Postoji jedna anegdota iz vremena progonstva koju mi je davno ispričao tadašnji direktor velikog zadarskog hotelijerskog poduzeća. U ratnoj agresiji po zadarskom zaleđu, veliki broj ljudi izbjegao je i našao privremeni smještaj u hotelima u priobalju.
Najveći problem u to vrijeme bio je – korištenje wc-a. Neki ljudi sa sela nisu naviknuli imati zahod u prostorijama u kojima borave, pa nisu bile rijetke situacije u kojima bi se navečer iskradalo iz hotelskih soba i čučalo oko hotela, iza grmlja.
Uzalud su hotelijeri upozoravali pojedine prognanike da koriste sanitarne čvorove u sobama. Navika je navika.
Posebno uporan bio je jedan barba za sela, koji je svakoga dana s rolom papira trčao iza grma pored ulaza u hotel. Direktor ulazi u hotel na posao, a on malo pored, prignut, "karika"...
- Barba, pa imate wc u sobi, ne morate izlaziti vani, hladno je, kiša. A nije ni higijenski, niti je to lijepo vidjeti – pokušao ga je odgovoriti direktor hotela.
- A sinko moj, vrag je vidijo u kući srat! – ispratio ga je barba i nastavio po svome.
Prošlo je puno vremena od dana progonstva. Rat je završio, kuće su se (sa zahodima) izgradile, raseljeni vratili, a hoteli obnovili za turiste. Pa ipak, mi još nismo prestali trčati u grmlje i govoriti, "vrag je vidijo u kući s..."!
Ne vjerujete? Zadnjih se dana Zadar kupao u smrdljivom dimu od požara na deponiji koji se nezaustavljivo širio. Čitava brda, planine smeća, nataložile su se desetljećima iznad Kožina, elitne turističke zone pored Zadra. Ta je deponija zapravno bespravna, nelegalna, kao i splitski Karepovac, zagrebački Jakuševec... Koliko mi je poznato, niti jedna deponija u Hrvatskoj nije ustanovljena prema propisima i sva su odlagališta otpada privremena, zapravo bespravna već desetljećima. Smeće se kod nas odvozi na jednu hrpu i tamo istovara i zatrpava. Eto, to je naš pristup zbrinjavanju otpada i tako već par desetljeća uslijed čega su nastala čitava ogromna brda od smeća. Kada se zapale, teško ih je gasiti, kao da vulkan gasite. O plinovima i zagađenju da i ne govorimo.
U Zadadarskoj županiji se gradi Centar za gospodarenje otpadom u Biljanama Donjim. Mnogi će reći da je i taj centar blizu Zadru i da će zagađivati zrak i tlo. Osnivači se kunu da neće. Kažu da će se obradom u Mehaničko-biološkom postrojenju količina otpada smanjiti na skoro 35 posto. Navode i da svaki građanin Zadarske županije proizvede nešto više od 1,4 kilograma otpada dnevno, odnosno 514 kilograma godišnje, a svaki turist 1,5 kilogram dnevno. Trenutno se u Zadarskoj županiji reciklira samo 6 posto otpada, a do 2020. godine morat ćemo reciklirati 50 posto otpada. Tako navode na web stranicama CGO Biljane Donje. Do 2020. godine? Pa sad je 2022. godina, jesmo li dohvatili tih 50 posto? Nešto mi se čini da nismo.
U Zadarskoj županiji više je od 200 divljih odlagališta, posebno štetnih za tlo i okoliš, jer se tamo iskrcava sav mogući otpad, od građevinskog, do pražnjenja cisterni iz septičkih, crnih, jama. Već se nekoliko puta govorilo o zatvaranju deponije iznad Dikla, ali gdje onda sa smećem? CGO Biljane Donje trebalo bi riješiti taj problem. Ali tako su se kleli i u biološki prečistač otpadnih voda u Ričinama u Zadru, a od kad je izgrađen i pušten u funkciju, pola grada smrdi po fekalijama "ko svi vrazi". Kad se u Zadru vozite pored tih postrojenja, po navici začipate nos i zatvarate prozore. Ljudi koji imaju kuće u blizini već godinama "dišu na škrge". A pročistač – najmoderniji! Zašto bi sa CGO Biljane Donje bilo drugačije? – pušu mnogi i na hladno.
U Zadru se već mjesecima kopaju ulice zbog projekta aglomeracije. U prijevodu, tek se sad uspostavlja kanalizacijska mreža za veći dio grada, do sada su postojale kuće, stambene zgrade, čitavi kvartovi i – septičke jame. Pun grad crnih jama! Pa tko prvo gradi kuće i kvartove, pa onda gleda gdje će s fekalijama? A mi se u gradu rugamo barbi u anegdoti iz hotela. Nismo ništa bolji od njega.
Zagrebački gradonačelnik pokušava građane hrvatskog glavnog grada uvjeriti da razvrstavaju otpad. Prije će se Zemlja prestati okretati, nego što će u tome uspjeti. Toliki je napor odvojiti papir, plastiku, komunalni otpad... da je to čudo jedno. Najlakše je sve zavijariti u najbliži kontejner i što te briga. Ili još bolje, baciti pored njega. Netko će to već pokupiti...
Kakva je to metropola koja ne odvaja otpad? Kakav je to mediteranski grad koji nema kanalizacijsku mrežu? Kakvi su to ljudi koji u svemu tome žive desetljećima? Nije nas Europska unija nikad trebala pustiti u članstvo s takvim načinom ponašanja. A o nelegalnoj gradnji, pravosuđu da i ne govorimo...
E Europo naša, a ko je vidijo u kući s...?