Na današnji dan prije točno 30 godina u Biogradu na Moru u Hrvatskoj život je izgubio Širokobriježanin Jozo Tomić (19), časnik HV-a i pripadnik Specijalnih postrojbi Glavnog stožera HV-a, piše Jabuka.tv.
Jozo je rođen 21. lipnja 1973. godine u Donjem Gradcu kod Širokoga Brijega, gdje je i živio do početka Domovinskog rata. Dragovoljno se priključio pukovniji "Bruno Bušić" početkom rata zajedno s par prijatelja iz razreda koji su u šali govorili da im je to maturalno putovanje obzirom da im je rat prekinuo školovanje.
Nakon kraće obuke otišao je s postrojbom na livanjsko bojište, gdje ih je zapazio Ante Gotovina koji je tada zapovijedao zbornim područjem i ponudio im je da prijeđu u Specijalne postrojbe Glavnog stožera HV-a. Tamo su postali omiljeni samim time što su bili najmlađi pripadnici, a Jozo se isticao u borilačkim vještinama, neopisivom tjelesnom izdržljivošću, snagom i hrabrošću.
Znao je reći da natpis na grbu VIRIBUS UNITIS (zajedničkim snagama) znači da će se on boriti za trojicu u postrojbi da oni mogu odmarati.
Prošao je iznimno tešku obuku za dubinsko izviđanje i diverzije. Postrojba je obilazeći zadarsko bojište obavljala najzahtjevnije zadaće. Nakon jedne takve u trajanju od dva mjeseca, bez ijednog izgubljenog člana, dobili su nagradni dan odmora prije povratka u bazu na Sljeme.
U nemogućnosti da im naštete na bojnom polju, pobunjeni Srbi su na podli i kukavički način granatirali grad Biograd na Moru.
Tome je svjedočila i Gordana Šarić, bivša pripadnica 134. domobranske pukovnije HV-a iz Biograda na Moru.
Rođena je 1975. godine u Benkovcu, gdje je živjela do Domovinskog rata. Prognana iz mjesta, dočekala je završetak rata kao hrvatska braniteljica. Skrasila se u Biogradu na Moru, gdje je zasnovala obitelj. Majka je Petri i baka malom Anti.
Hrvatska braniteljica s 300 dana staža u borbenom sektoru, zajedno s Boranom Ivanovićem na više skupova, Gordana Šarić svjedočila je o onome što se događalo na ovome području, koje je bilo strateški bitno za okupatore, jer je more od njih bilo udaljeno tek nekoliko kilometara.
Započinjanjem akcije Maslenica Ivanović je kao student strojarstva mobiliziran početkom 1993. godine, te je pri općinskom stožeru Civilne zaštite Biograd postao voditeljem ekipe pirotehničara, da bi se na koncu njegove ratne zadaće proširile na cijelu Zadarsko-kninsku županiju, od Starigrada do Knina i od otoka Ugljana, Pašmana, Vrgade do Plitvica...
Ivanović je svjedočio o tome što je zatekao nakon napada na plažu Soline u Biogradu na Moru, neposredno nakon raketiranja 14. lipnja 1993. godine raketnim sustavom “Orkan”, koji su četnici i jugovojska ispalili iz zaleđa grada, protivno Ženevskoj konvenciji.
Na plaži je tada poginulo petero mladih ljudi: Lidija Vrankulj, Danijela Vidaković, Marijan Pulić, Jozo Tomić i Karlo Paić, a brojni su ranjeni.
Kažimo i kako su se trojica pripadnika specijalnih postrojbi Glavnog stožera Hrvatske vojske Marijan Pulić, Jozo Tomić i Karlo Paić tog dana spustila do plaže Soline u Biogradu kako bi se barem nakratko odmorili od rata.
Njihov odmor prekinuo je napad pobunjenih Srba raketnim sustavom ‘‘Orkan‘‘, a ‘‘zvončići‘‘ koji su pali na plažu Soline usmrtili su njih trojicu i dvije djevojke, Lidiju Vrankulj i Danijelu Vidaković.
Još sedmero ljudi ležalo je na plaži ranjeno. Bili su to: Tanja Tolić i Sebastijan Pešić iz Biograda na Moru, Dalibor Drlić iz Radošinovca, Neven Maleš iz Zadra, Stevo Jergović iz Sunje, Dalibor Čović iz Širokog Brijega, te Mladen Galić iz Splita.
Djevojke Lidiju Vrankulj i Danijelu Vidaković, koje su se nakon ručka tog lipanjskog dana tamo otišle prošetati, raketiranje je zateklo na mulu, ne dajući im nikakvu šansu za spas, jednako kao ni trojici mladića u vozilu HV-a samo 50-ak metara udaljenom od njih. Vojnici su im krenuli u pomoć, a na kraju su i sami izgubili živote.
- Da su se bar zavukle ispod mula. Ima tamo jedan prostor. Ali nisu stigle ili se nisu snašle... Moja je Danijela trebala maturirati za deset dana, išla je u konobarsku školu, a prijateljica joj Lidija radila je u biogradskoj Fini...
Zvali su me iz Županijskog državnog odvjetništva u Zadru i pitaju kakvu odštetu tražim. A što ću tražiti?! - rekao je svojedobno za Zadarski list Ratko Vidaković, otac pokojne Danijele, te drhtavim glasom, pružajući okvir s kćerinom slikom dodaje:
- Neka im se barem imena spominju. To je ona..., moja...
Na mjestu stradavanja je podignuto spomen obilježje, a za ratni zločin nitko nije odgovarao, iako je pred Županijskim sudom u Splitu još 2016. godine podignuta optužnica protiv četvorice pripadnika vojske tzv. SAO krajine, od kojih su trojica u međuvremenu umrli, a četvrti živi u Srbiji i nije dostupan hrvatskom pravosuđu.
Obilježavanje 30. godišnjice stradavanja održat će se u srijedu u Biogradu na Moru s početkom u 10.30 sati polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća i prigodnom molitvom župnika don Nikole Tošića.