno za sve, jednako i za stare i za mlade.

Nema čega nema unutra

Bogato je i kalcijem, ima puno više vitamina C nego kravlje mlijeko, tu je i mnoštvo drugih vitamina – A, D, E, F, pa magnezija, fosfora, kalcija, kalija i cinka.

Magareće mlijeko poznato je i kao "antibiotik tijela" zato što ima antibakterijska i antivirusna svojstva te sprječava razne upalne procese u probavnom sustavu.

Liječi ili smanjuje simptome astme te kašalj kod plućnih bolesti kao što su bronhitis i hripavac. Možda najvažnija blagodat u hladnijem periodu je i ta da jača imunitet kod djece i odraslih. Prednost je i to što je slatkog okusa, pa ga djeca rado piju.

Stara dalmatinska poslovica kaže: “Kad ti dite ima kučji kašalj, triba digo nać okoćenu magaricu i nabavit malo mlika”.

Dakle, da bi magarica dala mlijeko mora imati mlado. A da bi malo pule došlo na svijet potrebno je čekati dvanaest mjeseci, jer magarica "nosi“ ravno godinu dana. Sve je to dugotrajan i kompliciran proces.

Mlade magarčiće Joško drži uglavnom za proširenje stada.

Nitko danas nije zainteresiran za držanje magaraca u domaćinstvu. Jedino ih turisti dolaze gledati i fotografiraju se s njima, a najveći napor koji ovi magarci imaju tijekom godine jesu atraktivne ljetne utrke magaraca diljem Dalmacije.

Čekajući znatiželjne turiste

No, i to se smanjilo otkako je krenula pandemija koronavirusa, pa magarci na imanju obitelji Antunović po čitav dan leže, čekajući znatiželjne turiste da se sa njima fotografiraju.

– Jedino što su ikad na leđima nosili je trkač. Nikada na njih nije stavljen nikakav drugi teret – kazat će Josip, koji naglašava da je uzgoj magaraca velika obveza. Svaki dan se oko njih mora raditi.

Ne pitaju oni je li korona ili nije. I petkom i svetkom ih treba hraniti i pojiti.

Magarci su smješteni na dvije lokacije, u "ljetnoj rezidenciji“ nedaleko od crkve Gospe Delorite, gdje su dostupniji pogledima turista i na obiteljskoj farmi iznad sela. Tu su na sigurno smještene okoćene magarice i one koje se tek trebaju okotiti.

- Kad primijetimo da se magarica priprema za koćenje, a na to ukazuje veliki trbuh i nalijevanje mlijeka u vime, vozimo ih na farmu na sigurno, jer su čagljevi najveća prijetnja tek okoćenoj puladi.

Magarci slobodno šeću ograđenim prostorom i spremno nam dolaze pozirati čim ih pozovemo, a posebno ih privlači škljocanje aparata našega fotoreporetra.

A osim magaraca, tu je pravo životinjsko carstvo.

Hrvatska šarena koza, ovca dubrovačka ruda, autohtone i zaštićene pasmine, nekoliko ponija, desetak krava. Naš domaćin, Joško, je kao pelješki dr. Dolittle. Svakom magarcu zna ime. Voli životinje, a one mu uzvraćaju beskrajnu ljubav.

U jednom trenutku do njega dolazi magarac Edo, mazi se sa njim.

Tada u priču "uskače“ i mlada nada obiteljskog gospodarstva Antunić, mali Josip, koji je ljubav prema životinja naslijedio od svog starijeg imenjaka, dida Josipa i oca Miljenka. Za njega važi stara poslovica, da jabuka ne pada daleko od stabla.

Trčkara uokolo, hrani magarce, mazi koze, pravi mali farmer.

Ljubav je prevelika

Magarci su ponos Dalmacije. I da ne prodaje mlijeko držao bi ih. Ljubav je prevelika - iskren je Joško koji se ljuti kad netko kaže da su magarci glupi ili tvrdoglavi.

- Ma to su dobroćudne i divne životinje. Iznimno su pametni i inteligentni. Ponašaju se prema vama kao i vi prema njima. Ljubav prema gazdi uzvraćaju maženjem i naravno revanjem, koje se, ne tako davno, moglo čuti u svakom dalmatinskom selu.