Fotografa, putopisca, istraživača, avanturista i profesor kineziologije u srednjoj školi u Imotskom Gorana Jovića neprekidno vuče zov divljine, zbog kojeg je i proputovao veliki dio kugle zemaljske sa svojim prijateljem, također fotografom, Vedranom Vidakom. Jović je dobitnik i nekoliko prestižnih međunarodnih nagrada za fotografiju, a sada se vratio s proputovanja Tanzanijom i Kenijom, gdje je marljivo bilježio običaje u svakodnevnom životu domorodačkih plemena koji su mu neiscrpna inspiriracija i motivacija.
- Na samim počecima, 2011. godine, Vedran je moj mentor i uzor, onaj koji me naučio uživati u fotografiji i uvijek tražiti više od fotografije. Danas je Vedran moj prijatelj, najbolji suputnik i osoba s kojom je najjednostavnije koordinirati bilo putovanje, bilo običan "shooting" – započeo je slavni fotograf Goran Jović.
- Zajedno smo proputovali mnogo, a opet premalo. Istaknuo bi svakako zajednička putovanja u Tanzaniju, Etiopiju, Indoneziju i Keniju – dodao je. Goran i Vedran upravo su na svojem posljednjem putovanju u Tanzaniju i Keniju bili dio humanitarnog projekta pri nevladinoj udruzi "Africana", koja skrbi o djeci s posebnim potrebama u Tanzaniji po pitanju primjene fizikalne rehabilitacije, zaštite djece i smanjivanja siromaštva.
- Nastojimo pomoći ne samo fizičkom snagom, nego i fotografijom i videografijom kako bi približili uvjete u kojima se ta djeca oporavljaju našim ljudima, cijelom svijetu, a osobito onima koji im mogu pomoći, bilo riječju bilo djelom, bilo u novčanom smislu – objasnio je Jović. Udruga je osnovana 2014. u Hrvatskoj, a njezin osnivač je Matej Skenderović, koji od 2008. radi u sektoru međunarodne pomoći.
- Zahvaljujući Mateju i njegovim marljivim kolegama naučite mnogo o invaliditetu i njegovim posljedicama na život koje nigdje nisu jednostavne i zahtijevaju mnogo žrtve i u našem modernom svijetu, a kamoli u Africi gdje je život bez invaliditeta izazov, a s invaliditetom prerasta u svakodnevnu borbu – ispričao je.
Izuzev rada s "Africanom", Goran i Vedran imali su čast biti dijelom "Malog doma", sirotišta kojeg vodi fra Miro Babić i koje brine o djeci koja su ostala bez roditelja ili su ih oni napustili zbog fizičkog invaliditeta koje se u Africi smatra sramotnim.
- Njegove vrijedne ruke izgradile su sirotište, a duša, svjetonazor i propovijedanje nadahnjuju mnoge – naglasio je Imoćanin, kojeg je u svijetu proslavila fotografija "Rain Boy", za koju je osvojio i mnogobrojne nagrade.
- Iako će zvučati neskromno, nagrada je mnogo, međutim one koje smatram svojom prekretnicom i na profesionalnom i na ljudskom polju su vezane uz fotografiju pod naslovom "Rain Boy" istaknuo je.
Sama fotografija ima izuzetnu pozadinsku priču te plijeni pažnju na brojnim fotografskim natjecanjima.
- Donijela mi je izuzetno mnogo nagrada među kojima bih istaknuo "World Cup of Photography", SAD, 2013. i "Fremantle International Portrait Prize Australija 2013.", gdje je bila laureat – rekao je Jović s ponosom.
Dječak s fotografije, neovisno o nagradama koje je Goranu donio, ostavio je na našeg slavnog fotografa neizbrisiv utisak.
- Bio je to jedan od onih trenutaka kada dotaknete dno svojih očekivanja i kada pomislite da nema dalje! Zarobljen u blatu između kapi kiše, iscrpljen, gladan i umoran, razaznao sam njegovo lice! Taj jedan jedini trenutak njegovog života, nepovratno je promijenio moj život, otvorio mi je vrata u sasvim novi svijet – ispričao je.
- Ako ga ponovno nađem, hoćemo li se uopće prepoznati ili će sve ponovno stati u jedan trenutak? Za sada, imam plan i već dugo pripremam projekt tijekom kojeg ću se još jednom zaputiti u Tanzaniju i pokušati ga pronaći i naći riječi kojima bi mu pojasnio što je jedan trenutak u njegovom životu promijenio u mom. Ako on dozvoli i ako je još uvijek tamo, rado bi pokušao promijeniti njegov život – dodao je Jović.
Također, za Goran ta "želja za otkrivanjem samog sebe tražeći dječaka s fotografije prilično jasno pokazuje kako fotografija za njega nije samo sredstvo zarade nego istinski poziv i duboka uvjerenost da fotografija može promijeniti svijet onako kako to preostale umjetnosti rade već stoljećima".
- Iako sam na svom putu sazrijevanja, i fotografskog i ljudskog, sreo mnoga plemena i živio s njima, najviše me se dojmio narod Mentawai koji svojim suživotom s prirodom svjedoči život kakav je nekada bio i kakav bi ponovno trebao biti ako želimo preživjeti – zaključio je pustolovni Jović.
Video snimljen sa samsung note8