USKOK-ova optužnica protiv župana Božidara Longina za trgovinu utjecajem manifestno i simbolički predstavlja početak kraja političke nomenklature u Zadru i Zadarskoj županiji kakvu smo poznavali od 1995. do danas.
Evo i zašto.
Bez obzira hoće li se Longin žaliti na USKOK-ovu optužnicu, kao i na njezin eventualni ishod, optuženje diskvalificira Longina za ikakvu buduću političku funkciju. Legitimno je potegnuti i pitanje treba li Longin, nakon optuženja, uopće ostati na dužnosti, ali hrvatska politička kultura u tome je krajnje nedosljedna. I sklona raznoraznim utjecajima, od medijskih optužbi koje su dovele do ostavki i smjena nekih dužnosnika, do izravnih Plenkovićevih smjena raznoraznih ministara na temelju optužbi u medijima.
Ne zaboravimo pritom da se USKOK optužnicu protiv Longina podiže u trenutku dok traje izbor za novog šefa DORH-a, a kao jedan od glavnih kandidata iz samog odvjetništva spominje se Emilio Kalabrić, bivši šef Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, čovjek sa istančanim senzibilitetom za usklađivanje političkih potreba i državnoodvjetničkih mogućnosti.
Uostalom, kako šefa DORH-a bira politika, a ne struka, teško je ne posumnjati da za tajming u slučaju Longinove optužnicu nije odgovorna izvršna politika. I to zbog 48,60 eura, koliko je koštao famozni vez na Istu, koji Longina, sudeći prema imovinskoj kartici, sigurno ne bi bacili na prosjački štap, ali će zato pružiti beskrajnu satisfakciju njegovom političkom arhineprijatelju, Marku Pupiću Bakraču. Koji je ”aferu vez” otkrio javnosti i Longina tako praktički dekapitirao, osvetivši mu se za sav onaj ”institucionalni progon” kojem je bio, i još uvijek jest, izvrgnut zbog sukoba sa županom, ali i drugim političkim moćnicima.
Drugim riječima, ostao Longin na funkciji ili ne, njegova politička budućnost više ne postoji. Longin je doduše već pokazivao znakove kako istekom drugog mandata odlazi u političku mirovinu, ali sad je to svima jasno: nakon USKOK-ove optužnice HDZ ga neće ni razmatrati kao kandidata za novi mandat. Ali u tome nije usamljen!
Naime, prvi čovjek HDZ-a u Zadarskoj županiji, Božidar Kalmeta, i ovaj izborni ciklus dočekuje s teretom uskočke optužnice za vratom. Novi, ponovljeni sudski postupak u slučaju Fimi medija tek je počeo u Zagrebu i male su šanse da završi prije raspisivanja novih parlamentarnih, a moguće i lokalnih izbora. Kalmeta, i prije Longina, kao ključna figura simboličke (i stvarne) sveprisutnosti HDZ-a u Zadarskoj županiji, teško može biti kandidat na idućim izborima, što ne znači da i on i Longin neće biti bez utjecaja na novu političku realnost u koju ulaze Zadar i Zadarska županija.
Kad se njima pribroji i činjenica da je Branko Dukić, aktualni gradonačelnik Zadra, već više puta ponovio da je ovo njegov posljednji mandat, onda su obrisi političkih promjena pred nama više nego jasni: HDZ na parlamentarne i lokalne izbore u Zadru i Zadarskoj županiji mora ići s potpuno novim kandidatima za ključne javne, ali i stranačke funkcije.
Govorimo o promjenama unutar HDZ-a, a ne unutar zadarskog političkog svemira, što u osnovi dođe na isto, jer je taj i takav svemir i dalje heliocentrični sustav u središtu kojeg je HDZ. Apsurdno je da unatoč tereta optužnica za vratom ključnih ljudi HDZ nije uspio izgubiti ni popularnost ni političku i institucionalnu moć, naprotiv, stranačka homogenizacija je nikad veća, što samo po sebi puno govori o zadarskom ”političkom biću”. Za takvo što veliku krivicu snosi i autistična većina u Gradskom vijeću koja se, nakon tri godine koegzistencije s "osuđenom kriminalnom organizacijom", međusobno više udaljila nego što je ikada bila daleko od HDZ-a.
Još izravnije: budućnost Zadra za naših života vrlo vjerojatno više nikad neće ovisiti o toj i takvoj ”opozicijskoj većini”, ma tko god nju bude predstavljao, već isključivo o političkim odnosima unutar HDZ-a, jer je politička oporba pokazala toliku količinu praktične nesposobnosti da je ni najgorem neprijatelju ne biste poželjeli.
Ali, vratimo se na bitno, konačnoj generacijskoj smjeni i odlasku hadezeovskih senatora, ljudi koji su obilježili politički život Zadra i Zadarske županije zadnjih tridesetak godina. Ako HDZ mora odustati od Longina, ali ne nužno i od Kalmete (barem za ovaj ciklus izbora, što uglavnom ovisi o Plenkoviću), a Dukić ne želi više biti magarac koji će vući za druge, onda to znači da nam se otvara nova-stara perspektiva u kojoj HDZ – i nažalost nitko drugi! - ima prvu i završnu riječ o zadarskoj budućnosti. Koja i nije baš tako neizvjesna.
