Od kada se, početkom ove godine, doznalo za novi “neizlječivi” virus, scena vječno opreznih, nepovjerljivih i napetih konspiratora se uzburkala, a teorije urota množile su se i širile pandemijskom progresijom. Zlokobni virus ponovno je “dao impuls” teoretičarima zavjere, razbuktao maštu te pokrenuo lavinu novih teorija, osvježio stare zaplotnjačke igre i potaknuo svakakve apokaliptične i “jesmo li vam rekli” teorije i ideje. Vrijeme ovakvih kriza dušu je dalo za teorije urota, kaže nam Nebojša Blanuša, izvanredni profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i autor nekoliko značajnih radova i knjiga o teorijama zavjera - piše Jutarnji.hr.
Ukratko, “bombardirani” smo da je korona zapravo zavjera farmaceutske industrije kojom vlada “svjetska vlada”. Nije prirodni virus nego umjetno stvoren i pušten (pobjegao) iz laboratorija (i to ni manje ni više nego Georgea Sorosa), po jednima da ojača kinesku dominaciju, po drugima da ju baš uništi jer je postala prejaka, zatim da je to klasična urota masona protiv kršćanstva, sve do onih da virus zapravo niti ne postoji, da je sve izmišljeno te da od obične gripe umire mnogo više ljudi. Stvaraju galimatijas svakojakih često bizarnih i kontradiktornih teorija, koje u ovo vrijeme neizvjesnosti padaju na plodno tlo.
- Nitko nije cijepljen od konspirativnog mišljenja i svatko ponekad misli u terminima teorija zavjera - kaže Nebojša Blanuša. Ono što je tu bitno, kaže Blanuša, jest koliko se uzroci takvih zbivanja mogu potencijalno pripisati interesu i djelovanju ljudskog faktora u obliku moćnih grupa, klika, organizacija i država. Takva objašnjenja danas su puno prisutnija nego prije, posebice na društvenim medijima na kojima svatko može ponuditi vlastito objašnjenje zbivanja koja mu bude sumnjičavost i vrlo brzo dobiti podršku za takvo mišljenje ili pak niz dodatnih argumenata za takvo mišljenje.
No, nisu svi ljudi konspirativni poduzetnici koji žive od plasiranja teorija zavjera, kao što su to Alex Jones ili David Icke sa svojim mesijanskim vizijama o novom svjetskom poretku kao totalitarnoj opasnosti, niti pak propagandisti koji plasiraju teorije zavjera po internetu kako bi utjecali na izbore u drugim zemljama, za koje postoje jasni dokazi. Evo, netko bi mogao reći na temelju drugog dijela prijašnje rečenice da sam i ja teoretičar zavjera - smije se Blanuša.
On navodi kako je korona dobro “uklopila” u taj svijet konspiracije, mistike, tajnovitosti i urota upravo jer to je naročito prisutno u situacijama u kojima osoba osjeća da ne može objasniti nastalu kriznu situaciju uobičajenim spoznajnim repertoarom, kad postoji osjećaj gubitka kontrole nad vlastitom svakodnevicom i doživljaj da je svijet postao opasno mjesto, u kojem smo izloženi opasnosti i marginaliziranosti.
Ponekad su teorije zavjera sastavni dio supkultura i kontrakultura, kao u slučaju hip-hopa, putem kojih nastoje objasniti uzroke društvenih nepravdi i diskriminacije. Sastavni su dio suprotstavljanja mainstreamu. Nadalje, tu su i populističke stranke koje putem teorija zavjera “prevode” društvene i političke probleme dijela građana u antielitističku retoriku i nude sebe kao moralnu alternativu.
Tako je jedna od raširenih teorija o koroni, koju su već mnogo puta demantirali znanstvenici, da je virus izašao iz laboratorija. Na društvenim mrežama pojavljuje se i snimka, stara nekoliko godina, iz neke talijanske emisije, u kojoj se govori da Kinezi rade opasne pokuse i da bi virus mogao “pobjeći” i ugroziti ljude. I postavlja se pitanje je li se ta snimka “prilagođava” trenutku i konačno zašto je izašla tek sada, a ne recimo odmah na početku epidemije.
