Trebao je to biti, ako ne iz snova, onda makar bolji život od onoga kojega su živjeli u Splitu. A pretvorio se u tragediju o kojoj bruje mediji u Njemačkoj, ali i grad pod Marjanom u kojemu su do prije nekoliko godina s djecom živjeli pokojna Brigitte H. i njezin suprug Rudolf H..
Tridesetosmogodišnja Splićanka izbodena je na smrt u utorak ujutro u njemačkom Bad Soden-Salmünsteru u okrugu Main-Kinzig, objavio je RTL.de navodeći kako je za smrt nesretne žene osumnjičen njezin 42-godišnji suprug. Policiju su nazvali susjedi kad su u pet sati ujutro čuli nesnosnu buku i prepirku koja je dolazila iz njihovog stana. Pokojna Brigitte pronađena je mrtva s ubodnom ranom na kuhinjskom podu, a nemilom događaju svjedočila su i njihova djeca od 13 i 15 godina. Susjedi bračnog para H. otkrili su tamošnjim medijima kako su čuli njihovu malodobnu kćer dok je na hrvatskom vikala:"Mama, puna si krvi!".
- Motiv zločina još nije potpuno razriješen, ali postoje naznake da se žena htjela odvojiti od supruga, što on nije htio prihvatiti, pa je poludio - izjavio je glavni tužitelj Dominik Mies za RTL.de potvrdivši kako je na mjestu zločina pronađen nož s 20 centimetara dugom oštricom. Mediji su izvijestili i kako su su djeca pod nadzorom službe za krizne intervencije.
- Ubojstvom u Bad Soden-Salmünsteru na najtragičniji je mogući način okončana bračna zajednica Brigitte i Rudolfa H., koja je od samog početka slutila na zlo - kažu nam splitski poznanici i prijatelji supružnika, "jer je lijepa i vrijedna mlada žena, strepila od muža već od prvog dana braka". I to to toliko da se čak nije usudila ni sanjati kako bi ga napustila. Bojala se, vele, najgoreg.
Rudolf H., došljak u Dalmaciju iz omanjeg slavonskog mjesta, radio je desetak godina kao zaštitar u jednoj splitskoj tvrtci, vozio motore, rekreativno trenirao kick boks i uživao u svojemu hobiju s papigama. S Brigittom, po rođenju Splićankom sa Splita 3 njemačkog imena kojega joj je nadjenula majka, zasnovao je brak u kojemu su dobili dječaka i curicu. I pokojna Brigitte je donosila novac u kuću. Kako bi podigla djecu nije birala poslove – jedno vrijeme plaću je zarađivala kao blagajnica u velikom trgovačkom centru na Lovrincu, a radila je i u telefonskoj prodaji i kojekakve druge poslove. Kad je stigla u Njemačku, počela je čistiti...
- Njezin suprug stalno je govorio kako je ovdje loše, on je uvijek htio nešto više. A otišli su tamo za crkavicu. Mislim da nisu ni lipe zaradili. Bilo je to preživljavanje. I gore od toga... Znate kako je, kad naši ljudi tek stignu tamo. Žive ajme majko, rade najniže poslove koje Nijemac neće. Svatko misli da je Njemačka ne znam što. Svašta je, jadna, radila, nijedan posao joj nije bio stran. Baš je bila vridna - slomljenim glasom priča nam Brigittina dobra znanica, šokirana bolnom istinom o njezinoj smrti. Nikako ne može prihvatiti što među živima više nema jedne dobre duše i požrtvovne majke, kojoj je, bez dlake će na jeziku, najveću nesreću u život donio upravo suprug, koji joj ga je i oduzeo.
