Stotinjak tisuća privatnih iznajmljivača sa šestotinjak tisuća kreveta zadaje glavobolju urbanistima i turističkoj branši piše Večernji list. Broj apartmana raste brže nego broj gostiju, a najviše praznih kreveta ostane u privatnim smještajima.
Najveći problem su rentijeri, koji za razliku od domaćina koji žive pod istim krovom s gostima, imaju jedino apartmane za kratkoročni najam. Propisi te dvije strane zasad se ne razlikuju. Više je alata, od Zakona o turizmu i poreznih novina do budućeg zakona o upravljanju zgradama, kojima se bujajućem obiteljskom smještaju namjerava stati na kraj. A u planu su i izmjene Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.
Kako Večernji list doznaje od Ministarstva turizma, finalizira se prijedlog zakonskih novina. Razdvajanje obiteljskog smještaja i rentijerstva nije pitanje nomenklature, već poreznog statusa koji neopravdano i za jedne i za druge nosi iste benefite. U turističkoj branši nagađa se da će najvažniji kriterij, kako bi neki objekt ostao registriran kao obiteljski smještaj, biti prebivalište vlasnika.
- Smatramo da bi prebivalište trebalo biti kriterij, jer je obiteljski smještaj krucijalan da domaćin može svoga gosta dočekati i da mu tijekom odmora bude na usluzi. Znam da stasaju generacije kojima to nije bitno, ali malo tko će odbiti piće dobrodošlice, zdjelu smokava, grožđa ili nešto slično. Međutim, smatramo da na prebivalište treba gledati malo fleksibilnije, odnosno da kriterij bude prebivalište udaljeno maksimalno 60-70 kilometra od objekta koji se iznajmljuje – kaže Barbara Marković, predsjednica HUOS-a.
Predlažu i da se broj kreveta, odnosno gostiju u obiteljskom smještaju u jednom trenutku ograniči na 12 te da se vlasniku jednog, eventualno dva stana u stambenoj zgradi ostavi status obiteljskog smještaja.
– To je vrlo osjetljivo, na terenu ima raznih situacija. Ali, svakako, problem je velik. Od ukupnih kapaciteta obiteljskog smještaja rentijera je možda i 40 posto – procjenjuje Marković.