- Uspostavljanje značenja nekog događaja uvijek je retroaktivno, no pitanje je kakav je proces zaključivanja ili provjere podataka koji govore za ili protiv nekog zaključka - kaže nam profesor Blanuša. U svakodnevnom životu ljudi obično nemaju vremena niti resursa to provoditi na znanstveno opravdan način, niti daju različitu težinu argumentima za i protiv.
Umjesto toga, tragaju samo za onim informacijama koje idu u korist njihovoj početnoj pretpostavci, koja nastoji dokazati da virus nije nastao prirodnim putem nego da je proizveden u laboratoriju, što odmah implicira zavjeru. Ovdje se iz konteksta izvlače i gomilaju one informacije koje im dobro pristaju za naoko koherentno objašnjenje, a zapravo je riječ o misaonom kolažiranju.
Da bi odgovorili na pitanje zašto takve teorije padaju na plodno tlo i zašto imaju bolju “prođu” nego racionalna objašnjenja znanstvenika i stručnjaka, moramo prvo razlikovati opravdane od neopravdanih teorija zavjera, ističe Blanuša. Teorije urota se često temelje na nekim stvarnim problemima i događajima koji su većini ljudi neobjašnjivi, naročito u globaliziranom i medijatiziranom svijetu gdje zbivanja na drugoj strani planeta mogu utjecati na našu svakodnevicu.
Istovremeno je tih informacija naprosto previše i ograničena je mogućnost, kao i vrijeme, za provjeru informacija od strane većine građana kao pasivnih medijskih konzumenata. Nadalje, mehanizmi stvaranja povjerenja u izvore informacija su, kao i javna kontrola njihove proizvodnje sve manje adekvatni u današnjem svijetu.
Informacije o ugrožavajućim događajima i zbivanjima u cijelom svijetu mnogo su dostupnije, ali istovremeno je i mogućnost posvećivanja pomnoj analizi tih informacija ograničenija i plića, dominira vizualnost i često senzacionalistički naslovi koji lakše privlače publiku pod imperativom prodaje medijskih sadržaja. Kad ih gledamo ili čitamo, najčešće možemo biti sigurni samo u posljedice, dok je zaključivanje o uzrocima često manjkavo.
Blanuša kaže kako u optjecaju mogu biti i druga konspiratorna objašnjenja, bez imalo utemeljenja, npr. da je virus razvila vojska SAD-a kao biološko oružje, da je koronu razvio Bill Gates u suradnji s farmaceutskim kompanijama, ili čak o povezanosti koronavirusa s 5G mrežom i chemtrailsima. Svaku od njih netko može smatrati manje ili više mogućom, ali se pokazuje u najnovijim istraživanjima da ljudi i ne moraju u njih u potpunosti vjerovati da bi ih širili po internetu.
Za razliku od službenih objašnjenja koja, oslonjena na rigorozni znanstveni postupak dokazivanja, ostavljaju određena pitanja još neodgovorenima, i onih istraživačkih novinara koji teorije zavjere nastoje raskrinkati i demistificirati, tj. prizemljiti, ove se teorije zavjera prikazuju kao tajno znanje, što je dodatni razlog za njihovu atraktivnost. Nema ništa slađe od tajne, naročito ako pretpostavite da vam službeni autoriteti nešto taje, ističe Blanuša.
Nedavno se pojavila još jedna teorija zavjere prema kojoj je njemačka vlada još prije osam godina računala s mogućom pojavom nekog smrtonosnog virusa, nove varijante SARS-a, i to baš s Dalekog istoka, te da se očekuje sedam milijuna mrtvih u tri godine, nestašice hrane i preopterećeni zdravstveni sustav koji neće moći zbrinuti sve pacijente.
Sada konspirolozi uzimaju taj dokument kao “krunski” dokaz da se sve znalo, iako je posve normalno da mnoge zemlje rade planove za slučaj prirodnih katastrofa, ratova, nestašica nafte, epidemija, kao što vjerojatno imaju plan i za slučaj ako dođu izvanzemaljci. No, teoretičari urota naravno odmah tu vide dokaz “da je sve dogovoreno”.
