Ugledni hrvatski znanstvenik, virusni imunolog prof. dr. Luka Čičin-Šain, koji se bavi infektivnim istraživanjima u njemačkome Braunschweigu, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, otkrio nam je niz zanimljivih činjenica vezanih uz koronavirus koji i dalje uvelike upravlja našim životima.
- Uskoro ćemo i službeno imati milijun Hrvata koji su od početka pandemije bili pozitivni na COVID, što je gotovo jedna trećina stanovništva. Kad tome pridodamo i sve one koji nisu evidentirani, a koji su također preboljeli koronu, možemo li onda postaviti pitanje što je s tim imunitetom krda? Zašto ga još kod nas nema i hoće li ga biti?
- Imunitet po infekciji raznim virusima varira. Na primjer, infekcija vodenih kozica ostavlja doživotni imunitet i osoba koja ih je jednom preboljela se ne može zaraziti drugi put, dok infekcija gripom dolazi sezonalno. O COVID-u na početku pandemije nije bilo jasno koliko imunitet može trajati i koliko može štititi protiv ponovljenih infekcija, ali na temelju endemskih korona virusa, koji su s nama već stoljećima i izazivaju blage infekcije nosa i grla, očekivali smo da je imunost kratkotrajna.
U međuvremenu su stvari daleko jasnije: imunost po umjerenim infekcijama, bez bolničkog liječenja, je doista relativno kratkotrajna i slabo štiti, pogotovo protiv novih varijanti. Virusne varijante koje izbjegavaju imuni odgovor su već među nama, razvile su se u sredinama s visokom prokuženošću poput Indije ili Južne Afrike, a nove su onda još uvijek moguće.
- Kako ćemo onda doći do imuniteta krda?
- Put do imuniteta krda ćemo vjerojatno morati tražiti preko cjepiva, bilo postojećih ili nekih još boljih, koja su još u razvoju i koja će suzbijati virus već u sluznici nosa. Nadu budi da već odobrena cjepiva štite čak i starije osobe protiv omikrona po booster dozi, ali ostaje izazov - kako efikasno komunicirati ljudima da se nadvlada skepsa i da se prihvate dobrobiti cjepiva.
- Hrvatska je u sadašnjem valu omikrona, koji bi trebao biti benigniji u odnosu na prethodne mutacije, dosta neuspješna u sprječavanju smrtnosti kad se usporedi s prosjekom ostalih europskih zemalja. Zašto je to tako?
- U Hrvatskoj su dezinformacije i nepovjerenje u institucije i struku dovele do slabog procjepljivanja stanovništva, a to nažalost uključuje i osobe iznad 80. Kad se tome pribroji nepovoljna demografija, s velikim brojem starijih, osoba s pretjeranom tjelesnom težinom, ali i zdravstveni sustav koji je u najboljim godinama imao duge liste čekanja i nedovoljan personal, Hrvatska je u startu u nepovoljnoj poziciji.
Mjere koje su u Hrvatskoj na snazi su blaže nego u drugim Europskim zemljama, a dobar dio ljudi ih se ni ne drži. Sve to dovodi do toksičnog okruženja u kome se virus brzo proširio, a veliki broj ljudi koji su mu po konstituciji izloženiji nije bio adekvatno zaštićen.
- Očekujete li smirivanje pandemije nakon omikrona ili je rano za takve prognoze? Kolika je vjerojatnost da uskoro dobijemo neko novo grčko slovo koje signalizira novu opasnost?
- Za očekivati je da će doći do zatišja nakon ovog plimnog vala infekcija. Kako su se brojke brzo digle, na primjer u New Yorku, tako su i brzo pale. Teže je predvidjeti koliko dugo će se to zatišje održati. Obzirom da je omikron već proizveo tri podvarijante, a jedna od njih preuzela primat, jasno je da virus još uvijek mutira i evoluira. Budući da do mutacija dolazi slučajnom greškom prepisivanja genetskog koda, nemoguće je predvidjeti kakve mutacije nas čekaju. Naravno da se nadamo najboljemu, ali trebamo se pripremati i za nepovoljne situacije.
- Svaka zemlja svoje epidemiološke mjere prilagođava vlastitim uvjetima, smatrate li da su hrvatske mjere pogođene?
- Obzirom na katastrofalno visoku smrtnost, očito je da te mjere nisu bile dovoljne još negdje od jeseni naovamo. Pogotovo brine što se u dijelu javnosti stvara slika da su mjere problem, a ne ogroman broj bolesnih i mrtvih pa se organiziraju festivali slobode, umjesto da se ljudi zapitaju kako svatko od nas može pomoći onim najizloženijima među nama. Primjerice osobama pod imunosupresivnom terapijom, ili bolesnicima od leukemije, cjepivo ne pomaže tako dobro kao nama koji smo zdravi. Njima je doista potreban imunitet krda kroz visoku procijepljenost, a ne festival slobode.