Ministar Šime Erlić predsjednik je gradskog odbora HDZ-a, a državni tajnik Josip Bilaver član je Županijskog odbora i jedan od potpredsjednika HDZ-a na državnoj razini, kao i friško optuženi Božidar Longin. Ante Ćurković, Dukićeva desna ruka, upravo je, kao najmlađi stranački član, kooptiran u Gradski odbor HDZ-a. Čime je dobio novu snagu i odgovornost, ali i Erlićevu zaštitu od onih u HDZ-u kojima se ne sviđa njegov ”streloviti uspon” i ”liberalni način razmišljanja”. Tu su još i mladi lavovi iz gradskih i lokalnih sredina koji čekaju svoju priliku unutar stranke. Dakle, tko će koga zamijeniti, odnosno naslijediti?
Gledajući usko lokalno, bez obzira na stranačke preference, budućnost Zadra praktički i nažalost ovisi isključivo o tome tko će biti novi šef HDZ-a, kako na gradskoj tako i na županijskoj razini.
Zamislimo, primjerice, Erlića, aktualnog predsjednika gradskog HDZ-a kao novog kandidata za gradonačelnika? Zamislimo državnog tajnika Bilavera, umjesto Kalmete, kao novog predsjednika Županijskog HDZ-a i kandidata za župana? Zamislimo novu generaciju političara, oslobođenih utega svojih prethodnika, s drugačijim stranačkim DNK-om?
Ali ne ide to baš tako.
Prije svega, zašto Erlića i Bilavera, nacionalno već afirmirane političare, povlačiti iz Zagreba u Zadar, pogotovo ako HDZ sutra dobije većinu na izborima za Sabor, za što postoje vrlo visoke šanse? Zar nije bolje imati dva ministra u Vladi - Bilaver je izgledni nasljednik Butkovića, a Erlić siguran kao ministar EU fondova - nego dvoje političara s nacionalne vraćati na lokalnu razinu? Bila bi to logika ”s konja na magarca” koja bi zadarskim interesima dugoročno donijela samo štetu. Ipak, sve je moguće.
Zato je važno što će HDZ ponuditi na idućim parlamentarnim i lokalnim izborima, koje će kandidate imati na saborskoj listi, ali i za generacijsku smjenu na javnim i stranačkim funkcijama, u gradu i županiji.
U tom kontekstu, gubitak podrške u Gradskom vijeću oko izglasavanja proračuna isključivo ide u prilog HDZ-a. Ako oni budu htjeli, za što postoji dovoljno pragmatičnih razloga, mogli bi bez većih problema već za koji tjedan ili mjesec gurnuti građane u prijevremene izbore. Zadrani bi tako u istoj godini glasali za novi sastav gradskog i nacionalnog parlamenta, a tek iduće godine, eventualno, za novog gradonačelnika. Od tog mjesta Dukić i HDZ u ovom trenutku nemaju razloga odustati, što ne znači da konja za novu trku već nemaju.
USKOK-ovom optužnicom protiv Longina, Zadar i Zadarska županija nepovratno su ušli u proces najdubljih kadrovskih promjena. Promjena koje ne znače smjenu HDZ-a s trona političke moći, koliko generacijsku smjenu nositelja dužnosti unutar stranke, kroz neka stara i nova lica za javne funkcije. Aktualna opozicija, bojimo se, već je odavno izgubila priliku da se obračuna s HDZ-om, a u okruženju negativnih demografskih trendova, rastućeg građanskog konformizma, poticane porezne evazije i državnih institucija zarobljenih u kandžama politike, na horizontu se ne nazire opcija ili trend koji bi u bliskoj budućnosti mogli dovesti do prekida političkog monopola HDZ-a. U više nego izvjesnim kombinacijama s desnim koalicijama, šanse za bilo kakve političke promjene u Zadru i županiji su ravne gotovo nuli.
Ovakvo širenje ”demokratskog defetizma”, naravno, ne treba shvatiti kao definiciju ad infinitum, već više kao dijagnozu kroničnog stanja na temelju postojećeg tridesetogodišnjeg iskustva u kojem opozicija i mrtvu šansu hladno zapuca u tribine te pritom misli da je zabila gol. Dijagnozu koja kaže da ništa u Zadru nije toliko sigurno koliko (ostanak) HDZ-a na vlasti, pod ovakvim (”dobivenim”) ili onakvim (”ukradenim”) izborima.
U tome i jest zadarski usud, sve njegove prednosti i mane. Da nakon povijesnih iskustava nametnutih vlasti - Bizanta, Venecije, Austrougarske, Italije i jugoslavenskog komunizma - Zadrani, bez obzira koliko privatno njurgali, biraju oportunistički: draža im je sigurnost kontinuiteta i stabilnost kroz interesnu i političku umreženost, nego neizvjesnost demokratske promjene.
Digitalnim rječnikom kazano, i ovdje je slobodu zamijenio novac.