Obilježavanju ovogodišnje proslave blagdana svetoga Dujma, splitskoga zaštitnika, salonitanskog biskupa i mučenika, ove će godine uvelike pridonijeti Arheološki muzej u Splitu zajedno sa suradnicima.
Dogodit će se nešto što se dugo godina čekalo, obnovit će se svečeva grobnica na starokršćanskom kompleksu Manastirine u Saloni, a cijeli lokalitet uz njegov grob, kao i sarkofag njegova nećaka i nasljednika, biskupa Prima, predstavit će se javnosti u novom svjetlu.
– Naša ustanova pokrenula je veliku inicijativu uređenja svih naših ranokršćanskih crkava, odnosno crkava u kojima su sahranjeni solinski mučenici. To su tri bazilike izvan gradskih zidina, ponajprije lokalitet na Manastirinama i uređenje groba svetog Dujma, kao i grob biskupa Prima, njegova nećaka, zatim bazilike na Kapljuču posvećene svećeniku Asteriju i četvorici vojnika careve straže, te one na Marusincu koja je najočuvanija od sve tri bazilike, i u kojoj je pokopan sv. Anastazije, odnosno Staš, također solinski mučenik i suzaštitnik grada Splita – uvodi u priču Ante Jurčević, ravnatelj muzeja, ističući kako je trenutno fokus na konzervaciji i restauraciji, a na kraju i samoj prezentaciji groba svetoga Dujma, kao i sarkofaga njegova nećaka.
– Restauraciju i konzervaciju sarkofaga biskupa Prima u našoj radionici vode viši restauratori Duje Ordulj i Borko Vješnica, dok na Manastirinama samu konzervaciju i sanaciju arhitekture groba radi privatna specijalizirana tvrtka "Kvinar", a arheološka istraživanja vodi naša kolegica Ema Višić-Ljubić, viša kustosica Priručne zbirke i lokaliteta Salona.
Plan projektne prezentacije uređenja groba svetog Duje i biskupa Prima na Manastirinama izrađuje arhitekt Ivo Vojnović, čime ćemo nastojati pružiti novu interpretaciju cijelog tog kompleksa, a u okviru toga dobit ćemo i nove informacijske panoe koje je osigurala Turistička zajednica Solin.
Financijsku potporu projektu daju Županija splitsko-dalmatinska i Ministarstvo kulture, kao i Muzej iz vlastitih sredstava – kaže Jurčević dok obilazimo Manastirine i trenutne radove.
Anđela Krivić i njezin kolega Dejan Ružić su restauratori-konzervatori iz "Kvinara" koji rade na uređenju unutrašnjosti groba sv. Dujma.
– Koncentrirali smo se najprije na mehaničko i kemijsko čišćenje unutrašnjosti groba, što podrazumijeva čišćenje kamena i originalne žbuke. Unutra smo zatekli puno smeća, pa je prvo trebalo to otkloniti, a budući da je padala kiša bilo je i puno blata. Kada smo to sve uklonili tek onda smo zapravo došli do žbukanog sloja na kojem smo mogli vidjeti da ima dosta kalcifikata koji se, što je uobičajeno, stvorio nakon pustih godina.
Sada smo u fazi njegova čišćenja, a usporedno s tim smo čistili i biološki obraštaj. Moramo konsolidirati i žbuku, isto tako i dijelove kamenog ziđa od kojeg je napravljena grobnica treba učvrstiti – nabrajaju Anđela i Dejan, navodeći dalje što još sve treba poduzeti i na vanjskom dijelu grobnice, a nas zanima kako im je raditi u tako skučenom prostoru.
– Pa, na prvu je malo čudno, ali, eto, mi volimo to, gušt nam je čistit te "naslage vremena", nije problem. Kada promisliš gdje se nalaziš, važnost ovog mjesta, zaboraviš na neku skučenost, najteži dio posla smo zapravo riješili – govore Anđela i Dejan, dok viša kustosica Ema Višić-Ljubić pojašnjava kako se usporedno s ovim obavljaju i arheološka istraživanja.
