Preminula je Žana Lelas. Proslavljena bivša košarkašica, posljednjih godina i vrlo uspješna trenerica, napustila je ovaj svijet u 52. godini života.
Lelas je bila jedna od najboljih hrvatskih košarkašica svih vremena. Rođena je u Splitu 28. svibnja 1970. godine. Karijeru je počela sa 12 i pol godina, te 1983. godine u tadašnjoj Jugoplastici, a prije toga trenirala je i odbojku. Zbog iznimnog talenta već je sa samo 16 godina zaigrala za prvu ekipu „žutih”, ali i za izabranu vrstu seniorske reprezentacije (igrala je od 1986. do 1991.). Jedno vrijeme istovremeno je nastupala za kadetsku, juniorsku i seniorsku ekipu splitskog kluba. Pamti se kako je u finalu juniorskog prvenstva Čeliku zabila čak 43 koša.
Osvojila je srebrnu medalju s reprezentacijom Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine. Do tog uspjeha stigla je u dobi od samo 18 godina, bila je najmlađa članica te reprezentacije. Jedina je Splićanka s olimpijskom medaljom u košarci.
- San svakog sportaša je biti sudionikom Olimpijskih igara, a imala sam čast da se pored toga okitim i medaljom – pričala je na tu temu Žana koja je za svog košarkaškog idola izdvajala Dražena Petrovića.
Te 1988. godine postala je i članica šibenskog Elemesa s kojim je u generaciji Danire Nakić 1991. godine osvojila naslov prvakinja, posljednju titulu koja se dijelila u bivšoj zajedničkoj državi. Tada je liga bila iznimno jaka, tih sezona Elemes, Jedinstvo Aida, Ježica, Crvene zvezda, Partizan... vodili su velike bitke. Pobjedu nad Crvenom zvezdom kojom su osigurale naslov isticala je kao najdražu u karijeri. Godinu ranije s Elemesom osvojila je i Kup Jugoslavije. Lelas je 1991. godine s reprezentacijom bivše države osvojila i srebrnu medalju na Europskom prvenstvu.
Potom je kratko bila članica sarajevskog Cenexa (Željezničar). Za španjolski Cepsi s Tenerifa nastupala je od 1992. do 1994. godine, a za Centar banku iz Zagreba od 1994. do 1996. godine s kojoj je dvaput osvajala domaću duplu krunu. U dresu Croatije bila je 1995. godine i treći strijelac Kupa Lilliane Ronchetti s 20,9 koševa u prosjeku. U slovenskim Ježicama bila je od 1996. do 1998., tamo je osvojila po dva kupa i prvenstva. Igrala je još i za francuski Strasbourg, talijansku Messinu, šibenski Jolly, španjolske klubove Zaragozu i Burgos, ŽKK Croatiju u kojoj se 2008. godine oprostila od profesionalne košarke.
U mlađim kategorijama osvojila je i brončane medalje na Europskom kadetskom prvenstvu 1985. godine u Tuzli, te na Svjetskom juniorskom prvenstvu dvije godine kasnije. Za reprezentaciju Hrvatske nastupala je od 1991. do 2000. godine, između ostalog i na Europskim prvenstvima 1995. i 1999. godine. Njena mlađa i isto jako talentirana sestra Ana također je imala odličnu karijeru.
Poslije igračke karijere posvetila se Žana trenerskom radu. Radila je kao trenerica u školi košarke Adriatic, kod svog bivšeg trenera Ive Jurčevića. Suprug Vjekoslav Lokica, poznati nogometni trener, i ona oformili su potom 2016. godine Košarkašku Akademiju Žana Lelas koja je proteklih godina nizala uspjehe u mlađim kategorijama, a lansirali su brojen mlade igračice. Rasli su iz sezone u sezone unatoč financijskim i brojnim drugim poteškoćama koje ima ženski sport u Hrvatskoj. Od prošle sezone seniorski sastav KAŽL-a prvi put je nastupao u elitnom rangu hrvatske ženske košarke Premijer ligi. Njihova kći Nika Lokica iznimno je talentirana članica mlađih reprezentativnih selekcija i budućnost je hrvatske košarke.
Žana Lelas bila je i članica Stručnog savjeta za žensku košarku Hrvatskog košarkaškog saveza od 2016. godine, ujedno i instruktorica HKS-a od 2019. (ranije instruktorica regije Jug za ženske mlađe dobne kategorije). Bila je i na poziciji izbornice juniorske reprezentacije. Međutim, zbog zdravstvenih poteškoća nije mogla ovog srpnja s reprezentacijom biti na FIBA Challenger turniru u Latviji.
- Moj život je košarka – rekla je Žana u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju 2016. godine, na pitanje da se opiše u jednoj rečenici. Njoj je košarka zaista bila i doručak i ručak i večera.
Ogroman je ovo gubitak za hrvatsku košarku koja nije izgubila samo jednu od svojih najboljih igračica svih vremena, trenerica, već i veliku osobu koja je zračila energijom, entuzijazmom, ljubavi prema ovom sportu. Iskrena sućut obitelji, prijateljima, njenim igračicama, suradnicima, svima koji su je poznavali.