Premda je 1. svibnja, Međunarodni praznik rada, prvenstveno spomen na velike radničke prosvjede u Chicagu 1886. godine, kad je oko 40.000 radnika tražilo skraćenje radnog vremena i poboljšanje uvjeta rada, a bilo je i mrtvih i ranjenih, poslije i osuđenih na smrt, taj se datum kroz povijest povezuje s brojnim značajnim i zanimljivim događajima.
Za jedan od njih ne trebamo nikamo ići iz sjene našeg Marjana, ali se trebamo vratiti daleko u prošlost. Naime, 1. svibnja 305. godine car Dioklecijan se, zajedno sa suvladarom Maksimijanom, odrekao vlasti i povukao u svoju još nedovršenu “vikendicu” nedaleko od rodne Salone, do danas poznatu kao Dioklecijanova palača, gdje je i umro nekoliko godina kasnije, ali se sa sigurnošću ne zna točno kada.
I premda se ne zna pouzdano kad je Dioklecijan umro, poznato je, jer to i sam spominje u odgovoru na ponudu da se vrati na carski tron, da je uživao raditi u vrtu u Saloni, gdje je vlastitim rukama sadio kupus, a njegova palača, jedan od najbolje očuvanih spomenika rimskog graditeljstva, oko koje je nastao Split, od 1979. je na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
Stoljećima kasnije, 1. svibnja 1486., Kristofor Kolumbo predstavio je svoj plan pronalaženja zapadne rute do Indije na audijenciji kod španjolske kraljice Izabele I., a punu potporu dobio je tri godine kasnije.
Kolumbo i Mozart
Na put prema zapadu isplovio je početkom kolovoza 1492. godine s tri broda i posadom od 90 ljudi, a 12. listopada stupio je na tlo Novog svijeta... Prvog dana svibnja 1786. godine u Beču je održana premijera opere “Figarov pir” Wolfganga Amadeusa Mozarta, koji je sam dirigirao izvedbom. Uz isti datum, ali 1939. godine, vezano je prvo pojavljivanje Batmana u 27. broju stripa “Detective Comics”.
Prvog svibnja sljedeće godine obilježit ćemo tri desetljeća od velike sportske tragedije u kojoj smo izgubili neprežaljenog trostrukog svjetskog prvaka Formule 1 Ayrtona Sennu. Legendarni Brazilac poginuo je 1. svibnja 1994. kad je, jureći na vodećoj poziciji brzinom od 307 kilometara na sat tijekom Velike nagrade San Marina na stazi Imola u Italiji, izletio sa staze u zavoju Tamburello i bolidom udario u betonski zid brzinom od 233 kilometra na sat.
Dvije minute nakon nesreće teško ozlijeđenog Sennu, koji je već bio izgubio golemu količinu krvi, izvukli su iz uništenog bolida i helikopterom prebacili u bolnicu u Bologni. U 18.40 sati je Maria Teresa Fiandri, voditeljica bolničke hitne službe, objavila da je jedan od najvećih vozača u povijesti Formule 1 preminuo, a prema talijanskom zakonu službeno vrijeme smrti bilo je 14.17 sati kad je bolidom udario u zid i njegov mozak prestao funkcionirati. Bile su mu 34 godine.
Nacionalna tragedija
Kasnije je otkriveno da je Senna u bolidu imao austrijsku zastavu kojom je kasnije htio odati počast Rolandu Ratzenbergeru, koji je dan prije poginuo tijekom kvalifikacija za Veliku nagradu San Marina. Brojni Brazilci smatrali su Senninu smrt nacionalnom tragedijom, a vlada je proglasila trodnevnu nacionalnu žalost. Talijansko ratno zrakoplovstvo ponudilo je da preveze Sennin lijes u Brazil, ali je njegova obitelj željela da se njegovo tijelo vrati brazilskim zrakoplovom.
