Kad je Zoran Mamić, donedavni trener Dinama pravomoćno osuđen na četiri godine i osam mjeseci zbog izvlačenja novca iz Dinama 26. ožujka otputovao u Dubai, njegov odvjetnik uvjeravao je javnost da će se vratiti za sedam dana. Taj je rok prošao, a Mamić se još nije vratio i mnogi sumnjaju da hoće, iako je on sam javno tvrdio kako će ispoštovati sudsku odluku i odraditi kaznu.
Mlađi Mamić trenirao je arapski klub Al Ain s kojim je postigao fantastične rezultate, osvojio prvenstvo UAE i doveo ih 2018. godine do finala klupskog SP-a u kojem su izgubili od Reala. Krajem prošle godine su tamošnji mediji objavili i da ga šeici žele za izbornika nogometne reprezentacije Ujedinjenih Arapskih Emirata, no ta je priča propala. Mamić je tad još bio trener Dinama, što danas više nije. Dao je ostavku nakon pravomoćne presude.
Ne zaboravimo još jednu, u ovom kontekstu, bitnu informaciju koja je objavljena krajem siječnja, a to je da su UAE odlučili otvoriti mogućnost dodjele državljanstva pojedinim kategorijama stranaca koji pridonose "razvoju i prosperitetu zemlje". Stjecanje državljanstva ove bogate države do sad je bilo jako teško za strance koji su, primjerice, da bi ga dobili morali dokazati da legalno borave u zemlji najmanje 30 godina i da cijelo to vrijeme imaju neprekinuti radni odnos kod poslodavca iz Emirata.
Prihvaćen amandman
– Prihvatili smo amandman kojim dodjeljujemo državljanstvo UAE-a ulagačima, darovitim ljudima među kojima su znanstvenici, doktori, inženjeri, umjetnici, pisci i njihove obitelji – objavio je šeik Mohamed ben Rašid Al-Maktum, premijer saveza sedam emirata i vladar Dubaija. Nije tajna da Mamića u Emiratima izuzetno cijene kao trenera, a to što njegovo zanimanje nije među ovima koje je šeik nabrojio ne znači da i njega ne smatraju "darovitim čovjekom". Napomenimo i to da UAE nema ugovor s Hrvatskom o izručenju osuđenih osoba, a posebice ako su uz to i njihovi državljani.
Mnogi se pitaju je li hrvatsko pravosuđe moglo spriječiti odlazak Zorana Mamića preko granice, posebice ako se zna da je njegov brat Zdravko već gotovo tri godine bjegunac, a da je baš Zoran bio kod njega nekoliko dana prije negoli je otišao u Dubai. Postoji li uopće ikakva zakonska mogućnost da se osuđenika koji je pravomoćno osuđen na manje od pet godina zatvora spriječi da ode iz zemlje dok ne bude pozvan na odsluženje kazne.
Je li sud imao mogućnost osujetiti njegov mogući odlazak tako da mu odredi neku od mjera opreza, npr. zabranu napuštanja boravišta, privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice...?
O tome smo porazgovarali s izv. prof. dr. sc Damirom Primorcem, odvjetnikom i bivšim sucem Županijskog suda u Splitu, koji pojašnjava da mjere opreza predstavljaju zamjenu za istražni zatvor, a za njih je karakteristično da nemaju učinak oduzimanja osobne slobode već njezino ograničenje.
– Da bi se one mogle odrediti moraju postojati uvjeti za određivanje istražnog zatvora (npr. postojanje opasnosti od bijega, utjecaja na svjedoke, ponavljanje kaznenog djela i dr.). Ukoliko nije ispunjen barem jedan od tih uvjeta, sud nema mogućnost ni odrediti istražni zatvor. Dakle, ako sud smatra da postoje okolnosti zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor, a ista svrha se može ostvariti mjerom opreza, tada može odrediti jednu ili više tih mjera te pri tome upozoriti okrivljenika kako će se u slučaju njihovog nepridržavanja one zamijeniti istražnim zatvorom.
Međutim, te mjere opreza mogu najdulje trajati do pravomoćnosti, odnosno izvršnosti presude, ali ne i do početka izdržavanja kazne zatvora. To znači da okrivljenik, ako se nakon pravomoćnosti presude nalazi na slobodi, u onom međuprostoru između pravomoćnosti presude i dostavljanja rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne, nema nikakvu zapreku napuštati Republiku Hrvatsku – pojašnjava naš sugovornik.
Dodaje da je Zakonom o kaznenom postupku propisano kako će se uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojemu je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, što znači da takva osoba ostaje u istražnom zatvoru do upućivanja na izdržavanje kazne, bez obzira je li presuda pravomoćna ili ne.
Poziv suca
– Ako je, pak, protiv okrivljenika izrečena kazna zatvora manja od pet godina, tada ne postoji obveza određivanja istražnog zatvora, a samim time ni zapreka napuštanja Republike Hrvatske sve do početka upućivanja na izdržavanje kazne zatvora.
Prema tome, imajući u vidu da Zoranu Mamiću nije izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, nije postojala nikakva zapreka da napusti teritorij Republike Hrvatske. On sada treba čekati poziv suca izvršenja radi uručenja rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
Ukoliko se ne bude žalio na rješenje (nakon što ga primi) ili tražio odgodu izvršenja kazne zatvora, mora se javiti u zatvor onaj dan koji je naveden u rješenju o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Ako se bude krio, za njim će sudac izvršenja raspisati tjeralicu. Inače, zastara izvršenja kazne za kaznena djela za koja je izrečena kazna zatvora do pet godina nastupa kad od pravomoćnosti presude protekne petnaest godina – kaže odvjetnik Primorac i dodaje da se, ukoliko se smatra da ovakve stvari nisu na najkvalitetniji način uređene ZKP-om, treba mijenjati zakon.
– Ne treba kriviti pravomoćno osuđene osobe koje svojim postupanjem ne krše zakon. One se samo pridržavaju načela "Sve što nam nije zabranjeno, dopušteno je". Dakle, na redu su izvršna i zakonodavna vlast -– zaključuje bivši splitski županijski sudac.