Hrvatski je premijer posljednjih dana ozbiljno utonuo u samosažalijevanje. Ili, po narodski, kuknjavu.
Smetaju mu kritike koje se slijevaju iz javnosti, medija, od političkih protivnika i predsjednika Republike – posebno predsjednika Republike – na račun njega i njegova HDZ-a. Boli ga kad ih zovu lopovima. SS-ovcima. Udbašima. Vrijeđa ga kad ih uspoređuju sa štakorima i žoharima. Sve je to, kaže, podtekst za manifest mržnje koji se, uvjeren je on, kontinuirano i planski generira prema HDZ-u.
I onda sve to, upozorava Andrej Plenković, lako može završiti bacanjem Molotovljevih koktela u režiji ekstremističkih skupina.
Morao je znati
Prof. dr. Žarko Puhovski smatra da ovakvim gardom Plenković ne odudara previše od ostalih političara.
– Kad gledate biografije velikog broja političara, pa i onu kraljice Elizabete II., vidite da su svi oni bili uvjereni da im se u javnosti ne odaje dovoljno priznanja za ono što su učinili. To je, dakle, jedno opće mjesto svima koji imaju vlast u rukama. Uvijek se ponavlja isti obrazac. Oni naprosto imaju percepciju nedovoljnog priznanja – ističe u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Puhovski. Hrvatski premijer je, prema njegovim riječima, dijelom u pravu. Vladi se ne odaje priznanje za neke važne stvari koje su napravili, posebno tijekom pandemije i ove ekonomske krize.
– Istodobno, po mojem sudu, potpuno su zakazali kad je riječ o obnovi nakon potresa. Problem medija nije u tome što su protiv HDZ-a u napadima jer, koliko vidim, većina tih napada ima svoju utemeljenost, nego što se neka postignuća Vlade ne uzimaju u obzir. No to je psihološko pitanje. Politički gledano, Plenković se u ovoj priči koristi klasičnim trikom smanjivanja svoje vlastite moći. On se proklamira žrtvom i time reducira sliku svoje realne moći – ocjenjuje Puhovski.
Plenković je, ističe naš sugovornik, najmoćniji čovjek u Hrvatskoj. Ne samo zaslužan za uspjehe, nego i odgovoran za mnoge stvari koje ne valjaju, a za koje on zapravo ni ne zna.
– Ona formula haaškog sudišta po kojoj je netko "znao ili morao znati" u ovom je slučaju dobro pogođena. Plenković je odgovoran prema zapovjednoj odgovornosti i za šesnaesti rang funkcionara HDZ-a ili portira u nekom ministarstvu. To je ono što ide uz premijersku funkciju – upozorava Puhovski.
Molotovljev koktel
Političarima se ne sviđa što ih kritiziraju i kad treba i kad ne treba. I to, naglašava Puhovski, sa psihološke strane treba razumjeti.
– Mene kao građanina zanima nešto drugo: da se učini transparentnima odnosi moći, a ne da ih se zamagljuje pričom "mene nitko ne voli". I tu ja vidim problem. Naravno, u tim napadima ima doista pretjeranih stvari, poput usporedbi s Ceausescuom, koja doista ne stoji. No, s druge strane, ako mene netko napadne da sam ćelavi idiot, odmah ćete prekinuti raspravu i reći da se ne smije vrijeđati. Ali ja jesam ćelav. Maknite riječ idiot i reducirajmo stvari na sadržaj. Tu se onda jasno vidi da su Vlada i HDZ krivo reagirali na priču s terorizmom. I spominju neke "bau bau" spodobe kojih realno nema – zaključuje Puhovski.
I stručnjak za politički marketing Gordan Turković uvjeren je da je Plenkovićeva kuknjava dio svjesno odabrane taktike...
– Bio bih jako iznenađen da je ovdje riječ o samosažalijevanju. Ovdje se radi o svjesno odabranoj taktici kojoj je za cilj skretanje pozornosti s glavnih tema, u prvom redu afera. Molotovljev koktel pritom je samo pomogao. Ovakva taktika nije neviđena na ovim prostorima. U susjedstvu predsjednik Srbije na sličan način komunicira. Dok zemljom vlada čvrstom rukom, javno govori kako su svi kontra njega i broji neuspjele pokušaje atentata. Aleksandar Vučić i Andrej Plenković nisu isti u načinu vladanju, ali u ovom segmentu komunikacije kao da imaju istog savjetnika – ističe Turković.
Plenković, prema njegovim riječima, očito ovakvim pristupom pokušava omekšati javnost prema Vladi i HDZ-u dati neko novo ljudsko lice, no veliko je pitanje, upozorava on, hoće li, s obzirom na povijest te stranke i sve ono što se uz nju veže, u tome i uspjeti.
– Plenković želi HDZ voditi u tom smjeru, ali struktura ljudi u toj stranci mu to ne dopušta. Svako malo izbije neka nova afera. Mislim da tu leži i Plenkovićeva najveća frustracija – zaključuje Turković.
Ni Messi ne može sam
Poznati savjetnik za strateško komuniciranje Krešimir Macan ističe da dio razloga za ovakve Plenkovićeve istupe leži i u premijerovoj osobnoj frustraciji...
– Čini se da premijer nakon šest godina mandata pomalo osjeća umor dežurnog vatrogasca. Plenković je većinu tih požara uspješno ugasio, s više ili manje žrtava. Suočio se s nekim starim kosturima, ali i novim krizama: COVID-om, potresom, inflacijom. Taj niz bi i najspremnijeg sportaša umorio. U takvim situacijama moraš imati dobru klupu, da se može osloniti na pojedince u Vladi poput Zdravka Marića koji mogu ući u igru kad zatreba. No, takvih igrača nema previše. Svaka veća tema na kraju je morala doći do premijera da je riješi, i to rađa određenu frustraciju. Nogometnim rječnikom rečeno, kad imaš Messija, onda svi od njega očekuju da napravi čaroliju i zabije gol. Ali ako Messiju nitko ne doda loptu, on neće moći riješiti utakmicu. Plenković u HDZ-u često nema nikoga da ga rastereti i tu onda nastaje problem – zaključuje Macan.