- Sada je htjela pokrenuti razvod... Težak je to bio brak od prve sekunde, fizičkog zlostavljanja bilo je od samog početka. To se moralo dogodati kad tad. On je nju kontrolirao iz minute u minutu, u pitanju je strašno ljubomoran, nasilan tip. A što reći o muškarcu, koji je u njihovu dvosobnom stančiću u Kaštelima, kupljenom na kredit, samome sebi u jednoj sobi napravio teretanu. Kupiš dvosoban stan, imaš dvoje djece i onda od jedne sobe napraviš sebi teretanu?! Pa valjda ćeš od dvije sobe djeci dati jednu. Teški je to narcis. Nabildan, dva sa dva... Punio je dječju sobu spravama za vježbanje kako bi se gledao u ogledalo i govorio samome sebi kako je predivan. Vidjelo se da je puvander, control freak... Žena nije smjela ništa. Ne znam samo kako je sve te godine održavala osmijeh na licu, a uvijek je bila nasmijana. I duhovita. Ona je bila totalna pozitivka, a imala je luđaka pored sebe. Puno puta znala sam se zapitati, odakle joj snaga za osmijeh na licu. Kako neke žene mogu prikrivati to što svakodnevno proživljavaju, to je za ne vjerovati. Jadna ta djeca, ne mogu ni zamisliti koliko su istraumatizirana. Trebat će im psihijatar do kraja života - tužno će Brigittina poznanica konstatirajući kako "uvijek manijaci nađu neke lipe i dobre žene".
Rudolfov kolega s posla kaže kako je Brigittin suprug vječno bio nezadovoljan, a njegovo je grintanje na hrvatsku svakodnevicu i odvelo obitelj H. u Njemačku. Upoznao ga je kad je, prije desetak, petnaestak godina doselio u Split. I on pamti njegovu tešku narav...
- Bio je težak tip, uvijek neke filozofije, pametovanja. Neke fiks ideje. Bio je, koliko sam imao čuti, strašno ljubomoran na ženu. A kad je pokušala otići navodno joj je zaprijetio:"Ako to napraviš, ubit će te". I to je, nažalost, i napravio. Svi smo u šoku – potreseno će Splićanin.
- Uvijek je bio nezadovoljan, ne paše mu ovdje, ne paše mu ondje. Mislio je, valjda, da će kad ode u Njemačku, sve biti med i mlijeko. Tamo je radio kao kućni majstor... Sada, po svemu ispada, da je, dok je živio i radio u Hrvatskoj bio normalan čovjek, koji je radio kao zaštitar i uz to bio sportaš. A u nekoliko godina života u Njemačkoj pretvorio se u monstruma. Ljubomorne osobe obično su ljudi koji nemaju povjerenja u sebe. Čovjek koji je samouvjeren zna tko je i što je. I sad, kad se vi odselite tako negdje u tuđinu, vama je jedini temelj obitelj, jer tamo nemate nikoga. I kad se to počne raspadati takve osobe upadaju u ludila i na tako sebičan način naprave zlo i sebi i djeci i svima ostalima. Užas – za glavu se hvata naš sugovornik.
Obitelj pokojne Brigitte je skrhana – sestra blizanka jučer se uputila u Njemačku kako bi riješila svu potrebnu dokumentaciju i organizirala prijevoz sestrina lijesa do Splita, te ujedno dovela njezinu djecu u Hrvatsku. Pred obitelji pokojnice je i borba za skrbništvo nad njima, jer, kako doznajemo, i majka njihova oca, osumnjičenog za ubojstvo, želi skrbništvo.
Brigitta H. Bit će pokopana na splitskom Lovrincu kao još jedna u nizu žrtava nasilja nad ženama. Njezina poznanica, kao i stotine žena koje su jučer komentirale Brigittin tragičan kraj u Facebook grupi Žene u Njemačkoj čija je i sama bila članica, jedino što želi je najstroža moguća kazna za ubojicu.
- Dao Bog samo da mu Njemačka sudi, da ga ne dovedu ovdje, jer kod nas su stvarno blage kazne za ubojstva. Bez doživotne se ništa neće napraviti – lomi dlanove poznanica pokojnice na čiji će posljednji ispraćaj, vjeruje, doći mnoštvo u znak podrške još jednoj žrtvi nasilja u braku.