Kad jedan američki bračni par odluči napustiti New York, najnaseljeniji grad najmoćnije zemlje na svijetu i jedno od svjetskih središta moći i glamura, te "doplovi" na Brač i odluči živjeti u Nerežišćima, mjestu u unutrašnjosti otoka, onda je to priča koja više sliči bajki.
I da stvar bude još zanimljivija, nisu se doselili na dalmatinski škoj zbog povratka korijenima, niti zato što imaju prijatelje ili poznanike. Jednostavno prst sudbine im je dodijelio - Brač.
Bračni par John Kent i Katherine Pepper živjeli su i radili u "Velikoj jabuci". Prije nego što su joj odlučili kazati zbogom, Kent je u tom velegradu živio 13 godina, a njegova supruga gotovo dvostruko duže.
I jednom se Kent jednostavno zasitio gužve i užurbanosti pa je čvrsto odlučio sve to napustiti i novi život potražiti u Europi. To nije bila nimalo laka odluka, jer je trebalo napustiti i odreći se puno toga, ali ga je u tome podržala supruga koja mu je kao izbor predložila Hrvatsku, a evo kako i zašto:
- Bavila sam se prodajom vina pa sam znala za hrvatska vina, a da bi ih mogla nuditi i prodavati morala sam nešto znati i naučiti o njihovoj domovini i vinorodnim područjima iz kojih potječu. Tako sam zbog vina 2007. godine posjetila Hrvatsku. Vjerovala sam kako je Hrvatska, a posebice Dalmacija, za nas najbolji izbor.
Kada su stigli u Lijepu našu, iznajmili su brod s kojim su dobro razgledali jadransku obalu sve do Dubrovnika. Međutim, na kraju su se odlučili za Split koji ih je osvojio ljepotom i šarmom i u kojemu su ostali živjeti tri godine.
Međutim, bračni par iz SAD-a ubrzo je odlučio kako im treba mirnija sredina, a ništa mirnijeg nema od otoka.
- Split, osobito u ljetnim mjesecima, živi užurbano, gužve se osjećaju posvuda, ponekad smo ga doživljavali kao mali New York. Uz to nismo više željeli živjeti u stanu jer smo to mogli i u Americi - pojasnili su svoju odluku naši sugovornici.
Oboje su, kako su kazali, odrasli u manjim i mirnijim mjestima i to im se urezalo u sjećanje kao nešto lijepo što bi ponovno željeli proživjeti. Stoga su odlučili potražiti nešto slično.
Odabir je pao na otok Brač koji je najbliže Splitu i s njim je odlično povezan. Razgledali su mjesta na potezu od Postira do Milne. Tražili su prostranu kuću sa pogledom koji neće ometati susjedne zgrade.
U toj potrazi stigli su do Nerežišća. Brzo su se odlučili za kupnju trošne kuće, po brošku "mirine", jer se nalazila na uzvisini, u blizini župne crkve, s prekrasnim, otvorenim i ni od koga ometanim pogledom.
"Mirina" je, kazali su nam u mjestu, punih 10 godina čekala kupca i na kraju je dočekala Amerikance. Dok su gradili kuću upoznali su i svoje susjede koji su im rado bili pri ruci i na pomoći.
Unutrašnjost novoizgrađene kuće s opremom nosi snažan američki "štih". Na cijelom prvom katu dominira veliki dnevni boravak s modernom kuhinjom. U prizemlju se nalaze spavače sobe, a svatko od njih ima i svoju radnu sobu.
Katherine naime, voli čitati knjige, a Kent gledati televizijske programe. Imali su oni i svojeg arhitekta, ali će kazati kako je unutrašnjost uređena isključivo po njihovoj želji i odabiru. To je i njihova svojevrsna poveznica sa SAD-om.
Bračni par Pepper su vršnjaci, imaju 51 godinu i nemaju djece. U Nerežišćima žive već 10 mjeseci i odgovara im mirni i ustaljeni životni bioritam u kojemu nema promjena tijekom godine ni nema uobičajenog ljetnog stresa i gungule.