Kod nas se ta teorija širila uglavnom preko YouTube snimke emisije “Što ima, profesore?” Waltera Veitha, južnoafričkog zoologa koji se preobratio na kreacionizam. Zanimljivo je da se ovdje javno objavljen dokument nastoji učiniti “fascinantnim”, tj. pridati mu upravo status tajnog znanja sukladnog sadašnjim zbivanjima, premda postoje značajne razlike u njegovim predviđanjima i razmjerima stvarne pandemije. Također, tom se dokumentu pripisuje dodatno značenje da smo zapravo na rubu uspostave globalnog totalitarnog poretka i kraja svijeta.
Blanuša napominje kako neki režimi zaista koriste ovu situaciju za gomilanje moći i potencijalno trajno suspendiranje demokracije, u slučaju ovoga gospodina kojeg u nekim zemljama regije upravo tabloidi prikazuju kao uglednog znanstvenika i time pridonose širenju panike, riječ je o potrebi da promovira svoju političku agendu kroz izravnu povezanost s nebom. A kad ste u dosluhu s “onim likom gore”, onda je sve dozvoljeno.
Blanuša nadalje kaže kako su se pojavljivale i vijesti tipa - da cjepivo i lijek postoje, samo farmaceutska industrija čeka povoljan trenutak da ga plasira. On napominje kako je s pojavom novih i fantastičnijih teorija zavjera ova već postala gotovo banalna.
- Ona se oslanja na prethodno razvijeni repertoar cijelog niza ‘Big Pharma’ teorija zavjera, kako je svijet zapravo eksperimentalni laboratorij za proizvodnju novih bolesti i plasiranje lijekova za njihovo liječenje te posljedično enormni profit. Po toj teoriji, mi smo samo kokoši na farmi nepoznatih vlasnika koji odlučuju o našim malim, beznačajnim životima.
Ona, kao i novije kombinacije koje uključuju upotrebu već postojećih sličnih interpretacija, pokazuje kako se teorije zavjera ne pojavljuju pojedinačno, a to je tipičan način kako se ljudi simbolički suočavaju s prijetećim događajima tako da zahvaćaju u zalihu ‘znanja’ iz prethodnih vremena kako bi objasnili sadašnju situaciju i uspostavili, koliko god prividna bila, kontrolu nad informacijama i predvidljivošću svijeta - kaže.
No, najzanimljiviji su oni koji unatoč općoj pandemiji i krizi i dalje tvrde da epidemije nema, da je sve izmišljeno. A stalno se barata podacima kako od obične gripe još uvijek umire više ljudi pa se nitko ne uzbuđuje.
Blanuša to objašnjava obrambenim mehanizmima kod suočavanje s traumatskim događajima, a to su negiranje, selektivno korištenje informacija koje vam idu u korist ili pak njihovo prekrajanje. Vidjeli smo i još neke, a to je traženje “žrtvenog jarca”, tj. projiciranje negativnih afekata i osobne odgovornosti zaraženih, što može prerasti u opasnu situaciju.
Sljedeće je omalovažavanje žrtava, naročito starijih osoba, po logici “oni su se naživjeli pa trebaju žrtvovati svoj život da bi njihovi potomci mogli nastaviti živjeti normalnim životom”. Situacija u kojoj se nalazimo nije samo individualno, nego i kolektivno traumatična.
To je proces interpretacijskog sporenja u kojem ljudi traže odgovore barem na sljedeća pitanja: što se zapravo događa?; tko je i kako pogođen?; kako sve ovo zajedno utječe na naš dosadašnji način života, vrijednosti i međuljudske odnose i kako će u budućnosti utjecati i s kakvim posljedicama na individualno i kolektivno samopoimanje i društveno uređenje?; tko je odgovoran za nastalu situaciju (budite oprezni kad si postavljate ovo pitanje) te što se može učiniti? Vidjet ćemo kako će se odgovori na ova pitanja artikulirati u vremenu koje je pred nama. - Zasad mogu samo poručiti: ostanimo doma! - zaključuje Blanuša.