– Riječ je o još jednim revizijskim istraživanjima južnog dijela transepta bazilike, odnosno prezbiterija (svetišta) gdje se nalazio oltar. U tom dijelu najznačajnije je mjesto gdje se nalazi grob svetog Duje. Istraživanja na ovom lokalitetu započela su još dvadesetih godina 19. stoljeća, već je tada bio zanimljiv za arheologe, odnosno ravnatelje Muzeja, od Carla Lanze, Francesca Carrare, Mihovila Glavinića, a naročito don Frane Bulića koji je od 1883. do 1890. proveo sustavna arheološka istraživanja ostataka cemeterijalne bazilike i groblja uokolo nje.
Na temelju rezultata njegovih istraživanja u suradnji s austrijskim arheologom Rudolfom Eggerom nastala je fundamentalna znanstvena monografija o Manastirinama. Nakon toga, osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća provela su se veća revizijska istraživanja, koja su vodili Noël Duval i Emilio Marin, što je rezultiralo novom znanstvenom publikacijom u kojoj su iznijete i neke nove spoznaje. Međutim, ovogodišnji radovi su nam pružili priliku za još jednu reviziju, ali na ograničenom prostoru.
Naime, podizanjem sarkofaga biskupa Prima otvorila se mogućnost novih istraživanja te smo ispod sloja na kojemu je bio položen pronašli dva groba iskopana u zemljanoj raci. Grobovi se donekle razlikuju od uobičajenih toga tipa jer su bočne stranice grobnih komora bile fino ožbukane bijelom žbukom. Oba groba su bila pokrivena horizontalno položenim tegulama, dok njihova dna nisu jednaka.
Kod jednoga je tijelo pokojnika položeno na tegule, a kod drugoga na zemlju, odnosno tupinu i samo je za glavu bilo izrađeno posebno ožbukano uzglavlje. Grobovi su pronađeni djelomično devastirani i u njima nisu pronađeni nikakvi prilozi pomoću kojih bismo mogli odrediti njihovu točniju dataciju, ali sigurno pripadaju vremenskom razdoblju prije 325. godine kada je biskup Prim položen u sarkofag – kazuje viša kustosica.
Sarkofag biskupa Prima je prenesen u muzej u Splitu te je u tijeku njegova restauracija i konzervacija. Posebno je, navodi, značajan jer na njemu stoji natpis koji govori kako je u njemu ukopan biskup Prim, nećak svetog Duje, i to je ranijim istraživačima zapravo i bio jedan od pokazatelja da se u blizini nalazio grob svetoga Dujma gdje su već ranije nađeni i ulomci mramorne menze, odnosno nadgrobne ploče biskupa Duje na kojoj piše da je umro 10. travnja.
Sveti Duje rođen je u Antiohiji, u Siriji, a stradao je mučeničkom smrću za vrijeme cara Dioklecijana 304. godine, odsijecanjem glave u salonitanskom amfiteatru. Nakon toga kršćani su njegovo tijelo donijeli na Manastirine i sahranili. Tada je ovdje još bilo pogansko groblje, kao što su bila u to vrijeme i sva druga groblja uokolo Salone, ali njegovim pokopom ovdje se događa postupna transformacija od poganskoga groblja u kršćansko, naročito nakon Milanskog edikta 313. godine kojim se kršćanima omogućuje slobodno ispovijedanje njihove vjere.
Kasnije, u 7. stoljeću zemni ostaci sv. Dujma su prebačeni dijelom u Rim, a dijelom u splitsku katedralu. Grobnica sv. Dujma pronađena je 1874. godine i pripada tipu presvođenih počivališta s pristupnim hodnikom za unošenje tijela, koje su uobičajene na salonitanskim grobljima.
– Ali ova grobnica je ipak posebna, jer se sastoji od tri etaže odijeljene dvjema vodoravno postavljenim mramornim pločama. Na najnižem "katu" otkriveni su ostaci mramornih oplata koji su ukrašavali bočne zidove grobne komore. Naime, iz tog dijela grobnice je početkom istraživanja izvučen najveći broj ulomaka oplata raznih vrsta mramora, što potvrđuje navode ranijih istraživača da su zidovi bili obloženi mramornim pločama raznih boja. Ujedno smo ovim istraživanjima ponovno otkrili zapadni kraj djelomice sačuvanog svoda grobnice koji do sada nije bio vidljiv – ističe arheologinja.