Premda to nije bila praksa, Sennin lijes prevezen je u putničkoj kabini zrakoplova koji su do međunarodne zračne luke Sao Paulo-Guarulhos 4. svibnja pratili borbeni zrakoplovi. Lijes su iz zrakoplova do vatrogasnog vozila iznijeli pripadnici zračnih snaga, a počasnu gardu na vozilu činilo je osam kadeta policijske akademije. Povorku s lijesom na putu do grada, dugom 32,2 kilometra, predvodilo je 17 policijskih motocikala.
Oko tri milijuna ljudi izašlo je na ulice Sao Paula oprostiti se od svog idola, oko 200.000 je prošlo uz odar na kojemu je lijes bio izložen uoči pogreba. Počast Senni odana je i 21 plotunom artiljerijske paljbe, a sedam vojnih zrakoplova letjelo je u formaciji dijamanta dok se pogrebna povorka kretala prema groblju Morumbi...
I neki ljepši događaji vezani su uz 1. svibnja, primjerice, 1961. je američka autorica Harper Lee dobila Pulitzerovu nagradu za roman “Ubiti pticu rugalicu”, prema kojemu je 1962. snimljen istoimeni filmski klasik sa sjajnim Gregoryjem Peckom, koji je za utjelovljenje Atticusa Fincha nagrađen Oscarom za najbolju glavnu mušku ulogu.
Film je ukupno osvojio tri Oscara od osam nominacija, a bio je i izuzetno uspješan u kinima, zaradio je više od 20 milijuna dolara uz budžet od dva milijuna. Harper Lee je tri tjedna pratila snimanje, a onda je otišla, uvjerena kako će sve dobro proći i bez nje, bila je jako zadovoljna filmom.
Očev sat za Pecka
Bila je toliko zadivljena Peckovom glumom da mu je poklonila sat svoga oca nakon njegove smrti, prije premijere filma. Peck je taj sat nosio na dodjeli Oscara, a godinama se nije usudio reći Harper da mu ga je netko ukrao iz prtljage na putu za London. Kad joj je konačno rekao, ona se nije ljutila, godinama su ostali dobri prijatelji.
Prvi dan svibnja vezuje se uz još jedno iznimno filmsko ostvarenje, tog je dana 1941. godine u New Yorku premijerno prikazan “Građanin Kane” Orsona Wellesa, koji je bio redatelj, producent, glavni glumac i koautor scenarija. Mnogi “Građanina Kanea” smatraju najboljim filmom svih vremena, Američki filmski institut ga je 2007. takvim i proglasio. Radnja drame vrti se oko uspona i pada novinskog magnata Charlesa Fostera Kanea, čiji je lik utemeljen na Williamu Randolphu Hearstu, izdavaču koji je izgradio najveći nacionalni novinski lanac i čije su metode imale golem utjecaj na američko novinarstvo.
Hearst se borio protiv produkcije filma od samog starta, a kako nije uspio spriječiti njegovo snimanje i prikazivanje, zabranio je da se film spomene u bilo kojem od njegovih listova. Na svom vrhuncu, 1935. godine, Hearst je bio vlasnik 28 glavnih novina i 18 magazina u svim dijelovima SAD-a, nekoliko radijskih postaja, filmskih kompanija...
Ekstravagancija i velika gospodarska kriza oslabile su njegovu financijsku poziciju i 1937. je morao početi prodavati neke od svojih kolekcija umjetnina, a do 1940. je izgubio kontrolu nad većinom medijskog carstva koje je izgradio. Osim Hearsta, Wellesu su za stvaranje lika Kanea poslužili i još jedan novinski izdavač, Joseph Pulitzer, chicaški tajkuni Samuel Insull i Harold McCormick, ali i neki dijelovi vlastitog života.
Gospodarska kriza
Desetljeće prije premijere “Građanina Kanea”, 1. svibnja 1931. godine, u New Yorku je službeno otvoren Empire State Building, neboder sa 102 kata i visinom od 381 metra, koji je do 1971. godine bio najviša zgrada na svijetu. Do danas je to zdanje na Manhattanu, na Petoj aveniji i 34. ulici, na lokaciji originalnog hotela Waldorf Astoria, jedna od najprepoznatljivijih i najslavnijih zgrada u SAD-u.
