Trijumf platforme Možemo! u Zagrebu, odškrinuo je širom vrata Tomislavu Tomaševiću i zelenoj ljevici u cijeloj Hrvatskoj. Pokažu li da su sposobni vladati Zagrebom i da znaju presjeći krakove koruptivnoj hobotnici, koja se u glavnome gradu raširila u golemu neman u šest Bandićevih mandata, SDP čekaju čemerna politička vremena.
Zagrebački mandat bit će veliki test zelenoj ljevici u Hrvatskoj. O uspjehu upravljanja Zagrebom, ovisi hoće li aktivistički pokret prerasti u ozbiljnu političku opciju u cijeloj zemlji, a Tomislav Tomašević postati lider oporbe.
Zagrepčani su im dali snažan vjetar u leđa, samo jedan mandat nedostaje im za većinu u Gradskoj skupštini, a Tomašević je u prvom krugu dobio više glasova nego Milan Bandić na zadnjim lokalnim izborima. Zajedno su drugoplasirani Miroslav Škoro i trećeplasirana Jelena Pavičić Vukičević osvojili dvostruko manje glasova nego sam Tomašević. Lider zelene ljevice dobio je skoro isti broj glasova kao i šest njegovih protukandidata zajedno. Škoro, Pavičić Vukičević, Filipović, Klisović i Troskot osvojili su zajedno 148.532 glasova. Tomislav Tomašević sam je osvojio 147.631 glas.
Na desnici tvrde kako iza njega stoji moćni George Soros, protukandidat Škoro u izbornoj noći moli Boga da nas spasi radikalne ljevice, a obitelj u kojoj je odrastao Tomašević je dominantno okrenuta desnici i Crkvi.
Na ovim izborima u Zaprešiću se natjecao i njegov otac Smiljan Tomašević i to upravo na listi glavnog protukandidata svoga sina - Miroslava Škore. Točnije njegovog Domovinskog pokreta koji u Zaprešiću zajedno s Mostom i Projektom Domovina ima listu za Gradsko vijeće, a Smiljan Tomašević nalazi se na desetom mjestu te liste.
Upravo su iz Domovinskog pokreta spočitavali mlađem Tomaševiću da se s njegovom politikom ne slaže ni vlastiti otac, no u izbornoj noći Smiljan Tomašević došao je izborni stožer platforme Možemo!, podržati sina.
Otac je bivši član HSP-a dr. Ante Starčević te aktivni član stranke Projekt domovine, nastale kao politički projekt udruge U ime obitelji.
„Mi smo takva obitelj u kojoj smo naučili živjeti s dosta različitim političkim stavovima. Nije to lako, ali nismo jedina takva obitelj u Hrvatskoj. Znam puno ljevičara kojima su roditelji desničari, a znam i neke obrnute primjere. Formirao sam svoje stavove, testirao ih i redefinirao kroz život. Obišao sam tijekom života više od 50 zemalja na skoro svim kontinentima te sam formirao stavove o tome što je pravedan svijet, sloboda, demokracija... Svjetonazorski se moji stavovi razlikuju od stavova roditelja, ali to je život – izjavio je to Tomislav Tomašević za Express odgovarajući na brojna novinarska pitanja i prije ove kampanje o političkom odnosima unutar obitelji. Jedan stric mu je svećenik, te dva bratića s majčine strane također.
Tomašević je rođen 1982. u Zagrebu i rano je djetinjstvo proveo s majkom Ivankom, ocem Smiljanom i bratom Tihomirom u zagrebačkoj četvrti Zapruđe, nakon čega se obitelj preselila u Zaprešić. Ondje su mu školski kolege dali nadimak koji nosi i danas – Senf, jer ih je skraćeni oblik njegova imena asocirao na popularnu marku senfa Thommy. Pohađao je zagrebačku VII. gimnaziju u Križanićevoj ulici, a 2000. godine je upisao Pravni fakultet.
Na trećoj godini napustio je Pravni fakultet i upisao Fakultet političkih znanosti gdje je završio četverogodišnji preddiplomski, a zatim i diplomski studij politologije. Magistrirao je 2013. godine na britanskom Sveučilištu Cambridge temom iz područja okoliša, društva i razvoja. Trenutno živi na Trešnjevci u stanu od 40-ak kvadrata sa suprugom Ivom i psom Boškom Buhom.
„Supruga i ja još uvijek nemamo djece. Jako se dugo znamo, u braku smo pet godina, ali smo u vezi 12 godina. Ona je isto principijelna, dijelimo iste vrijednosti. Ne samo da me podržava u svemu što radim već je i zajedno sa mnom u tome. Članica je i Zagreb je naš i Možemo!, dijelimo iste političke vrijednosti i njezina mi je potpora jako bitna, priča – kazao je u razgovoru za Večernji. Prije pet godina na medeni je mjesec sa suprugom otišao na Annapurni.
„Išli smo do nekih pet tisuća metara nadmorske visine, sve je trajalo nekih dva-tri tjedna. I baš su tada za vrijeme tog našeg medenog mjeseca u Hrvatskoj bili oni prosvjedi “Hrvatska može bolje” pa smo onda u nekom selu jedva našli papir i marker te napravili neki transparent, fotkali se, našli neki internet i poslali od tamo, iz Nepala, podršku prosvjedu. Eto, aktivizam je bio prisutan čak i na medenom mjesecu – ispričao je Tomašević.
Aktivistički proboj Tomašević je započeo kao jedno od vodećih lica kampanje 'Ne damo Varšavsku', a koja je trajala punih pet godina, od 2006., kada se tek pročulo da Tomislav Horvatinčić ima velike planove za Cvjetni trg, pa sve do 2011. Kampanju je predvodila Zelena akcija, kojoj je Tomašević tada bio na čelu, i Pravo na grad, predvođen Teodorom Celakoskim.
Na lokalnim izborima 2017. Tomašević i ekipa 'Zagreb je naš' osvajaju mandate u zagrebačkoj Skupštini i postaju glasna oporba Milana Bandiću. Na tim je izborima Tomašević kao kandidat za gradonačelnik osvojio smo 3,88 posto, odnosno oko 12.000 glasova. Tada su već govorili da kako im se ne žuri, da idu korak po korak.
Na pitanje Slobodne Dalmacije zašto želi biti gradonačelnik Zagreba odnosno zašto nije ostao na Cambridgeu i bavio se znanstvenim radom, aktivizmom i nakon Kilimadžara popeo na još neki vrh…, odgovorio je kako želi promijeniti upravljanje Zagrebom, da grad bude socijalno pravedniji i zeleniji, da pruža svojim građanima kvalitetnije komunalne i javne usluge i da efikasnije upravlja svojim resursima.
Na Cambridgeu je znanstveni rad usmjerio upravo na održivi razvoj gradova, a oduvijek mu je, kazao je, bila namjera da se vrati i primijenim ono što je tamo naučio. On započeto završava do kraja, barem tako kažu ljudi bliski čelniku platforme Možemo!
