Majka prvašića: Moj Aljoša je bio jedini učenik od njih 450 koji je jutros došao na nastavu. A onda su me zvali da moram doći po njega...

Prvašić Aljoša bio je jedino dijete koje se jutros pojavilo na nastavi u Osnovnoj školi Strožanac. Njegovoj majci je pedagoginja nekidan kazala kako je samo on, od 450 djece u toj školi, najavio dolazak na nastavu. Međutim, i Aljoša i njegovi roditelji bili su ustrajni u odluci da će ići. Sve su propisane odluke zadovoljili, dječak je zdrav, nitko od ukućana nije bio u samoizolaciji, niti boluje od kroničnih bolesti, objasnili su mu da mora prati ruke i pridržavati se svih mjera...

Njegovi roditelji su jutros otišli svaki na svoj posao, a mlađa sestra u jaslice. Oko podne je majci zazvonio mobitel i žena se šokirala onim što joj je rečeno.

- Znači, upravo su me nazvali iz sinove škole i rekli mi da osobno, ja ili suprug, nikako ne netko drugi ili stariji od 65 godina, mora doći po dijete jer ga oni, u suprotnom, ne mogu pustiti iz škole. Kazali su mi da je to naputak Ministarstva znanosti i obrazovanja. Pa dobro, kako je to moguće?! Najprije su, po meni vrlo diskriminirajući, poručili da na nastavu mogu doći samo djeca čijih oboje roditelja radi, a sada od zaposlenih roditelja zahtijevaju da usred radnog vremena izlaze i dolaze po djecu. Pritom, moj sin od prvoga dana nastave ide sam u školu, jer je naša kuća udaljena od školske zgrade pet minuta hoda - u dahu nam je ovo sve ispričala Aljošina majka dr. sc. Marita Brčić Kuljiš, inače profesorica na Odsjeku za filozofiju splitskog Filozofskog fakulteta.

Nije joj preostalo ništa drugo nego da ode po dijete. U cijeloj toj drami, jedna ju je stvar najviše oduševila: njezin je Aljoša bio presretan kad je došao iz škole. Njemu je bilo super, on jedva dočekao da mu se život vrati u normalu. Njegovu majku su naknadno nazvali iz škole da ubuduće mora potpisati izjavu da dječak može sami ići u školu i iz škole.

Ova majka prvašića je i prije ovoga jutros bila frustrirana činjenicom da su se preporuke Zavoda za javno zdravstvo, za koje je i sam ravnatelj Krunoslav Capak kazao da su neobvezujuće, stavile ispred zakona i pravilnika o obrazovanju.

- Ne krivim školu svoga sina, nego Ministarstvo koje stalno prebacuje odgovornost na nekoga drugoga. Čim je rečeno da će nastava započeti 11. svibnja, odmah sam se izjasnila da ću poslati dijete, jer je i on jedva čekao ponovno u školu. Osim toga, ova školska godina, njemu prva u životu, je i zbog štrajka bila narušena... To smo nekako i nadvladali, ali sve ovo sada nema nekog smisla. Sigurna sam da bi puno više djece otišlo na nastavu da se preporuke Zavoda za javno zdravstvo nisu prekruto protumačile, jer to su samo preporuke. A prva od njih, ona da na nastavu idu samo djeca čijih oboje roditelja radi, i pritom se izuzimaju roditelji koji rade od kuće, jest vrlo diskriminirajuća - tvrdi Marita Brčić Kuljiš, te pojašnjava kako je i ona cijelo ovo vrijeme, od kada traje pandemija, svakodnevno radila, najprije od kuće, a odnedavno i s fakulteta, i da je to vrlo zahtjevan znanstveni i nastavni rad tako da argument da roditelj, koji je doma, može djetetu 'glumiti učitelja' ne stoji.

- Moje dijete i sva djeca imaju pravo na obavezno osnovno obrazovanje. Jasno je da rizik od širenja bolesti postoji, ali kad su već sve drugo otvorili, trgovine, šoping centre, dječje parkove, kako to da je najveći rizik poslati dijete u školu? U školu su trebali ići svi, izuzev djece koja su bolesna ili doma imaju bolesnike, ili nitko, pa taman da nastava počne i tjedan dana kasnije. Netko konačno treba preuzeti odgovornost, a ne da svi idu linijom manjeg otpora. Svjesni smo da je ovo izvanredna situacija, ali ovo vodi u anarhiju. Hoće li dogodine, kad možda ne bude korone, neki roditelj isto tako moći reći: ja dijete neću slati u školu jer se bojim da će ga udariti automobil ili će dobiti gripu? I što onda- pita se naša sugovornica, čija je odluka da pošalje dijete na nastavu već izazvala neke polemike, ali ona se na njih ne obazire.

- Najvažnije mi je da moje dijete ide sretno u školu, a sat vremena TV nastave i online škola nije dovoljna za prvašića. To nije rješenje. Njima treba druženje, učiteljica, škola, razred, a kao da se sve radi da do toga ne dođe. Kao da mnogima odgovora ovakvo stanje, a djeca su tu najmanje bitna. Nadam se da će se revidirati ove preporuke i da će, uz mjere opreza, sva djeca čim prije krenuti u školu, jer to je njihovo pravo i obveza - drži Marita Brčić Kuljiš.

Ova mlada majka nije jedina koja nije oduševljena načinom na koji se organizira nastava, ali rijetki su spremni o tome javno govoriti.