Beograd je stao 8. svibnja 1980. - rijeka građana, 33 predsjednika, 21 premijer, četiri kralja i pet prinčeva došlo je u Beograd na sprovod doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.
U Beogradu se 8. svibnja 1980. okupilo 218 izaslanstava iz 126 zemalja, kako je zabilježeno u knjizi "Posljednja Titova bitka" autora S. Ivanca i R. Mirosavljeva, pisao je BBC.
Za Titov sprovod se često u našim i stranim medijima tvrdi da je bio jedan od najvećih ikad, po broju izaslanstava koja su odlučila odati počast.
Na sprovodu kraljice Elizabete bilo je 50 predsjednika i premijera, 12 ministara, 20 visokih državnih predstavnika (predsjednici parlamenata, prve dame u ulozi predstavnika države i sl.). Bili su i visoki predstavnici Europske unije, NATO-a i drugih internacionalnih organizacija.
Bili su i predstavnici Commonwealtha - 56 država članica te organizacije, od kojih je većina nekada bila pod Britanskih carstvom. Također, bili su i predstavnici britanskih prekomorskih teritorija, kao i predstavnici monarhija iz cijelog svijeta.
Ako ćemo računati samo predstavnike stranih država, bez Commonwealtha i drugih kraljevskih kuća, moglo bi se reći da je Titov ispraćaj bio veći.
Brojnost pogrebu u Londonu daje i činjenica da su se mnoge zemlje tijekom devedesetih raspale, pa i to ‘bilda‘ brojku prisutnih izaslanstava.
No, na kraljičinom pogrebu bio je jako velik broj predstavnika monarhija iz cijelog svijeta, što je i logično. Titu su bila četiri kralja i pet prinčeva, dok je Elizabeti bilo oko 40 kraljeva, prinčeva i drugih visokopozicioniranih članova kraljevskih i carskih kuća.
Ako pak uzmemo cijelu brojku prisutnih na pogrebu, uključujući strane monarhije, onda je Elizabetin pogreb bio veći. Također, većina država Commonwealtha su samostalne, same odlučuju o svojoj sudbini i nepošteno bi ih bilo opet svrstavati u britansko carstvo. Stoga se može reći da je Elizabetin sprovod ukupno gledajući bio brojniji.
A sad se malo vratimo na Tita.
– Svi su bili fascinirani njegovim izgledom. Svojim je očima ostavljao dojam i na prijatelje i na neprijatelje", rekao je Jože Pirjevec, slovenski povjesničar i autor dvotomne biografije Broz, Tito i drugovi.
Kad su se te oči ugasile 4. svibnja 1980., cijeli se svijet počeo spremati na put – na sprovod Josipa Broza Tita.
Tito je umro u Ljubljani 4. svibnja 1980. godine, a dok je njegovo tijelo Plavim vlakom putovalo za Beograd, u beogradsku zračnu luku počele su pristizati strane delegacije.
"Pogrebi Winstona Churchilla i Charlesa de Gaullea bili su, u smislu veličine i pompe, vrlo slični Titovim", govorio je Geoffrey Swain, profesor emeritus na Sveučilištu u Glasgowu i autor Titove biografije.
Sve svjetske agencije hitno su prenijele vijest o Brozovoj smrti, a u Alžiru je prekinuta sjednica Središnjeg komiteta koji je jugoslavenskom predsjedniku odao počast minutom šutnje, zabilježeno je u knjizi Titova posljednja bitka.
U Jugoslaviji je proglašena sedmodnevna žalost. U veleposlanstvu SFRJ u Washingtonu zazvonio je telefon.
Jugoslavenski veleposlanik Budimir Lončar podigao je slušalicu - s druge strane bio je američki predsjednik Jimmy Carter.
"Nazvao je da izrazi sućut u ime Vlade i naroda i da kaže da je razmišljao doći na sprovod, ali da ima nekih unutarpolitičkih problema", prisjetio se Lončar za BBC.
Carter će se ukrcati na zrakoplov za Beograd nešto više od mjesec dana nakon Titove smrti.
Tako je izbjegao susret s generalnim sekretarom Komunističke partije Sovjetskog Saveza Leonidom Brežnjevim i nekim drugim političkim protivnicima iz svijeta, još podijeljenog hladnim ratom, koji su se tog 8. svibnja okupili u Beogradu.
Sprovodu je prisustvovala i britanska premijerka Margaret Thatcher, prva žena na čelu Velike Britanije.
Od Tita su se 8. svibnja u Beogradu oprostili Leonid Brežnjev, britanska kraljica Elizabeta II i premijerka Margaret Thatcher, indijska premijerka Indira Gandhi, rumunjski predsjednik Nicolae Ceausescu, prvi predsjednik Sjeverne Koreje Kim Il Sung, Kenneth Kaunda, predsjednik Zambije, Sadam Husein, predsjednik Iraka i brojni drugi.
Budimiru Lončaru javili su se brojni političari i senatori - svi su, kaže, htjeli biti dio izaslanstva koje će iz SAD-a doputovati u Beograd na sprovod.
Broj ljudi u izaslanstvu bio je ograničen na službene osobe – tako je rekao moćnom Davidu Rockefelleru, tadašnjem direktoru banke Chase Manhattan, kad ga je nazvao na telefon.
"Rekao sam da se očekuju službeni predstavnici, ali on je htio doći na sprovod bez izaslanstva, kao čovjek koji je jako cijenio Tita", kaže Lončar.
Preporučio je pogrebnom odboru da to prihvati i Rockefeller je 8. svibnja bio u Beogradu.
"To pokazuje koliko je Titova smrt izazvala zanimanje i poštovanje", kaže Lončar.