Između vremena kad je u kolovozu 1929. najavljena gradnja i njezina početka 17. ožujka 1930. godine, 29. listopada 1929. dogodio se slom burze na Wall Streetu i započela je velika gospodarska kriza. No, izgradnja Empire State Buildinga se nastavila i pokazala se važnim izvorom zapošljavanja u New Yorku.
Radovi su završeni nakon samo 410 dana, ali usprkos publicitetu vezanom za službeno otvaranje 1. svibnja 1931. godine, velika depresija imala je velikog utjecaja, brojni uredski prostori nisu iznajmljeni pa su mnogu zgradu nazivali “The Empty (prazni) State Building”.
Trebalo je proći gotovo 20 godina da bi zgrada postala profitabilna, a stekla je i status newyorške ikone s promatračnicama na 86. i 102. katu s kojih se pruža fantastičan pogled na New York, zbog čega se do njih svake godine penju milijuni posjetitelja. Empire State Building je igrao važne uloge u nekima od najromantičnijih filmova 20. stoljeća poput “Love Affaire” iz 1939. i remakea “An Affair to Remember” iz 1957., te romantične komedije “Sleepless in Seattle” iz 1993. s Meg Ryan i Tomom Hanksom u glavnim ulogama. Ali ne treba, dakako, zaboraviti ni “King Konga” iz 1933. godine.
Prvi svibnja vezan je uz još jednu američku legendu, Calamity Jane, pravog imena Martha Jane Cannary, koja je rođena vjerojatno 1. svibnja 1852. godine nedaleko od Princetona u Missouriju, a umrla je 1. kolovoza 1903. u blizini Deadwooda u Južnoj Dakoti. Ime legendarne pionirke Divljega zapada, graničarke i izviđačice često se povezuje za zloglasnim revolverašem Jamesom Butlerom “Divljim Billom” Hickokom, ali činjenice o Janeinu životu isprepliću se s njezinim vlastitim intervencijama, pričama i legendama koje su se godinama skupljale.
Jane je bila najstarije od šestero djece, imala je dvojicu braće i tri sestre, njezin otac Robert Wilson Cannary imao je kockarskih problema, a malo se toga zna o njezinoj majci Charlotte M. Cannary. Majka je preminula od upale pluća dok je obitelj putovala iz Missourija u Montanu. Kasnije su preselili u Utah, gdje je Janein otac umro nakon godinu dana, briga o mlađoj braći i sestrama pala je na njezina pleća. Još jednom su krenuli na put i konačno stigli u Piedmont u Wyomingu, gdje je Jane radila sve moguće poslove kako bi se mogla brinuti za obitelj.
Smrt u Deadwoodu
Bila je peračica suđa, pomoćna kuharica, konobarica, plesačica, bolničarka, čuvarica volova, a neki povjesničari smatraju da se bavila i prostitucijom. Bila je nepismena i teške ćudi, ali joj je vještina baratanja vatrenim oružjem priskrbila poštovanje među osamljenim jahačima, vojnicima i odmetnicima Divljeg zapada. Počela je nositi mušku odjeću i sudjelovati u borbama protiv Indijanaca, tada je i zaradila svoj čuveni nadimak.
U proljeće 1876. stigla je u Deadwood u Južnoj Dakoti, novu lokaciju zlatne groznice, gdje je upoznala Hickoka koji je nedugo nakon toga ubijen u salunu. Premda neke priče njihovo poznanstvo smještaju u ranije razdoblje i spominju brak, pa čak i kćerku, nema dokaza da su bili u ljubavnoj vezi.
Jane se 1891. udala za Clintona Burkea nakon što su sedam godina zajedno živjeli. Od 1995. je nastupala u predstavama o Divljem zapadu Williama Fredericka Codyja, poznatijeg po nadimu Buffalo Bill, a 1901. se pojavila i na Panameričkoj izložbi u Buffalu u američkoj saveznoj državi New York, ali je dobila otkaz zbog neprihvatljivog ponašanja i alokoholizma.
Vratila se u Deadwood, alkoholizam i siromaštvo, umrla je u hotelskoj sobi u rudarskom selu Terry, a sahranjena je na groblju Mount Moriah uz Billa Hickoka.