Ako je zabrana koncerta Aleksandre Prijović bio Dukićev pucanj u vlastitu nogu, onda je smjena direktora ŠC Višnjik Denisa Karlovića čin spektakularnog samoubojstva hicem u glavu kakvog domaća politička scena odavna nije vidjela.
Gradonačelnik Dukić je u utorak, nakon što je skandal sa zabranom koncerta već debelo bio ohlađen, a prodaja karata za nastup Prijovićke doslovno planula, svojevoljno odlučio tu nepotrebnu aferu vratiti u fokus zadarske i hrvatske javnosti, i to smjenom vjerojatno najsposobnijeg direktora neke javne tvrtke koju je Grad Zadar imao od 1991. do danas.
Zasluge za taj katastrofalan potez ima isključivo gradonačelnik Branko Dukić, a posljedice njegove osvetničke odluke, pogonjene povrijeđenim egom, snosit će građani Zadra, ŠC Višnjik i HDZ.
Dukić je uvjeren da ga je Karlović cinkao medijima o zabrani koncerta srpske zvijezde pa je, nakon što je prošao "stranačko uvjeravanje", zabranu najprije povukao, da bi potom račun za javno sramoćenje odlučio osobno naplatiti od direktora Višnjika. Koliko je takva Dukićeva logika opravdana najbolje govori činjenica da je koncert Prijović (i drugih izvođača u paket aranžmanu) Karlović uspio dogovoriti po dvostrukoj većoj cijeni od početne. Kažnjen je praktički zbog uspjeha, odnosno, ”gubitka povjerenja”, kako Dukić objašnjava.
Zato su i Dukićevi PR pokušaji da priču o smjeni Karlovića zbog zabrane koncerta skrene u povijest bolesti i njihove dugogodišnje loše odnose potpuno promašeni. Jer ako bi i zagrebali u prošlost njihovih poznatih neslaganja - od lošeg i preskupog koncerta Rite Ore do odnosa ŠC Višnjika prema KK Zadar - nabasali bi na Dukićeve kosture iz ormara koji samo potvrđuju da je on, a ne Karlović, uglavnom bio odgovoran za ”probleme s Višnjikom”.
Smjena Karlovića školski je primjer razotkrivanja Dukićeve političke inteligencije, ali i demonstracija autističnog karaktera zbog kojeg je spreman tvrdoglavo ustrajati na svojim (krivim) odlukama – sjetimo se inzistiranja na izboru Paleke za direktora TZ grada Zadra i kako mu se to na kraju obilo o glavu, kao i na izboru Kneževića za direktora HNK Zadar i afere bijeli Mercedes – bez obzira na izravnu i kolateralnu štetu.
Tolika količina autodestrukcije graniči sa zdravim razumom, a reputacijska ljaga koja se pritom nanosi Zadru, društvenom životu i stranačkom pogonu, nesaglediva je. Zapravo se teško sjetiti kada je neka Dukićeva odluka tako uspješno homogenizirala obične građane, opoziciju i dobar dio HDZ-a (dovoljno je pročitati komentare na društvenim mrežama!) koji su jednoglasno stali u obranu Karlovića, protiv teško shvatljivog Dukićevog postupka. Kojeg, u skladu sa stvorenim narativom, interpretiraju kao političku osvetu iz koje bi mogli profitirati Dukićevi mezimci iz afere New York, ali i neki bivši državni tajnici zainteresirani za građevinske pothvate na području ŠC Višnjik i Barutane, kojima se Karlović inače dobrano zamjerio.
Podsjetimo, Karlovića je za direktora postavio gradonačelnik Božidar Kalmeta prije deset godina, u trenutku kada je ŠC Višnjik bio rupa bez dna, kada nitko nije znao što napraviti i kako upravljati s tim najvrednijim javnim resursom kojeg Zadra ima. U gotovo tri mandata Karlović ne samo što je posušio dugove i riješio dubioze svojih prethodnika, nego je od Višnjika stvorio zadarski brend, reprezentativni sportsko-rekreacijski centar neusporediv s ijednim drugim u Hrvatskoj. Zapuštenu bivšu vojarnu učinio je dnevnim boravkom građana kojim upravlja dobro uhodana i uspješna javna tvrtka, zarađujući u osnovi na sportu, rekreaciji i organizaciji događanja.
