Konačno otkrivena tajna kornatske Vele ploče, ogromne kose plohe veličine jednog i pol nogometnog stadiona

Tajna Vele ploče, ogromne kose plohe u stijenama Kornata koju su stoljećima objašnjavale samo legende, rasvijetljena je u netom objavljenom međunarodnom znanstvenom časopisu Quaternary International.

Ploča, Vela ploča ili Magazinova škrila, kako sve nazivaju tu pojavu, privlači posebnu pažnju u mnoštvu krških oblika Kornata već i zbog činjenice da se površinom od jednog i pol nogometnog stadiona bitno ističe u kaotičnoj površini nepreglednog otočja.

Najveći dio Kornata, koji obuhvaćaju 150 otočnih pojava, godine 1980. postao je nacionalni park upravo zbog iznimnih krajobraznih oblika i raznolikosti tamošnjeg krša.

Ploča dimenzija između 63 i 86 metara širine i 160 metara dužine, odnosno ukupne površine 9100 četvornih metara, "rastegnuta" je ispod najvišeg vrha Kornata, Metline (237 m) i nagnuta prema moru.

Kada je nastala?

Jedna legenda kaže da su ploču ondje donijele vile kako bi na njoj mogle plesati za vrijeme uzburkanog mora, a druga pak kaže da je Vela ploča nastala kada se gradila Arena u Puli. Graditelji su, kaže ta legenda, odlučili prekriti Arenu te su na Kornatu našli prikladnu ploču, ali im je ona pri vađenju skliznula u more.

Svi se slažu da je nastanak ploče povezan s otklizavanjem debelog sloja stijena s površine otoka. U radu se precizira da se radi o 11 metara debelom sloju, čiji su dijelovi sačuvani u blokova većim od 10 metara. Moguće je samo zamisliti koju je tutnjavu i "božji strah" izazvala masa od 65000 kubičnih metara stijene dok je kliznula prema moru.

No, do danas nije bilo odgovora kada se to dogodilo. Neznanstveni izvori su uglavnom neodređeno datirali klizanje, a u stručnim izvorima su se rijetko usuđivali o tome govoriti. Jedan rad procijenio je da je Vela ploča nastala prije oko 10 000 godina.

Međunarodni tim geoznanstvenika kojeg čine Kristina Krklec i Dražen Perica iz Hrvatske, Španjolac David Domínguez-Villar angažiran u Britaniji i u vrijeme istraživanja na Institutu Ruđer Bošković iz Zagreba, te Irena Mrak iz Slovenije i Regis Braucher iz Francuske, uzimao je uzorke stijene na ogoljeloj površini Vele ploče i u njenoj blizini. Iz uzoraka je određivao količinu klorova izotopa 36Cl, kako bi ustanovio trenutak kada je Vela ploča stvorena, te kako bi utvrdio brzinu trošenja tamošnjih stijena.

Kozmogeni nuklid 36Cl uglavnom nastaje u atmosferi sudaranjem kozmičkih zraka s plinom argonom koji je gore prisutan, te manjim dijelom procesima u stijenama. S obzirom da je taj prirodni izotop klora 36Cl radioaktivan, vrijeme njegova poluraspada je oko 301 000 godina. Mjerenjem njegove prisutnosti na površini Vele ploče i u okolnim stijenama, stručnjaci su izračunali da je masa stijena kliznula prije 2400 godina, uz moguća odstupanja od 150 godina. Starost Vele ploče iznosi, dakle, oko 2400 godina, što i nije daleko od procjene iz jedne legende.

Također, analiza je pokazala da dugoročna brzina trošenja stijene na površini zbog djelovanja atmosferilija, iznosi 21,5 mikrometra za jednu godinu.

Ta promjena čovjeku ostaje nevidljiva ne samo u jednoj godini nego često i za cijelog njegova života. No, u mjerilu primjerenijim geološkoj skali, na milijun godina, ona iznosi 21,5 metar, što je visina zgrade od sedam-osam katova.

Dubina škrapa koje se od vremena ogoljivanja razvijaju na Veloj ploči, ovisno o njihovoj vrsti, doseže do nekoliko cm, dok na stijeni koja je od ranije izložena njihovu dubinu često nije moguće izmjeriti, jer sežu duboko pod površinu.

Detalji koji određuju cjelinu

Ta su istraživanja popravila ranija saznanja o brzini trošenja krških stijena, odnosno stvaranja sitnih krških pojava poput grižina i kamenica.

Prethodna istraživanja smatrala su da su potrebna stoljeća da se na karbonatima stijenama oblikuje sitni kanalići grižina. Naime, od trenutka oblikovanja Vele ploče s njene površine potrošeno je, odnosno otopljeno 5 cm stijene. Veličina krških formi koje su oblikovane na tom mjestu iznosi tek nekoliko centimetara i ukazuje na to da je proces okršavanja na površini karbonatnih stijena izrazito dinamičan, objašnjava prva autorica teksta, geologinja  s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Kristina Krklec.

Poznavanje Kornata do danas je najcjelovitije predstavio nedavno preminuli Sven Kulušić (27.11. 1933. - 17.5. 2017.) Taj je geograf, vrhunski sportaš i pustolov iz Tisna, u svom djelu "Knjiga o Kornatima" (2006), izložio istraživanja u kojima je uspješno spojio fizičkogeografska i socijalnogeografska obilježja u jedinstvenu, smislenu i razumljivu geografsku cjelinu, ističu u stručnim krugovima. A rasvjetljavanje tajne Vele ploče značajan je komadić u mozaiku poznavanja tamošnjeg krša.