Zamislite situaciju da sa svojim šestogodišnjim sinom živite u istom gradu, da ga možete vidjeti sat vremena tjedno, da nije upoznao vašu stariju djecu koja su mu sestra i brat. Za to vrijeme dijete živi kod majke odlukom suda koja se nije mijenjala godinama unatoč nizu dokaza da ona namjerno opstruira njegov odnos s ocem.
- Odmah da vam kažem kako je Centar za socijalnu skrb Split napravio sve što je u njegovoj moći. Znam da se ljudi obično u ovakvim situacijama žale na njih, ali u mom slučaju ja nemam primjedbe na njihovo postupanje. Problem je što su oni, mimo onoga što su napravili, nemoćni, iako znaju cijelu situaciju i upozoravali su sud pisanim putem na okolnosti.
Moj problem je sud koji nikako da donese odluku. Slobodno mogu kazati da je njihovo nečinjenje u mom slučaju meni nanijelo više štete nego biblijska najezda skakavaca svijetu - kazao nam je odmah na početku 50-godišnjak iz Splita koji unatoč teškim okolnostima mirno iznosi detalje svog slučaja.
Opstruiranja susreta
Nakon razvoda prvog braka u kojem je dobio dvoje djece, sa sada bivšom suprugom dogovorio se da jedno dijete živi kod nje, a drugo kod njega.Tada je upoznao novu partnericu s kojom je 2014. godine dobio treće dijete, sina.
- Nismo formalno stupili u brak tako da bi naš razlaz bio jednostavan da nisu počeli problemi s nemogućnošću da vidim svog sina nakon što je on napunio osam mjeseci. Zato sam bio prisiljen 2015. godine pokrenuti tužbu na sudu kako bih mogao viđati dijete.
Suđenje je trajalo oko osam mjeseci kada sam po savjetu odvjetnika sklopio nagodbu s bivšom partnericom da ubrzam postupak donošenja presude. Majka je uvjetovala nagodbu viđanjem jedan sat tjedno i to pod nadzorom stručne osobe - nastavlja naš sugovornik.
Odmah od početka su počela opstruiranja susreta od strane majke koja su se nastavila do danas.
- Kada vam prepričam samo par situacija bit će vam jasno s čime se nosim godinama. Prvo da kažem, ja sina ne viđam sat tjedno nego 58 minuta, a to ne govorim da bih bio sitničav nego zato što je to doslovno tako. Naime, moja bivša partnerica ne dozvoljava niti minutu ranije da ja preuzmem dijete, već točno u puni sat ga uzimam i u puni sat ga vraćam.
Zamislite situaciju da sam ga trebao preuzeti na vrhu Marmontove ulice, a vidio sam da ga majka dovodi iz pravca Rive. Spustio sam se prema njima, a ona mi ga nije htjela predati jer je to bilo šest minuta ranije. Tako ja mogu računati da na primopredaje potrošimo po minutu, onda mi ostaje s djetetom toliko koliko sam vam rekao.
Jedne prigode sam ih vidio u kafiću te sam ga odveo u obližnji dućan i kupio mu čokoladicu “Kinder Pingui” i bombone, dao mu i vratio ga majci. Nakon toga me ona prijavila policiji za otmicu i nametljivo ponašanje. Jedan od susreta mene i sina je bio u poznatom splitskom prodajnom centru te sam ga odveo do moje kuće koja je u blizini da vidi svoju sobu koju sam mu uredio.
Ona je zvala policiju kada joj je mali to ispričao jer se prema njoj susreti moraju odvijati samo ondje gdje ona odobri. Isto tako kada sam doveo svoju kćer da je mali upozna, ona mi ga je istrgla iz naručja, odnijela ga i nije dala da se održi susret na koji sam imao pravo. Sve je to vidjela stručna osoba iz Centra koja je o tome napisala i izvješće - nabraja otac nevjerojatne situacije.
Majka seli na sjever Hrvatske polovicom 2018. godine bez da obavijesti oca. Na tamošnjem sudu traži da se ocu potpuno oduzme skrbništvo nad sinom. Centar za socijalnu skrb s tog područja, kojeg je sud zatražio mišljenje, navodi kako ranije ponašanje majke ukazuje na potencijalno otuđujuće djeteta od oca. Tamošnje državno odvjetništvo protiv nje podiže optužnicu zbog povrede prava djeteta. Krajem 2020. godine, majka se vraća u Split.
Nova tužba
- Kada sam vidio da na splitskom sudu opet ništa ne poduzimaju unatoč svemu nabrojenom, 2019. godine sam podnio novu tužbu u kojoj tražim da sud promijeni odluku s kim će naš sin živjeti. Znači, neka majci ostave njena roditeljska prava koja su nam sada zajednička, ali neka promijene odluku da dijete živi kod nje i neka daju da živi sa mnom.
Ja ne mogu još 12 godina, tj. do njegove 18. viđati ga po 58 minuta tjedno. Ako ne dobijem novu presudu da imam najmanje jednaka prava kao majka, javno ću se odreći svog djeteta i tu staje sve. Dijete će bar naći svoj mir - zavapio nam je nesretni otac navodeći kako je zadnje ročište na sudu bilo u studenom prije dvije godine i od tada ništa.
Tijekom godina izmijenilo se više osoba koje su u ime CZSS-a Split nadzirale susrete oca i sina, od kojih je jedna navela u svom izvješću kako je “strašno za gledati” što majka radi prilikom susreta te da hitno treba reagirati prema državnom odvjetništvu zbog majčinog emocionalnog zlostavljanja djeteta. Još žalosnija je činjenica da je Općinski sud u Splitu još ožujku 2018. godine dostavljeno kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje djeteta i oba roditelja.
U njemu je navedeno kako se sin i otac trebaju češće viđati. U vještačenju je predložen plan postupnog proširenja kontakata do toga da dječak treba provoditi svaki drugi vikend kod oca uz dodatna tri sata sredinom tjedna. Nadalje da svaki drugi praznik i blagdan treba biti s ocem te po 15 dana tijekom srpnja i kolovoza, a da se susreti trebaju odvijati u očevu stanu s obzirom na to da ovaj raspolaže sa stambenim uvjetima. Tri godine od kada je stručni nalaz izrađen i dostavljen sudu, ništa se nije promijenilo.