- Jesmo li trebali strože postupati u vezi cijepljenja kao primjerice Talijani i Austrijanci?
- To je pitanje za politiku. Kao znanstvenik mogu reći da je cjepivo potrebno, korisno i dovoljno sigurno, a teške nuspojave iznimno rijetke. Treba li ljude i dalje nagovarati ili uvesti mandat zbog opravdane brige za javno zdravstvo mora odlučiti politika, a sigurno će onda o tome i ustavni sud donijeti svoju procjenu.
- U kojoj je mjeri naš mentalitet zaslužan za visoke brojke? Mislim tu na drukčiji stil života s više druženja nego što je to primjerice kod Šveđana ili Danaca?
- Znamo da se virus širi kapljicama i aerosolima u zraku koji dišemo. Kad smo blizu drugih ljudi, kad glasno pričamo u zatvorenom prostoru uz kavu ili gemišt, kad se grlimo s prijateljima koje dugo nismo vidjeli, virus koristi priliku da se prebaci s osobe na osobu. Teško je odustati od navika koje nam puno znače i doprinose kvaliteti života, pogotovo kada ova pandemija traje već preko dvije godine, ali to su situacije koje pogoduju virusnom širenju.
- Dr. Stanley Weiss, profesor na Rutgersu, pozivajući se na istraživanje virologa iz Južne Afrike, smatra da je moguća relativno brza reinfekcija omikronom u slučaju ako je infekcija koju ste imali bila blaga i niste imali jak imunološki odgovor, a ponovno ste bili izloženi velikoj dozi virusa. Je li moguće da se u kraćem razdoblju dva puta zarazimo omikronom?
- Da, to je itekako moguće i već je primijećeno s ranijim varijantama, premda ne jako često. Virus koji izaziva blaže kliničke slike je virus koji se u tijelu ne razmnoži u velikoj mjeri. Onda se stvara i manje virusnih antigena koji potiču manje limfocita na imuni odgovor, koji je u konačnici slab. Osobe koje su preboljele teške oblike bolesti su u pravilu imale daleko viši titar protutijela od onih koje su imale blagu infekciju. Budući da se omikron dovodi u vezu sa blažim slikama, za očekivati je da će i imunost biti slabija i kratkotrajna. To onda znači da necijepljene osobe koje ove zime prebole omikron, neće nužno biti zaštićene već iduće zime, pogotovo ne protiv neke nove varijante.
- S obzirom na to da su još dva soja u zraku (delta i omikron) od kojih je jedan imao velike mutacije, postoji li mogućnost da se istovremeno zarazimo i omikronom i deltom?
- Da, to je isto moguće, a to je pogotovo opasno ukoliko se genetskom rekombinacijom dva srodna soja stvore neke nove hibridne varijante. Christian Drosten je pred nekoliko dana u jednom intervjuu pričao o mogućnosti da takav „deltakron“ hibrid dovede do ponovne pojave težih oblika bolesti uz ubrzano širenje koga smo vidjeli kod omikrona.
- Kakav je vaš stav o cijepljenju male djece? Šveđani su to nedavno odbili, američki infektolog dr. Anthony Fauci kazao da će SAD uskoro to odobriti, a Kubanci su protiv COVID-a već cijepili gotovo svu djecu stariju od dvije godine?
- Pitanje je zasad hipotetsko, jer cijepljenje djece ispod pet godina protiv COVID-a još nije odobreno u Europskoj uniji. Cjepiva i režimi cijepljenja koji su do sada testirani na maloj djeci nisu bili dovoljno efikasni, vjerojatno zato jer se koristila puno manja doza od one koja se koristi kod odraslih, a djeca rjeđe razvijaju težu bolest. Teški oblici COVID-a su u djece rijetki, ali postoje, a cijepljenjem bi ih se izbjeglo u potpunosti.
Kada i ako se utvrdi da određeno cjepivo štiti, da niti jedno cijepljeno dijete neće morati u bolnicu zbog COVID-a, onda to sigurno ima smisla. Svi smo pogotovo osjetljivi kad su djeca u pitanju i želimo ih zaštititi, a roditelji trebaju znati da svoju djecu cijepljenjem štite od infekcija. Naime, mala djeca bolje reagiraju na cjepiva, uz manje nuspojava i uz bolju efikasnost od odraslih, a pogotovo starijih ljudi. To je glavni razlog zašto je većina cjepiva u kalendaru već u ranom djetinjstvu, a imunost onda traje dugo, a ponekad i cijeli život.