Nakon prve ovogodišnje radionice kuhanja u OŠ "Ivan Goran Kovačić" u Lišanima Ostrovičkim, gdje se svake godine s učenicima "kužinaje", učenici 7. razreda u projektu ‘Iz Lišana kroz Hrvatsku‘ imali su zadatak istražiti povijesno-geografski položaj, kulturu, gospodarstvo, stanovništo te gastronomiju Labina. Na prošloj radionici su učenici 6. razreda „posjetili“ Komižu i spravljali komišku pogaču.
- Nakon izvrsno odrađenog istraživačkog rada, uhvatili smo se posla u našoj maloj školskoj kuhinji. Odlučili smo pripremati tradicionalni istarski ručak, pileći žgvacet s domaćim pljukancima. Zašto baš pljukance? Zbog blizine Italije i višestoljetne povezanosti koja se jasno ogleda u lokalnoj kulturi, gastronomiji i narječju, Istra je poznata kao regija dobre tjestenine ili, kako je ondje zovu, domaće pašte. Fuži, njoki, ravioli i pljukanci omiljene su i najčešće vrste tradicionalne istarske pašte - kažu autorice projekta, pedagoginja Nikolina Kraljević i učiteljica povijesti Leana Tudorović.
Pljukanci ili makaruni, kako ih zovu u pojedinim dijelovima Istre, tradicionalna su i ručno rađena tjestenina koja se radi od samo tri sastojka – vode, soli i brašna. Tajna je u tradicionalnom načinu izrade i priči koja je prati! Naime, tradicionalno su se pljukanci ili makaruni radili tako što bi domaćica koja ih je radila pljunula (odatle i naziv) u vrškove prstiju prije nego što bi otkinula komad tijesta od kojeg bi napravila mali duguljasti (vretenasti) oblik, i to trljanjem otkinutog komada tijesta pritiskom otvorene šake na svoje bedro. Je li ta praksa zaista učinila to jelo toliko popularnim ili je realnost bila takva da si je istarski težak mogao priuštiti samo takvo skromno jelo, ostavljamo svakome na osobnu prosudbu, no danas se pljukanci rade na nešto drugačiji način, i potpuno su zdravstveno sigurni: komadić tijesta valja se između dva dlana dok ne dobije vretenasti oblik.
Posebnost ove vrste tjestenine je da zbog svog oblika nije svugdje podjednako debeljuškasta pa su krajevi i površinski sloj nešto mekši i ljepljiviji, dok sredina ostaje nešto kompaktnija. Tako sredina zadržava puni okus iskonske tjestenine, a površina i krajevi pljukanca ostaju dovoljno mekani da na sebe privuku ukusne umake s kojima se miješaju, objašnjavaju autorice projekta.
Mi smo naše domaće pljukance miješali s istarskim žgvacetom. To je najstarije istarsko jelo koje se slično gulašu, ali se sprema obrnutim slijedom, najprije se stavlja pirjati meso da dobije lijepu zlatnu boju, onda se tek dodaje bijeli luk, pa se dodaju začini - mažuran i bosiljak.
Tradicionalne istarske pljukance i pileći istarski žgvacet spremali su učenici 7. razreda, uz malu pomoć autorica projekta Nikoline Kraljević i Leane Tudorović.
