Velebit je i prelijep i surov. Posvjedočit će tomu brojne priče iskusnih planinara i speleologa, koji će uvijek, u svakoj od njih, apostrofirati kako mu se mora prilaziti s punim poštovanjem i oprezom.
No Velebit je na fotografijama, koje je sinoć u suton snimio naš zadarski kolega Jure Mišković, bio čista romantika.
Ušuškani u mekim bijelim i narančastim oblacima, velebitski vrhovi, među kojima su dakako najimpresivniji Sveto brdo i Babin vrh, izgledali su poput narisanih prizora iz priče za laku noć.
Od Svetog brda i Babinog vrha na primorsku se stranu ruše strmoglave stijene, završavajući gotovo 1000 m duboko u Velikoj Paklenici. Na ličku se stranu planinski hrbat ruši prema Lovincu, gdje je krš mnogo pitomiji i zeleniji.
O Velebitu se može pisati dugo, nabrajati njegove nebrojene geomorfološke zanimljivosti, grede, ponikve, škrape, Vraničku špilju, Brkića pećinu, ali u ovim slučajevima fotografije su najrječitije od svih.
Uživajte u galeriji našeg fotoreportera.