Prije neki dan konačno su se ujedinili načelnici pet općina na otocima Pašman i Ugljan i javno podržali inicijativu gradnje mosta kopno – Pašman. Njih je, pak, podržao i zadarski župan Božidar Longin, koji je rekao:
– Mi ćemo im pomoći u okviru naših nadležnosti da se taj predmet uputi resornome ministarstvu koje bi trebalo poduzeti daljnje korake, odnosno razmotriti mogućnosti financiranja projektne dokumentacije. Ključno je postići cilj – cestovno povezati kopno s otocima Pašman i Ugljan, ali svakako treba napomenuti da moguću izgradnju mosta (ili tunela) treba pratiti i prometna infrastruktura na otocima.
U sadašnjoj etapi zalaganja za povezivanje kopna s Pašmanom i Ugljanom, otocima koji su već jedna cjelina jer ih veže postojeći međuotočni most, dobra je stvar politički konsenzus načelnika i župana oko izgradnje. Malo je, međutim, nekorektno sve prijašnje inicijative, pa i one Građanske akcijske grupe za gradnju mosta, kojoj se sa svojim prijedlozima pridružio i naš iseljenik u Kanadi Davor Martinović, nazvati tek "pojedinačnim inicijativama".
Te su, naime, inicijative i glasna zalaganja za gradnju mosta dovele i do podrške toj ideji i predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, koja je prošle jeseni primila predstavnike akcijske grupe s Pašmana. Doduše, predsjednička podrška u ovom slučaju ista je kao i u mnogobrojnim drugim – samo formalna i deklarativna, bez konkretnog učinka.
A što se tiče podrške župana Longina i Zadarske županije ovom projektu, ona je postojala već puno prije, i to u konkretnom obliku: most kopno – Pašman već je ucrtan u županijski Prostorni plan. Nije, doduše, jasno zašto se bivši župan Stipe Zrilić godinama bavio idejom gradnje podmorskog tunela Zadar – Ugljan i zašto je za "razvoj te ideje" Zadarska županija platila jednoj projektantskoj kući stotinjak tisuća eura kad je most već bio ucrtan u Prostorni plan.
Pogotovo zbog toga što projekt gradnje mosta prema Pašmanu postoji još od 2002., kada ga je sa svojim timom u Institutu za građevinarstvo Hrvatske izradio pokojni Jure Radić.
Ideja gradnje podmorskih tunela, čini se, sada je ipak ostala u prošlom svršenom vremenu te nije više relevantna tema, ali s pojavom dviju koncepcija razvodnila se osnovna ideja povezivanja otoka.
Ono što je ipak zajedničko svim inicijativama za povezivanje kopna i dva najnaseljenija otoka zadarskog arhipelaga, koji, usput, imaju vrlo ozbiljne vizije razvoja koje su neostvarive bez sigurne, cestovne veze s kopnom, jest činjenica da ni u jednoj fazi razgovora, ni na koji način, ma od koga da je došla inicijativa i ma kakvu političku podršku imale, nije bilo uključeno jedino nadležno ministarstvo – Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture te jedino državno poduzeće koje može biti nadležno za realizaciju ovakvog projekta, a to su Hrvatske ceste.
Dakle, i u vrijeme kad se idejom gradnje podmorskih tunela bavio bivši župan Zrilić, ni kada su pokrenute građanske inicijative s otoka za gradnju pašmanskog mosta, ni sada kada je ostvareno političko jedinstvo lokalnih načelnika i prvog čovjeka županije, u razgovore o ovoj temi nisu uključeni nadležno ministarstvo i nadležno poduzeće. Zanimljivo, i Ured predsjednice države obavijestio je Ministarstvo o svojim razgovorima s predstavnicima Pašmana i podršci koju im je dao, ali ni nakon toga s te adrese nije bilo odgovora.
I mi smo u čak tri navrata tijekom siječnja i veljače uputili dopise s pitanjima o ovoj temi Ministarstvu prometa, ali nikad nikakvog odgovora nismo dobili.
Doduše, poznato je da se nikakav oblik cestovnog povezivanja Pašmana i Ugljana s kopnom nije našao u Strategiji prometnog razvoja RH do 2030. godine. Vjerojatno zbog toga u Ministarstvu prometa drže da se ovom temom uopće ne treba baviti, nego je ignorirati ma tko da to traži, pa bio taj i predsjednik države. Iako u Hrvatskoj strategije i planski dokumenti nisu sveta pisma i često ih se olako mijenja ili jednostavno ne provodi.
Kako stvari sada stoje, sve se čini da će sve dobre želje, inicijative i podrške gradnji mosta koji bi povezao kopno s Pašmanom i Ugljanom ostati samo nedosanjani san ove generacije otočana i svih onih koji mogu prepoznati važnost ovakvog projekta.