Kada su se nastanili u Splitu trebali su početi raditi, stvoriti biznis od kojeg će živjeti. I odlučili su se za proizvodnju i prodaju peciva. Kent je otvorio pekarnicu u Žrnovnici, a u gradu ima dva prodajna punkta.
Priznat će kako mu je trebalo dosta vremena dok nije američku recepturu za pecivo prilagodio našim uvjetima. Tako je, prema njegovim riječima, kod nas i voda drugačija kao i sastojci, pa i sada koristi dio začina koji mu stižu iz New Yorka. Međutim, s kvalitetom i prodajom je vrlo zadovoljan, a na tim poslovima je zaposlio 13 djelatnika.
- Stvorio sam vlastitu recepturu, pa kada mi stignu prijatelji iz Amerike znaju reći "Pa ovo je bolje nego kod nas u New Yorku" - ističe brački Amerikanac koji razmišlja i o proširenju poslova, pa bi njegova paleta proizvoda mogla "doploviti" i do otoka.
Iako mu je posao smješten u Splitu, naš sugovornik nema potrebe svakodnvno putovati:
- Imam odličnog menadžera i odlične radnike kojima vjerujem i koji svoj posao rade dobro tako da mi je dovoljno dva do tri puta tjedno svratiti do njih.
Dok je radio u velegradu preko Velike bare, do radnog mjesta se vozio podzemnom željeznicom 55 minuta i sada se isto toliko vremena vozi trajektom od Supetra do Splita.
Katherine je svoju ljubav prema vinima nastavila i u Hrvatskoj pa je tako stvorila svoj blog i svojevrsni online magazin u kojemu na engleskom jeziku nudi informacije o blagu naših vinograda i podruma.
- Kada sam stigla u Hrvatsku vrlo teško sam pronalazila informacije o hrvatskim vinima pa sam to odlučila ispraviti. Sada potencijalni kupci imaju informacije na jednom mjestu i to radim iz ljubavi prema hrvatskim vinima, s ciljem da potencijalni kupci ili vinoljupci dođu do pravih i relevantnih podataka - ističe gospođa Pepper
Od naših jela vole pašticadu, brudet i crni rižot. Katherine više preferira ribu, a njezin suprug - meso:
- Moja supruga pravi odličan brudet, to oboje zaista volimo. Polako se prilagođavamo na vašu hranu koja je sve češće na našoj trpezi. Uspoređujući život ovdje i u Americi, nemamo dvojbi: život u Hrvatskoj je potpuno drugačiji, nema klasične trke za biznisom i zaradom.
Vaši ljudi više su posvećeni sebi i svojoj obitelji, a manje poslu. To je ono što sada i nama odgovara.
Američki bračni par misli trajno ostati živjeti na Braču:
- Uložili smo puno truda i novca da bismo to napustili. Kada bolje naučimo jezik, više ćemo se uključiti i u mjesne akcije i druženja. Uostalom, ovdje imamo sve ono što nam treba.
Dok mnogi sanjaju američki san, Pepperovi žive hrvatski san. Oni su u Nerežišćima sve manje "furešti", sve više upoznaju stanovnike te nekadašnje povijesne bračke prijestolnice, ali i oni njih.
- U posljednjih dvjesto godina stanovnici našeg mjesta i otoka Brača u valovima su se iseljavali u prekomorske američke države. Ovo je prvi slučaj u nerežiškoj povijesti da je jedan Amerikanac došao živjeti u naše mjesto.
Vjerujem da će ovakvih primjera biti još - prisnažuje Nenad Kuščević, jedan od onih koji se među prvima sprijateljio s Pepperovima i rado im stoji na usluzi.
S njima se sprijateljila i obitelj Jakše Marinkovića, predsjednika Općinskog vijeća Nerežišća. Ono što je do jučer bilo nezamislivo, danas je postala stvarnost: Amerikanci dolaze živjeti na Brač.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....