Problem ilegalnog "kopiranja" u suvremenom svijetu sve je veći i veći, kako čujemo najčešće se pojavljuju na fakultetima i drugim obrazovnim ustanovama, ponegdje u području likovne umjetnosti, u industrijskom dizajnu...
Štete su goleme, pa su za plagijatore propisane i konkretne sankcije. Riječ plagijat s korijenom u latinskom jeziku označava čin prisvajanja ili kopiranja tuđeg pisanog, umjetničkog ili drugog kreativnog rada u svoj vlastiti, bilo djelomice ili u cijelosti, bez navođenja izvornog autorstva ili izvornika.
Za razliku od krivotvorenja u kojemu je upitna autentičnost djela, kod plagijata se radi o nezakonitom i neetičnom prisvajanju tuđeg djela, koje se prikazuje kao vlastito. O kakvoj se problematici radi pokazuje i to da je u njemačkom gradu Solingenu 2007. godine otvoren Muzej plagijata, koji sakuplja i čuva plagijate iz svih dijelova svijeta.
Upravo iz te zemlje, koju su i naši građani desetljećima doživljavali kao primjer uređene države, javila se Hvaranka (podatci poznati redakciji) sa sumnjom na plagijat, a u vezi s tim je poslala i fotografije za usporedbu. Naša sugovornica je u prodavaonici u gradu Essenu kupila jednolitarski "Prošekos Dionisos", proizvod s vrlo nespretnim, da ne kažemo tragikomičnim nazivom, koji je navodno porijeklom iz Španjolske, ali s etiketom koja neodoljivo podsjeća na "Dioklecijan", nekoć prošek, a danas službeno "liker od vina", iz asortimana drniškog "Dalmacijavina Split", kako se proteklih godina zove privatizirana tvrtka.
Kako bilo, našu čitateljicu ogorčila je činjenica da netko svojata i loše kopira etiketu, naročito hrvatsku, a kada ga je još probala kaže da taj "prošekos" - o čijem imenu i jezičnoj "gimnastici" koja više zvuči na primjerice latvijski ne želimo ni govoriti - nije ni približne kvalitete kao naš.
- Voljela bih da se netko time pozabavi, jer su i Njemačka i Hrvatska članice Europske unije, odnosno zajednice u kojoj bi se trebali poštivati temeljni propisi koji vrijede za sve - tvrdi naša sugovornica.
S etikete na boci pića čitamo da sporni "prošek" distribuira tvrtka "Franc Šoba" iz njemačkog Augsburga. Po imenu bi se reklo da je vlasnik porijeklom iz Slovenije, a na internetskoj stranici tvrtke dostupni su podaci iz kojih je vidljivo da je, među ostalim, ekskluzivni uvoznik i distributer raznih alkoholnih pića.
- S našim vinima i jakim alkoholnim pićima vodimo vas na putovanje od dalmatinskih obalnih regija Hrvatske preko središnjeg Balkana i doline Neretve u Bosni i Hercegovini do makedonskih planina i visokih dolina. Otkrijte s nama tajne bivše Jugoslavije s njezinim brojnim različitim aspektima, krajolicima i kulturama, koji se odražavaju u različitim vinima i jakim alkoholnim pićima. No, svi imaju jedno zajedničko: sunce i radost života! - glasi jedna od poruka potencijalnim kupcima.
Zato im se nudi i kruškovac "Moreška" koji je pakiran u identičnoj boci, ali je etiketom loš plagijat kruškovca zadarske "Maraske", tu su i druga pića vrlo "zanimljivih" naziva, primjerice "Šljivac", "Šobanka"... Prodaje Šoba i "Kleine Juliu" ("Mala Julia") za koju nam ugostitelj iz Njemačke reče da je im nedavno stigla zabrana prodaje "Julischke" ("Juliška" ili - Mala Julija) od jedne hrvatske tvrtke.
Butelje gospodina Šobe su također iste ili veoma slične originalima, što je legalno. Čovjek se očito snalazi u bijelom svijetu, jer se očito ljudi nemaju vremena baviti što je original, a što plagijat. Stoga smo na kontakte tvrtke upitili naša pitanja (na hrvatskom i njemačkom jeziku) kako bismo dobili odgovore o takvim poslovnim idejama, etiketama, sadržaju, klijentima.... Do trenutka objavljivanja ovog teksta odgovore nismo dobili.