Ne kaže se bezveze kako je manje više, a primjer imamo u kući makarske obitelji Babić koja je odlučila kuću podići u tradicionalnom stilu.
Prevagnulo je tome i sjećanje na preminulog djeda Milana kojeg nije upoznao ni njegov unuk Marijan Babić, ni djedova kćerka, Marijanova mama Milanka, rođena Puharić.
Ali spomen na njega je ostao, kao i neki mali detalji sačuvani, pretvoreni u malo obiteljsko blago. Marijan nam priča kako su tijekom razmišljanja o izgledu buduće kuće u biokovskim brdima, u blizini zaseoka Puharići, na maminoj djedovini, kao okvirnu temu uzeli tradicionalnu gradnju.
Rezolutno su željeli izbjeći izgled betonskog mastodonta kakvima svjedočimo na svakom koraku. Željeli su nešto domaće, dalmatinsko, autohtono, tradicionalno, okupano svjetlom, građeno od ovdašnjeg materijala, kamena, drva. Tako je započela njihova priča koja se stvarala čak tri godine.
- Uvijek sam razmišljao kako su te moderne kuće nekako kockaste, sve iste, sve nalik betonskim škatulama. I to mi se nikada nije sviđalo. Mi smo željeli da naša bude u izvornom dalmatinskom stilu, s dugom teracom na jugu, s balkonom na sjeveru, s velikim prozorima, a na njima škurama koje će u kuću donositi puno svjetla.
Volim vidjeti takve kuće jer one pričaju priču o našoj tradiciji i arhitekturi, one su zapravo ljepota ovog kraja, uljepšavaju svaku vizuru. To je kao neki podsjetnik na sadašnja vremena. Ali i znak sjećanja na našeg djeda kojeg mama nije nikada upoznala – veli Marijan.
Kuća je uronjena u Biokovo, okružena je maslinikom s rodnim stablima o kojima brigu vode Marijan, brat mu i otac. Obožava pogled na plodna stabla koja se pružaju sa sjeverne strane kuće. Tu se na katu nalazi i mala teraca, kutak s kojeg se pruža fantastičan pogled na suro Biokovo. A s druge strane, južne, vidikovac se širi na more. Jedna kuća, dvije vizure, Dalmacija u svim svojim ljepotana.
Dalmatinska priča
- Ovo je baš jedna prava dalmatinska priča. Upravo ono što smo i željeli. Što se tiče unutrašnjeg uređenja, najviše je posla obavila mama. Ona je baš nadarena za takve stvari, zanima je svijet interijera. A ruku su dale i moja supruga, rodica, prijatelji. Svatko je utkao nešto svoga.
Osobitu sam pažnju posvetio odabiru i oblikovanju kamena, koristili smo brački, a na njemu je radio vrsni kamenoklesar, Sumartinjanin Branimir Borojević. Kako bi postigli tradicionalni izgled, u kuću smo uložili puno drvenih greda. Drvo daje toplinu, ono se lijepo uklapa u tradicionalnu arhitekturu. A kod nas je osim estetike dobio i praktičnu crtu, naime, drvene grede su nosači električnih kablova i LED rasvjete, pa osim što dobro izgledaju u prostoru, imaju i uporabnu svrhu - veli Marijan.
Marijanova mama je odradila lijepi posao. Kući je u unutrašnjem uređenju dala i tradicionalni i romantični štih, obukla je u bijele i pješčane nijanse. Na nekim zidovima uz pomoć soboslikara i metode tufanja postigla je zanimljive teksture. U bjelinu soba idealno su se uklopili kreveti s uzglavljem od kovanog željeza. Točku na i su dale romantične zavjesice, koje su osvanule i na kuhinjskim prozorima. Osobito lijep detalj se nalazi u WC-ima, a stvaraju ga zanimljive mozaične pločice.
-Teško je u današnjim modernim zdanjima postići skroz starinski izgled s modernim detaljima. Ali mu se ipak možemo na određeni način približiti kako bi dobili malo tradicije, malo modernog, ali uvijek protkanog ovim našim ambijentalnim ugođajem. Nismo se odlučili na velike komade namještaja jer smo željeli otvoriti prostor, učiniti ga svijetlim.
Dio smo kupili, dio, kao kuhinja i pripadajući otok su rađeni po mjeri. Ubacili smo i neke retro detalje, frižider klasične forme, zavjesice, i opet drvo koje se tako lijepo slaže s kamenom. Pitaju me svi i za didov kanočal koji smo objesili na zid. I to je jedan od načina čuvanja našeg sjećanja na njega – veli Marijan Babić.
Fotografije: https://www.facebook.com/vicerudanphotography/, https://www.instagram.com/vice.rudan.photography/, vicerudan.com