Rezultate koje je Karlović postigao na Višnjiku nemjerljivi su s bilo čim što je Dukić samostalno ostvario kroz dva gradonačelnička mandata. I to je najbolnija činjenica koju možemo podvući na kraju ovog suvišnog skandala koji iznova potresa Zadar.
Ako je ovo uopće Karlovićev kraj.
Naime, Dukić je skupštinu ŠC Višnjik za smjenu Karlovića sazvao u roku sedam dana, dakle idućeg utorka ili srijede. Prije toga, u Medulićevoj se treba dogoditi sastanak na kojem će Božidar Kalmeta, Šime Erlić i ostali članovi politbiroa, analizirati posljedice Dukićeve odluke i moguće scenarije za izlaz iz komunikacijskog krize u koju je Dukić uveo grad i stranku. Pritom će teško moći reanimirati Karlovića, ali ni za Dukićevu odluku neće biti lako pronaći adekvatno objašnjenje. O sastanku stranačkog vrha, ukratko, ovisi politička budućnost Karlovića, ali i Dukića. Osim, ponavljamo, ako motivi nisu puno dublji i kriju se u razvojnim planovima pod ingerencijom gradske tvrtke, a tiču se izgradnje sportskih objekata (nova lokacija stadiona) te hotelskih i drugih komercijalnih sadržaja...
Iako je više puta istaknuo da nema namjeru natjecati se za treći mandat, Dukić se pri kraju drugog počeo ponašati u skladu s doktrinom spaljene zemlje. Zaredao je serijom ”ne mogu vjerovati” odluka za sebe, grad i stranku i to u momentu kada je predizborna atmosfera podignuta na najjače i kada zbog otkaza koncerta i murala na Bulevaru hrvatska javnost Zadar percipira kao zatucanu šovinističku palanku.
Zabranjivati nastupe izvođača zbog ”krivih” krvnih zrnaca ili glazbenog ukusa u vrijeme viralne komunikacije nije samo neprihvatljivo nego i glupo. Gradonačelnik grada koji primarno živi od turizma i s turizmom povezane prodaje nekretnina, šalje poruku da svi gosti u njemu nisu dobrodošli. A grad i županija u kojoj radi više od deset tisuća stranih radnika, i to većinom iz regije, poručuju im da ih nije briga za njihove društvene potrebe i kako se ovdje osjećaju. Uostalom, i srpski i hrvatski turbofolk, odavno su postali soundtrack zadarskih ulica i provoda, od pričesti i krizmi do proslava mature, pirova te noćnih klubova. Za što je najmanje kriva mlada i uspješna Aleksandra Prijović, a puno više vrijednosti i sadržaji hadezeovske društveno-kulturne matrice nametnute zadnjih trideset i nešto godina.
Ali nije svako zlo za zlo. Na kraju sastanka održanog u utorak Karlović se nije htio rukovati s Dukićem i navodno je odbio njegovu ponudu da ga zbrinu u ŠC Višnjik ili nekoj od gradskih firmi. Nakon svega i svih ostvarenih rezultata, Karlović se ponio kao čovjek s obrazom koji bi svoju uspješnu karijeru vrlo brzo mogao nastaviti u privatnom ili javnom sektoru (ozbiljno se spominju Hrvatski rukometni savez i Hrvatski olimpijski odbor). Sve to ide u prilog njegovoj reputaciji atipičnog HDZ-ovog direktora koji je godinama ratovao sa stranačkim jastrebovima, ali i stranačkim parazitima kronično zakačenima na gradske sise. I zbog čega je bio okarakteriziran kao ”nekooperativan”, ”neposlušan” i ”nelojalan”.
Na koncu ga je takav karakter, koji mu je priuštio respekt konkurencije i simpatije građana, najviše koštao. U sustavu koji počiva na stranačkim iskaznicama, uhljebništvu, nepotizmu i kokošarenju, popularnost nekoga tko ima profesionalnu karizmu i politički kapital, nije visoko na cijeni, naprotiv, predstavlja veliku opasnost za njegovo stabilno funkcioniranje.
Stoga će i odbačeni Karlović ostati pobjednik, dok Dukićevo odavno potrošeno vrijeme s nestrpljenjem čekamo da prođe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....