Prema mišljenju R. Eggera zemni ostaci sv. Dujma su se nalazili na drugoj ili najdonjoj polici grobnice, a ujedno su u toj grobnici bile položene relikvije sv. Petra.
– Također nam je želja da sarkofag biskupa Prima, koji će se vratiti "in situ", odnosno na mjesto pronalaska, bude prezentiran na način da natpis bude vidljiv, iako se sarkofag originalno nalazio ispod razine poda bazilike, koja je sredinom petog stoljeća izgrađena nad grobom biskupa i mučenika Domnija – pojašnjava viša kustosica Ema Višić-Ljubić.
Dok se na Manastirinama izvode radovi na uređenju groba sv. Duje, u restauratorskoj radionici Arheološkog muzeja u Splitu spaja se sarkofag njegova nećaka.
– U opsegu cijelog tog zahvata konzervacije odlučilo se sarkofag izvaditi jer je djelomično bio u zemlji. Budući da je restauraciju tehnički nemoguće raditi na licu mjesta, sarkofag smo prenijeli u radionicu. Cjelokupni dojam i opseg poslova smo ustanovili tek kad smo ga očistili od zemlje koja se nalazila na površini – vele Duje Ordulj i Borko Vješnica, te dodaju:
– Tada je krenuo prvi zahvat, odnosno pranje ulomaka sanduka i poklopca koji su bili prekriveni biljnim obraštajem, poput algi i lišajeva te ih je trebalo tretirati biocidnim sredstvom i na koncu površinu ujednačiti u jednu cjelinu – kazuju naši sugovornici.
Doznajemo kako je sarkofag najvjerojatnije napravljen od nekog lokalnog vapnenca, najvjerojatnije bračkog.
– Nije bio baš neke kvalitete, što se dade vidjeti zbog pukotina koje su nastale. Zaista nas je iznenadilo da je dno ovako puklo, da se rasulo, što se u pravilu baš ne događa, nego bude u jednoj, dvije ploče, kao što su ove bočne strane sanduka.
Zato nam je to zadalo dodatne "glavobolje", morali smo dobro promisliti kako ga sastaviti. Pristupili smo tome na način da ga slažemo na bočnu stranu i gradimo u visinu, jer jedino tako možemo povezati sve elemente metalnim trnovima. Ne smije biti otklona, sve to mora lijepo sjesti, i lijevo, i desno, a ovo je jedini način da zadržimo i potrebnu preciznost… – opisuje Ordulj.
Vidi se da je sarkofag prilično velik, pa doznajemo da sami sanduk ima oko tonu i pol, a poklopac oko tone.
– Može se reći da imamo 90 posto sarkofaga, nedostaje nam samo nekoliko elemenata u donjem dijelu koji je najviše stradao.
Pretpostavlja se da je možda jednom već bio izvađen i okrenut u vrijeme don Frane Bulića. Jedan od zanimljivijh detalja tog razdoblja su i brončane klanfe kao način spajanja puknutih elemenata.
Dosta je zahtjevno jer stalno morate biti na oprezu da zadovoljite ne samo ove vizualne momente nego morate voditi računa i o drugim parametrima, da je tehnički dobro riješeno, da je sve stabilno, da se kod prijevoza ili montaže ne bi razbilo – dodaje Vješnica.
– Osim biskupa Prima, na ovom prostoru na Manastirinama su se ukopavali i drugi salonitanski biskupi, biskup Gajan koji je započeo gradnju bazilike nad grobom svetog Dujma, kao i biskupi Sinferije i Hezihije, poznati kao graditelji Episkopalnog monumentalnog salonitanskog središta…
Dakle, možemo reći da je ovo bio prostor privilegiranog ukopa za salonitanske biskupe i mučenike – objašnjava Višić-Ljubić.
– Cilj nam je, uz sve druge aktivnosti, u sljedeće tri godine zaokružiti projekt uređenja spomenuta tri sakralna objekta, odnosno bazilike izvan zidina, a također početi sanaciju i konzervaciju cijelog Episkopalnog kompleksa – zaključuje ravnatelj Jurčević, najavljujući kako bi do blagdana sv. Dujma radovi na prezentaciji njegova groba trebala biti dovršeni.